Sarajevo, proljeće/ljeto 2009, broj 28, godina XIII

Transcrição

1 Sarajevo, proljeće/ljeto 2009, broj 28, godina XIII

2 SADRŽAJ VELIKO PUTOVANJE Akademik Lj.Berberović 2. Tema broja: ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE U TJESNACU USTAVA I EUROPSKIH NORMI Prof.dr.sc. Nevenko Herceg 3. RIJEKA NA SLAPOVIMA Azra Korač - Mehmedović 6. ŠPILJA U SMARAGDNOJ MREŽI Mr. Gordana Vilušić 7. MOČVARE KOLIJEVKE BIODIVERZITETA Federalno ministarstvo okoliša i turizma 8. TREBIŽAT JE BISER NAD BISERIMA Marinko Dalmatin, dipl.biolog 10. OKOLIŠNOG ODGOJA SKORO I DA NEMA Dr. Nevenko Herceg i Tomislav Lukić 28. TREBEVIĆ BEZ PLUĆA I DUŠE Leopold Gašpard 30. STARE ALEJE SARAJEVA Prof.dr. Vladimir Beus 32. DRVO SA OSAME Dalibor Ballian 34. NAŠE NAJČEŠĆE NEOTROVNE ZMIJE Dr.sc. Čedomil Šilić 35. STRAŽAR PRED KOŠNICOM Inž. Alija Dolovac 37. BIOGORIVO ZA BIOENERGIJU Akademik Taib šarić 38. ŠUMA BEZ PREMCA Amir Variščić 12. IZVOR KOJI NAS SPAJA Zijada Krvavac 14. OBAVEZNA LEKTIRA ZA LJUBITELJE PLANINA Doc.dr. Faruk Bogunić 40. ZEMLJA UZVRAĆA UDARAC Prof.dr. Muris Spahić 42. JAŠEMO DIVLJE BEŠTIJE Ivo Lučić 17. NE JEDEMO SMEĆE Akademik Taib Šarić 20. ŠIFRA ZA OLUJU Doc.dr. Sead Vojniković 22. DOLINA SA KAMENOM OGRLICOM Muradif Osmanović 24. NAŠA ZAJEDNIČKA BUDUČNOST Prof.dr.Timi Ećimović 26. POSLJEDNJE PUTOVANJE U PRIRODU Dr.sc. Tatjana Neidhardt 44 MIJENJAJ NAVIKU Abid Zukić, prof. Treća gimnazija, Sarajevo 47 LIRSKO OSJEĆANJE SVIJETA Vojislav Vujanović 51. SKIJANJE U CVIJEĆU Amer Mušić

3 RIJEČ UREDNICE Naučno popularna revija o prirodi,čovjeku i ekologiji Sarajevo, proljeće/ljeto 2009., broj 28, godina XIII Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvoja i kvalitet života Fondeko Sarajevo Suizdavač:Federalno ministarstvo okoliša i turizma Upravni odbor Fondeko: Dr.sc.Tatjana Neidhardt, (predsjednik); Hajdar Arifagić, novinar; akademik Ljubomir Berberović; prof.dr. Vladimir Beus; prof.dr. Esma Habul Velagić; dr.sc. Nevenko Herceg (kooptirani član), Ana Mrdović, dipl.ing.hort; mr.teh.nauka Faruk Muštović; akademik fra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl.vet., mr.sc. Mehmed Cero (kooptirani član) i Mate Bandur,dipl.ing (kooptirani član). Za izdavača: Halida Vuković Glavni i odgovorni urednik: Alma Džinović Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Tomislav Lukić, prof. Uredništvo: Hajdar Arifagić, novinar, akademik Ljubomir Berberović, Dr.sc.Nevenko Herceg, prof. dr.aleksandar Knežević, mr.esma Kreso, Danijela Petrović, prof, dr.šekib Sokolović, dr.sci.čedomil Šilić, prof.dr. Dubravka Šoljan, akademik fra Petar Vidić, Vojislav Vujanović, likovni kritičar, Unos teksta: Admir Tihić Lektor: Nada Franjković Korektor: Sabaheta Abadžić Sekretar redakcije: Zumreta Begović Prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP Global 500 Adresa redakcije: Revija Fondeko svijet Branilaca Sarajeva 47, Sarajevo- Bosna i Hercegovina, tel/fax: fondeko@bih.nat.ba, Rukopisi, fotografije, diskete i CD se ne vraćaju. Štampa: BLICDRUK Sarajevo Za Štampariju: Muhamed Hrlović, graf.ing. CARSTVO PRIRODE Zaustavljanje nestanka biološke raznolikosti, ekosistema,staništa, odr - živo upravljanje prirodnim resursima, popis ugroženih vrsta,intenziviranje zaštite prirodnih vrijednosti i integriranje zaštićenih područja u ekološke mreže Evrope, danas ima strateški značaj za BiH.Promocija i vrednovanje prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine postaje primarna zadaća razumnih, civiliziranih i dobronamjernih ljudi koji obitavaju na ovim prostorima. To više nije stvar htjenja niti afiniteta, to je nužna potreba utemeljena na faktima i limitirana vremenom. Imamo raskošno prirodno carstvo, riznicu dragulja, čije smo ljepote svjedoci, ali ne i čuvari. Uprkos tom bogatstvu biodiverziteta i geodiverzitet te sve izraženijim inicijativama za zaštitu i očuvanje prirode i okoliša, Bosna i Hercegovina se po IUCN (The World Conservation Union) kriterijima još uvijek nalazi na dnu evropske ljestvice kada se govori o površinama zaštićenih područja manje od jednog procenta teritorije naše zemlje je pod zaštitom za razliku od zapanjujućeg regionalnog procjeka od 7 procenata. Značaj zaštite okoline naglašen je i u studiji izvodljivosti EU, koja predviđa da se u okviru rada na Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, saradnja BiH i EU može dalje jačati u sferi sprečavanja uništavanja prirode, nadzora nad kvalitetom vazduha i vode, zagađenjem i potrošnjom energije. Nisu samo standardi EU i provođenje ratificiranih konvencija o zaštiti ono što trebamo inkorporirati u institucionalni okvir upravljanja prirodom i zaštićenim područjima.planinski masivi, jedinstveni krajolici i pejzaži, klisure i riječni kanjoni ne poznaju administrativne granice. Nama treba funkcionalna zakonska veza između svih razina vlasti, te valorizacija novih područja zaštićene kategorije, povećanje površina pod zaštitom sa sadašnjih 0,55% na 15% ukupne površine koja će biti zaštićena, ali ne i pod staklenim zvonom. Javnost treba podsjetiti da su zaštićena područja danas mjesta za istraživanje, proučavanje i edukaciju, privlačna prirodoslovcima, ali i turistima,mjesta za divljenje i užitak, mjesta za odmor i rekreaciju. Biološka raznolikost, koja je ilustracija ove čudesno lijepe zemlje, je fundamentalna komponenta životne sredine te kao takva, najpouzdaniji indikator stanja i potencijalnih mogućnosti razvoja jedne države, a mi je posjedujemo. Ako to budemo znali prepoznati i kao razvojnu šansu razumno upotrijebiti, prirodna baština, kao resursna osnova turističke ekspanzije BiH, mogla bi biti ucrtana u mapu svjetskih putnika kao carstvo prirode. Alma Džinović U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija Fondeko svijet upisana je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM 14/99, od Naslovna strana: Štrbački buk Foto: Tomislav Lukić, prof. Posljednja strana: Vjeverica Foto: mr.sc.saša Kunovac Ilustracije: Božo Stefanović Tiraž: Revija se štampa na recikliranom papiru VIPRINT - DIN

4 VELIKANI PRIRODNIH NAUKA Akademik Ljubomir Berberović VELIKO PUTOVANJE Ove godine se obilježava dvjestogodišnjica rođenja jednog od najvećih naučnih stvaralaca svih vremena Čarlsa Darvina (Charles Darwin), kao i stopedeseta godišnjica od izlaska njegovog najznačajnijeg djela, knjige O porijeklu vrsta, u kojoj je izložio teoriju evolucije živih bića putem prirodnog odabiranja. Istoričari su jednoglasni u zaključku da je ovo istorijsko djelo poniklo iz Darvinovih zapažanja sa petogodišnjeg putovanja brodom Bigl ( Beagle ). Bigl je bio nevelik trojarbolni jedrenjak engleske ratne mornarice, dug svega 27 metara, namijenjen hidrografskim istraživanjima. Decembra krenuo je (ponovo, drugi put) na plovidbu preko sedam mora, sa prvenstvenim zadatkom prikupljanja podataka o slabo poznatim obalama Južne Amerike i zabačenih otoka na istoku i zapadu tog kontinenta. Među sedamdesetak mornara i ostalih članova ove ekspedicije našao se i 22-godišnji bakalaureat univerziteta u Kembridžu (Cambridge) Čarls Darvin. Šest godina je studirao medicinu i teologiju, ali njegova prava ljubav bile su prirodne nauke. Vrijedno je čitao stručne knjiga i bio poznat po izvrsnom poznavanju mnogih grana savremenog prirodopisa. Zahvaljujući tome, ugledni profesor botanike Džon Henslou (John Henslow) preporučio ga je za (neplaćenu) službu prirodoslovca na Biglu. Bilo je predviđeno da ekspedicija traje dvije godine, ali su na putu ostali gotovo punih pet godina, obišli sve kontinente i vratili se u Englesku tek oktobra Plovidba Biglom je bila ključna epizoda Darvinove biografije, koja je opredijelila cjelokupno njegovo stvaralaštvo. Putovanje na Biglu po važnosti je svojoj daleko prebacilo sve događaje u mome životu i odlučilo je o cijeloj mojoj karijeri piše Darvin u svojim autobiografskim bilješkama. Ova suva opaska može se mirno uzeti kao tačna. Čitav opus slavnog prirodnjaka ima temelje u iskustvima iz dugog krstarenja svjetskim morima na omalenom i nesigurnom pomoćnom brodu britanske Kraljevske mornarice. Obradom materijala sakupljenog na ekspediciji, tumačenjem i zaključcima, Darvin se bavio sve do kraja života (1882.), to mu je bilo, može se reći, jedino zanimanje. Najveći dio putovanja Darvin je zapravo potrošio na dugačke ekskurzije po južnoameričkom kopnu i otocima, baveći se svojim geološkim, zoološkim, botaničkim i antropološkim posmatranjima. Obišao je Kapverdski arhipelag, unutrašnjost Brazila, čitavu obalu Atlantika južno od Montevidea i sve obližnje otoke, čileanske Kordiljere, arhipelag Galapagos. Osim toga, posjetio je Tahiti, Novi Zeland, Australiju, Tasmaniju, Mauricijus, Sv. Helenu i Azorska ostrva. Darvin je na Biglu vodio detaljan dnevnik svojih zapažanja o živoj i neživoj prirodi, koji je objavljen godine kao obimna knjiga pod naslovom Dnevnik istraživanja. Knjiga je pobudila neočekivano zanimanje publike i ubrzo se pojavilo drugo izdanje, u proširenoj verziji i pod nešto izmijenjenim naslovom. Tako je mladi prirodnjak prilično brzo stekao širu reputaciju obaviještenog i vrijednog naučnog pisca. Uslijedilo je još nekoliko svezaka posvećenih biološkim i geološkim otkrićima na ekspediciji. Značaj Darvinovih prirodnjačkih posmatranja i razmišljanja s puta oko Zemljine kugle dolazi do punog izražaja kad je ugledala svjetlo dana njegova evoluciona teorija. Izlazak slavnog Porijekla vrsta, 24. novembra 1859., potresao je nauku i čitav svijet. Knjiga je bila pravi best seller, razgrabljena je u nekoliko dana. Za kratko vrijeme je doživjela nekoliko izdanja i biće prevedena na sve svjetske jezike. Rad na Biglu je pružao idealne prilike za ispoljavanje i razvoj Darvinovog izuzetnog istraživačkog talenta. Prirodnim pojavama je prilazio na krajnje jednostavan, tipično induktivan način. Njegove interpretacije polaze od čvrstih podataka. Bio je nenadmašno talentovan za disciplinovano i tačno posmatranje prirode. Njegovom oku naročito nisu izmicale naizgled sitne pojedinosti, koje su se pokazale vrlo značajnim za nauku. Darvin je pažljivo gledao i vjerno bilježio zanimljive pojave u prirodi posjećenih dijelova Zemljine kugle. Primijetio je da skeleti izumrlih džinovskih lenjivaca jako liče na skelet mnogo manjih lenjivaca koji danas naseljavaju prašume Južne Amerike, a slične primjere pružale su i druge životinje. Drugo važno zapažanje bilo je da su oblici koji nastanjuju oceanske arhipelage vrlo slični oblicima na obližnjim kontinentalnim oblastima, iako izmijenjenog izgleda: životinje na Kapverdskim otocima slične su afričkim životinjama, dok su životinje na otočju Galapagos slične južnoameričkim; ujedno, ostrvske vrste su izmijenjene u odnosu na kontinentalne. Samo jedno zajedničko objašnjenje svih uočenih pojava Darvin je našao u postavci da se organske vrste mijenjaju, da jedne nastaju od drugih. Drugim riječima, današnji živi svijet potiče od nekadašnjeg živog svijeta koji je izgledao drukčije, današnje vrste su izmijenjeni potomci vrsta koje više ne postoje. Tako je tokom plovidbe na Biglu Darvin došao do kapitalnog zaključka: živi oblici nastaju i nestaju, rađaju se umiru u sveobuhvatnom procesu evolucije, procesu čija je srž selekcija i preživljavanje onih oblika koji su bolje prilagođeni prilikama u svojoj životnoj sredini. Njegova evoluciona teorija je presudno uticala na predstave o prirodi i pokrenula neviđeni napredak prirodnih nauka u narednom dobu. 2

5 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE Prof. dr. sc. Nevenko Herceg; Mr. sc. Mehmed Cero; Tomislav Lukić, prof.; Dr. sc. Lada Lukić-Bilela U TJESNACU USTAVA I EUROPSKIH NORMI O nekim zakonskim i institucionalnim aspektima sadašnjih normi i budućih obaveza Sa stajališta prirodnih bogatstava, napose biološke i krajobrazne raznolikosti, Bosna i Hercegovina se ubraja među najinteresantnije regije u Europi. Biološka raznolikost predstavlja neprocjenjivo nacionalno bogatstvo i naslijeđe. Stupanj različitosti staništa i geološke raznolikosti, također je vrlo visok. Na žalost, ovom izvanrednom prirodnom potencijalu do danas nije pridavana zadovoljavajuća pažnja, kako u smislu odgovarajućeg upravljanja od strane prvenstveno državnih institucija, tako niti u smislu odgovarajuće konzervacije, zaštite i održivog korištenja prirodnih resursa. Pod određenim režimom zaštite 3

6 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE ŠTA ČINI DRŽAVA trenutno se nalazi manje od 3% teritorija države Bosne i Hercegovine. Kako bi se sistemski unaprijedilo stanje u ovoj oblasti, potrebno je identificirati odgovarajuće probleme i uzroke, ali i postaviti prioritete za adekvatno rješavanje problema. Posebno je važno imati na umu europske i općenito međunarodne standarde, kojima Bosna i Hercegovina sukladno svojim strateškim opredjeljenjima teži. USTAVNI "HENDIKEP" U ovom radu su istraženi i obrađeni segmenti institucija i legislative u Federaciji Bosne i Hercegovine (i Bosne i Hercegovine), zatim značajnije direktive zaštite prirode u Europskoj uniji, sa odgovarajućim implementacijskim aspektima, kao i pregled određenih međunarodnih konvencija, relevantnih za zaštitu prirode, kojima je Bosna i Hercegovina pristupila. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji eksplicitna nadležnost vezana za zaštitu prirode na razini države BiH, već je to ustavna nadležnost entiteta, gdje nadalje Federacija Bosne i Hercegovine ima zajedničku ustavnu nadležnost sa županijama/kantonima. Istovremeno, država Bosna i Hercegovina potpisnik je Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji, a potpisala je i ratificirala brojne okolišne konvencije i protokole. To praktično znači kako će u sljedećem razdoblju Bosna i Hercegovina morati iznaći odgovarajući zakonski i institucionalni model za kvalitetno i efikasno uvezivanje državnih i entitetskih institucija, s primarnim ciljem adekvatnog provođenja ugovornih obveza. Dodatno, prvenstveno unutar entiteta, mora se funkcionalno i operativno uvezati oblast zaštite prirode sa drugim sektorima, obzirom na neizbježnu inter-sektorsku dimenziju zaštite i održivog upravljanja prirodom i prirodnim resursima, kao i sukcesivno plansko uvođenje europskih okolišnih standarda, vodeći računa o specifičnostima ekonomije bosanskohercegovačkog društva i potrebama razvoja. Ovaj ustavni hendikep države Bosne i Hercegovine donekle se ublažava Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03), kojim se Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 4

7 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE ŠTA ČINI DRŽAVA daje nadležnost poslova i zadataka koji se odnose na definiranje politike, osnovnih principa, koordiniranje djelatnosti i usklađivanje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu u području zaštite okoliša, razvoja i korištenja prirodnih resursa. Vijeće ministara BiH odlukom je zadužilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da vodi aktivnosti na izradi Zakona o okolišu, koji bi trebao biti krovni zakon te involvirajući u tijelo entitetske zakone, regulirati sve značajnije segmente vezane za obveze Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji, nastale potpisom Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju EU. Važnu ulogu u provođenju Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, imati će Direkcija za europske integracije (DEI). Glavni dokumenti DEI-a, relevantni za ovu temu, jesu Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, te Priručnik za usklađivanje propisa BiH sa propisima Europskoj uniji. DIO STRATEGIJE U Federaciji BiH, na federalnoj i županijskoj/kantonalnoj razini, uspostavljeno je više odgovarajućih ministarstava i drugih institucija, koje se direktno i indirektno bave zaštitom prirode, gdje postoje resori, odnosno institucije nadležne za okoliš, prostorno uređenje, šumarstvo, vodoprivredu, turizam i dr. Kako na razini Federacije BiH ne postoji stručna institucija za zaštitu prirode, planira se uspostava Federalnog zavoda za zaštitu prirode, zbog čega su u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, između ostaloga, pokrenute aktivnosti za izradu novog Zakona o zaštiti prirode.važnu ulogu u narednih deset godina imat će implementacija Federalne strategije zaštite prirode čiji je sastavni dio i Federalna strategija zaštite prirode. Nakon analize raspoloživih referentnih dokumenata, zakona, konvencija i institucija sa razine međunarodnih organizacija, Europske unije i Bosne i Hercegovine, uz odgovarajuća implementacijska razmatranja koja se odnose na zakonske i institucionalne aspekte oblasti ZEMLJA RAZNOLIKOSTI Bosna i Hercegovina ratificirala je većinu značajnih globalnih i regionalnih okolišnih konvencija, protokola i ugovora, koji pokrivaju oblasti zaštite prirode i biološke raznolikosti, međunarodnih voda, zagađenja zraka i klimatskih promjena te upravljanja i prometa otpada. Urađene su entitetske strategije za zaštitu prirode sa akcijskim planovima, dok je za cijelu državu, kao aktivnost koja proizlazi iz Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, urađena Nacionalna strategija krajobrazne i biološke raznolikosti sa akcijskim planom, kao i prvo nacionalno izvješće o stanju biološke raznolikosti pod nazivom "Bosna i Hercegovina, zemlja raznolikosti". zaštite prirode, mogu se formulirati sljedeći važniji pravci djelovanja vezano za sektor zaštite prirode u Bosni i Hercegovini: - Bosna i Hercegovina, kao zemlja izuzetnog prirodnog bogatstva, posebno biološke i krajobrazne raznolikosti, mora na strateški postavljen i sistemski osmišljen način profilirati svoj održivi razvoj, sa posebnim naglaskom na adekvatno korištenje prirodnih resursa. Ovo podrazumijeva aktivnu i konkretnu suradnju institucija nadležnih za zaštitu okoliša, odnosno zaštitu prirode, prostorno planiranje, upravljanje vodama i šumama, poljoprivredu, turizam, koncesije i dr., na svim razinama upravljanja do same lokalne zajednice. ZAKONI - PLAN Federacija Bosne i Hercegovine treba donijeti novi Zakon o zaštiti prirode, koji će između ostaloga propisati uspostavu Federalnog zavoda za zaštitu prirode, kao upravno-stručne institucije u sastavu Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Taj zakon treba obuhvatiti sve važnije europske direktive i uredbe, kao i standarde koje propisuje Međunarodna unija za zaštitu prirode. U ukupnim aktivnostima uspostavljanja i upravljanja zaštićenim područjima, detaljno treba valorizirati sve raspoložive potencijale i osmisliti njihovo korištenje na dopušten način. Svako novo područje pod određenim režimom zaštite treba biti uspostavljeno posebnim zakonom, sa prostornim planom područja posebnog obilježja. Na državnoj razini moraju se donijeti odgovarajući propisi za zaštitu prirode, kao i okoliša općenito (Zakon o okolišu BiH), koji će omogućiti efikasno provođenje preuzetih međunarodnih obveza i koordinirano uvođenje standarda i odredbi, što je posebno važno sa proces stabilizacije i pridruživanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Ured za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima Europske unije Vlade Federacije BiH, mora biti stručno kapacitiran i obučen za pravnu superviziju ukupnog procesa.sva pitanja koja trebaju osigurati određenu koordinaciju na međuentitetskoj razini, moraju proći Međuentitetsko tijelo za okoliš kojeg su, prema entitetskim zakonima o zaštiti okoliša, uspostavile entitetske vlade. 5

8 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE NACIONALNI PARK UNA Azra Korač - Mehmedović RIJEKA NA SLAPOVIMA Spoj vode, sedre i biljnog svijeta predstavlja jednu od najljepših tvorevina prirode kod nas Rijeka Una izvire u Republici Hrvatskoj i teče dinarskim pravcem do Bihaća, gdje pravi veliku okuku i teče od jugozapada ka sjeveroistoku. U svom gornjem toku do Bihaća je prava planinska rijeka. U srednjem toku od Bihaća do Bosanskog Novog je brdska, a u donjem dijelu do ušća ima karakter ravničarske rijeke. Rijeka Una je tipična kraška rijeka. Na svom toku dugom 207 km, obrazuje više sedrenih slapova, a od Bihaća teče manje više brzim tokom, obrazujući manje slapove, sve do Novog, odakle postaje ravničarska rijeka, mirnog toka. Na svom putu protiče kroz tjesnace i kanjone, u kojima se do danas zadržala iskonska vegetacija, flora i fauna, sa obiljem endemičnih vrsta. Reliktno-refugijalna staništa u slivnom području rijeke Une predstavljaju unikatne dijelove bosanskohercegovačkog okoliša. Na ovim staništima su zastupljene mnoge tercijerne vrste biljaka i životinja, koje su uspjele preživjeti i drastične promjene klime u toku posljednjeg glacijala. Vrste koje na njima žive su, u evolucionom pogledu, veoma stare i označene su kao relikti. Ovakvi tipovi staništa na kojima žive brojne tercijerno-reliktne vrste biljaka i životinja su od najvećeg značaja za biodiverzitet Bosne i Hercegovine, a time i globalni biodiverzitet. RIJETKOSTI I VRIJEDNOSTI Dolina rijeke Une se odlikuje veoma rijetkom florom i faunom, a naročito sedrom i sedrenim oblicima, mnogim bukovima, slapovima, brzacima i mirnim tokovima između njih. Zbog toga ova rijeka, u gornjem i srednjem toku, na nekim mjestima djeluje kao niz jezera koja se prelivaju jedno u drugo preko brojnih kaskada. Među sedrenim oblicima se naročito izdvajaju od slapova i vodopada Dvoslap, Troslap, Ripački slap, Štrbački buk koji se smatra za najljepši spomenik na rijeci, kao i veliki vodopad u Martin Brodu. Rijeka Una sa svojom smaragdno plavičastom bojom, mnogim prirodnim rijetkostima i vrijednostima, bogatstvom sedre i sedrenim oblicima čuvena je u svijetu i to je čini jedinstvenom, pa je zato i dobila ime Una, jedna jedina. Martin Brod, turističko mjesto na krajnjoj međi Bosanske Krajine prema Lici, predstavlja jedan od najljepših i najdragocjenijih prirodnih fenomena. Ispunjavaju ga najfantastičnije sedrene tvorevine razgraničene sistemom barijera i terasa, što ga čini geološkim spomenikom prirode. Izlazeći iz veličanstvenog klanca, rijeka Una se svojom divljom snagom stropoštava niz grebenaste sige stvarajući tako poznate slapove Jalački Buk, Srednji Buk i Mali Milančev Buk kojeg smatraju najljepšim u Martin Brodu. Lokalitet je od izuzetne pejzažne vrijednosti, jer rijeka Una na ovom dijelu vodotoka formira pejzažnu kvalitetu koja je identična Plitvicama, pa ga s razlogom nazivaju Plitvice u malom. Slapovi, bukovi, kaskade, jezera, pećine, ogromna polja sedre, trajne su vrijednosti i daju ovom naselju sa spomenicima kulture i prirode posebno naučno istraživačko i rekreativno turističko značenje. Rijeka Una u svom toku ističe se bezbrojnim veoma lijepim sedrenim tvorevinama. Jedna od tih je i vodopad Štrbački Buk, geomorfološko hidrološki spomenik prirode, koji predstavlja jednu od najljepših tvorevina prirode kod nas, pa se može mjeriti s najljepšim slapovima ovakve vrste u svijetu. Ovaj prirodni spomenik sa rijekom Unom predstavlja najveću vrijednost u našoj zemlji. Štrbački buk 6

9 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE ZNAMENITOST VJETRENICE Mr. Gordana Vilušić Vode rijeke Une na tom mjestu stropoštavaju se preko sedrenog slapa sa visine od oko 25 metara čineći veoma impresivan i slikovit vodopad. Područje Štrbačkog Buka, kao i sam vodopad naglašen je sa naučno istraživačkim, ekološkim, estetskim, pejsažnim i turističkorekreativnim vrijednostima. ŠPILJA U SMARAGDNOJ MREŽI Život pećine je dug, ali je dugo i interesovanje i traganje za njenim statusom u suvremenom promišljanju o zaštiti i samoodrživom razvoju KORIŠTENJE I RAZVOJ Osnovni razlog za pokretanje postupka zaštite sliva rijeke Une bila je apsolutna potreba da se fenomeni prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine zaštite i sačuvaju za buduća pokoljenja. Godine 1994., Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) uspostavlja novu kategorizaciju zaštićenih područja, koja je, kao obavezujuća na međunarodnom planu, ugrađena u aktuelni, važeći Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH. Shodno tome, potrebno je, u skladu sa Zakonom definiranom kategorizacijom zaštite prirodnih vrijednosti, odrediti status područja sliva rijeke Une, koji, prema navedenoj IUCN kategorizaciji, ima sve preduslove da bude zaštićeno u kategoriji nacionalnog parka. Federalno ministarstvo okoliša i turizma je, na osnovu Studije izvodljivosti za Nacionalni park Una, radilo na izradi Zakona o Nacionalnom parku Una, koji je stupio na snagu godine. ( Službene novine Federacije BiH, br. 44/08). Zakonom se osniva Nacionalni park Una, uređuju se pitanja zaštite, unapređenja, korištenja i upravljanja Nacionalnim parkom. Nacionalni park obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une uzvodno od Lohova, zatim područje kanjonskog dijela donjeg toka rijeke Unac od njenog ušća u Unu uzvodno od Drvarskog polja, te međuprostor između Une i Unca. Cijelo područje potpada pod općinu Bihać u ukupnoj površini od ha. U skladu sa Zakonom detaljne granice će biti precizirane Prostornim planom posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH. U skladu sa Zakonom Vlada Federacije BiH je donijela Odluku o osnivanju Javnog preduzeća Nacionalni park Una ( Službene novine Federacije BiH, br. 71/08) kojom se osniva Javno preduzeće Nacionalni park Una za djelatnost zaštite, unapređenja, korištenja i razvoja Nacionalnog parka. Javno preduzeće za upravljanje Nacionalnim parkom je registrovano u Općinskom sudu u Bihaću, čime je, i u pravnom i u operativnom smislu, ovo tijelo počelo da djeluje u skladu sa odredbama Zakona o Nacionalnom parku Una, koje se odnose na djelokrug rada i funkcioniranje Javnog preduzeća, a u cilju zaštite, unaprijeđenja i (samo)održivog razvoja ovog bisera našeg prirodnog naslijeđa. Unutrašnjosti pećine Na južnom prostoru Bosne i Hercegovine, u dijelu zone dinarskog krša, gdje se reljef stvara korozijom stijena topivih u vodi, nalazimo mnoge fenomene specifične samo za krš koje ovaj prostor čine dinamičnim, tajnovitim, inspirativnim. Škrape, vrtače, polja, zaravni i, Veliko popovo polje u čijem donjem kutu otvorom nas uvlači i spaja sa špiljom koja, zbog pojave vjetra, nekada davno, dobi ime Vjetrenica. Kanali, velike pećinske dvorane, pećinski nakit, travertinski stubovi i saljevi, mnogobrojni podzemni vodeni tokovi i jezera... Stručnjaci kažu i najveća špilja u BiH, jedna je od dvije špilje u svijetu po endemičnoj fauni. Posebna u svojoj geomorfologiji i ekološki posebice raznolika i ranjiva, samo je dio što je u svezi špiljskog sustava Vjetrenice. Špilja Vjetrenica bila je predmetom interesovanja mnogih stručnjaka, ali je tek godine stavljena pod zaštitu, godine proglašena spomenikom prirode. Prošlo je dosta vremena kada je Prostornim planom BiH prostor vale Zavala Slano sa špiljom Vjetrenica stavljen pod zaštitu kao poseban prirodni predjel (rezervat prirode), što je prema Zakonu o zaštiti prirode najviši stupanj zaštite. Život špilje Vjetrenica je dug ali je dugo i interesovanje i traganje za njenim statusom u suvremenom promišljanju o zaštiti i samoodrživom razvoju. Tako je špilja Vjetrenica, temeljem Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa uvrštena u Smaragdnu mrežu koja se uspostavlja za važna područja za očuvanje staništa i vrsta. Špilja Vjetrenica je uvrštena i na privremenu UNESCO-vu listi prirodne baštine. Nije samo špilja Vjetrenica što nam ovaj prostor želi pokazati. Prostornim planom se željelo i još nešto, sačuvati najzanimljivije ruralne cjeline na prostru BiH, niz niznih sela duž rubova Popova polja i/ili putova, niz kružnih sela po rubovima kraških vrtača. Ovim Planom su zacrtane smjernice za daljnja istraživanja a u svrhu konzervatorsko-restauratorskih zahvata, koja na žalost do danas nisu obavljena. Unatoč spoznaji o jedinstvenim vrijednostima špilje Vjetrenice i njenog okruženja riječi devastacija, uništavanje, planiranje i korištenje prostora u razvoj su informacije koje čitamo u dnevnom tisku, tek da nas opemenu da Vjetrenica strpljivo čeka. Da li je Vjetrenica bitna za Bosnu i Hercegovinu? Na odgovor ćemo, vjerojatno, još čekati, ali je pitanje da li će prostor takav pritisak moći izdržati. 7

10 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE UGROŽENI EKOSISTEM Konvencija je međuvladin sporazum koji predstavlja okvir za međunarodnu saradnju u zaštiti i održivom korištenju močvara. Konvencija je stupila na snagu godine, pohranjena je u UNESCO-u, a administracija je u sjedištu IUCN-a. Do danas je Ramsarsku konvenciju potpisalo 158 država. Bosna i Hercegovina, koja je stranka Konvencije od godine, ima tri močvarna područja na Ramsarskom popisu: Park prirode Hutovo blato od godine, Bardača od godine i Livanjsko polje od godine. Nužno je svakako istaći da još mnoga područja u Bosni i Hercegovini zadovoljavaju kriterije za upis. Konvencija obavezuje zemlje članice na opće očuvanje močvara na njihovom teritoriju, kao i na posebne obaveze koje se odnose na močvare uvrštene na Popis močvara od međunarodne važnosti. Sve države stranke Konvencije obavezne su donijeti nacionalne programe zaštite močvara, te uključiti mjere zaštite i održivog korištenja močvara u svoje nacionalne planove korištenja prostora. Osim toga, države stranke moraju provoditi zaštitu močvara osnivanjem prirodnih rezervata, od kojih najmanje jedan mora biti predložen za upis na tzv. Ramsarski popis. Izbor močvara za Ramsarski popis vrši se na osnovu međunarodnog značaja prema ekološkom, botaničkom, zoološkom, limnološkom ili hidrološkom smislu. Na prvom mjestu trebaju se uključiti močvare od međunarodnog značaja za ptice močvarice u bilo koje godišnje doba. Prednosti pristupanja Konvenciji su slijedeći: Provođenje odredbi na nacionalnom nivou Djelotvorna zaštita močvarnih područja Pristup informacijama Pristup stručnim savjetima Međunarodna saradnja Močvarna staništa kao jedna od najvećih vrijednosti biološke raznolikosti uz koje je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja ujedno su i najugroženiji ekološki sistemi: u poslednjih 50 godina izgubljeno je 50% močvarnih područja u svijetu. POUKE IZ KONVENCIJE Močvarna područja u skladu sa Konvencijom su: područja močvarnih zemljišta, bara, tresetišta i voda, bilo prirodne ili vještačke, stalne ili privremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući oblasti morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi 6m, područja gdje je voda primarni faktor koji kontroliše okoliš te s njim povezan biljni i životinjski svijet, močvarna područja mogu sadržati obalne zone koje graniče s močvarnim Federalno ministarstvo okoliša i turizma MOČVARE KOLIJEVKE BIODIVERZITETA Značaj Konvencije o močvarama (Ramsar, 1971.) U BiH postoji opasnost od narušavanja njihove strukture i ekološke stabilnosti područjima, te vodene mase morske vode dublje od 6m za vrijeme oseke koje leže unutar močvarnih područja. Močvarnim područjima smatraju se: Močvare Bare Rijeke Jezera Mangrove Koraljni grebeni Ribnjaci Uzgojilišta rakova Pojilišta Navodnjena zemljišta Kanali Šljunčane jame Močvarno područje se treba smatrati međunaradno važnim ako: KUĆA VODENIH PTICA Livanjsko polje je najveće močvarno područje u Bosni i Hercegovini, sa značajnim populacijama rijetkih ptica, kao što su zajednice prdavca (corn crace), eje, orla kliktaša, crvenonogog prudnika, barske šljuke i velikog bukavca. Livanjsko polje predstavlja impresivnu mrežu površinskih i podzemnih vodnih tijela, uključujući rijeke, izvore, ponore, jezera i polukružna jezera. Vegetacija Livanjskog polja predstavlja posebnu mješavinu sjevernoevropskih travnjaka i šuma, kao i mediteranskih biljaka, dok su velike površine pokrivene hrastovim, jasenovim i šumama johe koje zaslužuju zaštitu i očuvanje. Prostrani livanjski kraški bazen oblikovale su sezonske poplave koje obezbjeđuju stanište za više od vodenih ptica koje tu zimuju, što predstavlja rijetku koncentraciju ptica u jugoistočnoj Evropi. Za vrijeme sušne sezone vode opadaju i nestaju u ponorima, ostavljajući za sobom sočne pašnjake, velike bare, aluvijalne šume, te kvalitetna obradiva tresetišta, što predstavlja utočište za mnoštvo vrsta, uključujući i najmanje pristupačna područja i vjerovatno najjužnija u kojima se gnijezde parovi evroazijskih sivih ždralova, koji predstavljaju simbol novog ramsarskog lokaliteta. A na dnu izdvojenih ponora preživljava, do slijedeće poplave, više endemičnih vsta riba. Ramsarski lokalitet ( ha) pokriva čitavo kraško polje i nedvojbeno je najveće na svijetu, protežući se dužinom od preko 60 km između vrhova Dinarskih Alpi istočno od Jadranskog mora. Livanjsko polje se od godine pridružilo broju od močvarnih područja od međunarodnog značaja, te je upisan u Ramsarski popis Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao staništa ptica močvarica. (Ramsar, 1971.) pod brojem Uvrštavanjem na Popis, Livanjsko polje je dobilo status prirodnog dobra koje predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva. Površina močvara koje su Ramsarskom konvencijom zaštićene iznosi ha. 8

11 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE UGROŽENI EKOSISTEM Foto: Andrija Vrdoljak Livanjsko Polje, Donji Kazanci podržava biljne/životinjske vrste u kritičnim stadijima njihovih životnih ciklusa ili pruža utočište za vrijeme nepovoljnih uvjeta; podržava ili više ptica močvarica; podržava 1% jedinki populacije jedne vrste ili podvrste močvarica; sadrži reprezentativan, rijedak ili jedinstven primjer prirodnog močvarnog područja unutar odgovarajuće biogeografske regije; podržava ranjive, ugrožene ili kritično ugrožene vrste ili ekološke zajednice; podržava biljne/životinjske populacije važne za održavanje bioraznolikosti dotične biogeografske regije; podržava znatan broj autohtonih ribljih podvrsta, vrsta i porodica, životnih stadija, interakcija među vrstama i / ili populacije koje predstavljaju vrijednost močvarnog područja, pridonoseći tako globalnoj bioraznolikosti; predstavlja važan izvor hrane za ribe, mrijestilište, rastilište i / ili migratornu stazu o kojoj ovise riblje svojte, bilo na tom području ili drugdje. Močvarna područja (wetlands) su iznimno važna jer su kolijevka biodiverziteta, pružaju vodu i primarnu produkciju, podržavaju visoku koncentraciju životinja, skladišta su biljnog genetskog materijala i dio su hidrogeološkog ciklusa. MOČVARNA PODRUČJA BOSNE I HERCEGOVINE Močvare danas čine najugroženije ekosisteme u Bosni i Hercegovini. Kako sadrže vrijedan genofond (različite biljne, a od životinjskih vrsta naročito ptice, gmizavce, vodozemce i ribe) u sistemu održive konzervacije imaju puni prioritet. Ekosistemi na močvarnim staništima su oduvijek imali izražene i ekonomske vrijednosti. Svoje stanište ovdje nalaze mnoge plemenite vrste riba, te divljač koja su osnova uspješnog ribarstva i lovstva. Močvarni ekosistemi sadrže i značajne resurse ljekovitih, jestivih i vitaminskih biljaka. Danas se močvarni ekosistemi u Bosni i Hercegovini nalaze pod visokim antropogenim pritiscima, usljed čega proizilazi opasnost od narušavanja njihove strukture i ekološke stabilnosti. Globalne klimatske promjene praćene izraženim temperaturnim ekstremima i čestim pregrijavanjem, što rezultira povlačenjem osjetljivih biljnih vrsta, su jedan od bitnih prijetnji močvarnim ekosistemima. S obzirom na višestruki značaj, njihove potencijale i mogućnosti, močvarna područja postaju jedan od naših prioriteta. Urgentno je izvršiti konzervaciju biodiverziteta kraških polja i močvarnih staništa, što podrazumijeva valorizaciju prirodnih vrijednosti, te nakon toga poduzeti aktivnosti na uspostavi zaštićenog područja u skladu sa važećim Zakonom o zaštiti prirode i IUCN standardima. FONDEKO SVIJET, 28/

12 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE NAŠE RIJEKE Rijeka Trebižat, pritoka rijeke Neretve odvodi vode posuške Ričine, imotske Suvaje, Vrljike i Matice, te grudske Tihaljine i ljubuške Mlade sedronosnim koritom u deltu Neretve dok jedan dio vode odvodi prema kraškom rastočkom polju, a odatle podzemno izvire u vrgorskom jezeru, pa se zajedno s njegovim vodama ulijeva u Baćinska jezera. Sliv Trebižata (Slišković i Ivčić 1999.), zahvata površinu od oko 1450 km2, sa dužinom od 123 km od Tribistova do ušća u rijeku Neretvu. Sjeverna razvodnica se proteže od planine Čvrsnice prema zapadu zaobilazeći Rakitno polje i povija prema Mensihovini. Pritom ide južnim obroncima Midne planine, presijeca istočni dio Roškog polja i izbija na Prološko blato. Tu poprima zonalni karakter jer dio voda podzemno otječe prema vrulji u Dupcima, a drugi dio tokom rijeke Sije (Jaruge) prema Matici. Jugozapadna razvodnica se pruža između Zagvozda i Poljica na brdo Vjetrenik, približava se Runovićima, izbija na Osoje i Orah, odakle se pruža preko Rastok polja na Prolog i preko Novih sela i Vida na rijeku Neretvu. VRELA I SLIV Nadzemni hidrološki sustav Tihaljina Mlada Trebižat, tri su različita imena za istu (vodu) rijeku Trebižat. Rijeka prije svog nadzemnog pojavljivanja u Peć Mlinima, sjevernije na području Imotskog polja ima naziv Matica i Vrljika (Hrvatska) čije vode izviru iz stalnog vrela Utopišće, Prološko blato koje se vodom prehranjuje iz nadzemnog toka Ričine, koja izvire na području Tribistova (BiH). Ovaj prirodni fenomen poniranja i pojavljivanja vode uvjetovan je izrazito propusnom podlogom (kraški teren) koji zbog mnogobrojnih pukotina i kaverni koje se nalaze u samoj njegovoj unutrašnjosti omogućuju prodiranje i protok vode sa viših kora u niže predjele. Najveći dio slivnog područja izgrađen je od propusnih stijena s kompliciranim tektonskim odnosima. Unutar ovog područja značajnu hidrogeološku ulogu imaju plominske naslage Zavelima, eocenski fliš Vira i Ričica, miocensko laporovite naslage Posuškog polja, te dolomitsko vapnenačka antiklinala Gornji Vinjani Sovići. Kvartalne naslage debljine i preko 140 m u većem dijelu imotsko- bekijskog polja imaju funkciju nepotpune barijere. Upravo zbog ovakvog sastava geološke podloge čiju glavninu čine okršeni vapnenci, vode koje se formiraju na području Tribistova korespondiraju nadzemnim i podzemnim tokovima: Ričina, Topola, Studeni potok, Žukovica, Vrbica, Suvaja, Sija, Vrljika, Matica, Tihaljina, Vrioštica, Brza voda, Mlada, Studenčica, Trebižat sve do Struga u općini Čapljina gdje se ista ulijeva u rijeku Neretvu. Dužina cijelog toka od Tribistova do Čapljine je oko 123 km, dok vodeni sustav Tihaljina Mlada Trebižat ima dužinu od 51 km. Međutim, promatrajući tok vode od Prološca na rubu Imotskog polja, te tekući kroz njega u dužini od 5 6 km poznat je pod nazivom Vrljika, a zatim, na dionici dugoj km, teče pod imenom Matica. Nakon ponovnog izvora u Peć Mlinima teče na dionici dugoj oko 20 km pod imenom Tihaljina ili Tihaljinska rika. Na slijedećoj dionici dugoj oko 8 km teče kroz Ljubuško polje pod nazivom Prokop ili Mlade. Na dionici dugoj oko 23 km rijeka prima lijevu pritoku Vriošticu, nastavljajući teći kroz rubni dio gradskog središta Ljubuškog i Humca pod imenom Trebižat. Vode Trebižata nastavljaju teći kroz studenačko polje gdje primaju istoimenu rijeku Studenčicu koja rashlađuje vode Trebižata i meandrira kroz Trebižećko polje stvarajući otoke i rukavce sve do Struga u općini Čapljina, gdje se konačno ulijeva u Neretvu. U administrativnom pogledu ovaj jedinstveni hidrološki sustav: Vrljika Matica Tihaljina Mlade Trebižat prolazi kroz dvije države (Republika Hrvatska nadzemni tok Vrljike i Matice i dio toka Ričine), dok ostali dio toka protječe kroz Bosnu i Hercegovinu. Na području BiH nadzemni tok Tihaljina Mlada Trebižat protječe kroz dvije županije Marinko Dalmatin, dipl.biolog TREBIŽAT JE BISER NAD BISERIMA Rijeka s bezbroj imena izvire iz dubina hercegovačkog krša usjekla je korito u krečnjački masiv stvarajući očaravajuću ljepotu na svakom kilometru svog toka, koja nadahnjuje, opominje i upućuje na suživot i traži sustavnu zaštitu ZHŽ i HNŽ i zahvata područje tri općine Grude, Ljubuški i Čapljina. ŽIVI SVIJET Hidrološki sustav Tihaljine Mlade Trebižat je velika kraška rijeka, koja podzemnom gravitacijom prima velike količine vode bogate rastvorenim kalcij-karbonatom, tako da poslije svog izviranja počinje da teče po površini, stvarajući u svom toku i u svojoj dolini velike količine sedrenih kaskada bukova, slapova i vodopada. Osim sto kraškom području kroz koji protječe donosi obilje vode i daje mu život, ova rijeka obiluje prirodnim fenomenima (vodopadima) takve ljepote koji bi se kroz znanstvenu i stručnu valorizaciju mogli pretvoriti u jedinstvenu turističku atrakciju u ovom djelu Hercegovine. Najznačajniji vodopadi, bukovi slapovi i izvorišta na cijelom toku Trebižata su: Izvor TIHALJINE u Peć Mlinima, Vodopad KOĆUŠA Veljaci, Izvor VRIOŠTICE u Vitini, Izvor KLOKUN u Klobuku, Vodopad BUČINE ispod Ljubuškog, Vodopad KRAVICA Ljubuški, Izvor STUDENČICE vrelo Daupovina, Vrelo GORUŠA radioaktivno vrelo Pored gore navedenih izvora, slapova, bukova, vodopada i vrela u slivnom području rijeke Trebižat, nalazi se još mnoštvo manjih slapova, bukova i vrela prvenstveno efemernog karaktera koji tijekom godine presušuju, a vezani su za sustav sublakustrijskih pukotina. 10

13 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE NAŠE RIJEKE Uz obilje vode uz rijeku se javlja iznimno bogat biljni i životinjski svijet koji ima svoju biološku vrijednost jer se radi o endemskim vrstama koje su vezane i nastanjuju samo sedrena područja. Gospin vlasak (Adiantus capilus veneris) nastanjuje područje uz slapove i vodapade, zatim tu su čovječja ribica (Proteus anguinus) stanovnik kraškog podzemlja, Vidra (Lutra lutra) stanovnik čistih vodenih tokove, zatim riblje vrste: podustva (Hondriostoma kneri) koja se mrijesti u vodama Trebižata, imotska gaovica (Phoxinellus adspersus) endem Hrvatske i BIH, zatim tu su i druge endemske vrste poput svala (Leuciscus svallize) itd. Značajnu biološku raznolikost područja čine ugrožene životinjske vrsta iz grupe: vodozemaca, gmazova, leptira, vodencvjetova itd. čineći tako veliko biološko bogatstvo ovog riječnog ekosustava. Veliku biološku i krajobraznu raznolikost daju ovom prostoru posebnu specifičnost i osobnost, a naročito proces sedrenja i sedrotvoraca koji sudjeluju u procesu stvaranje sedrenih slapova, bukova i vodopada čineći prirodnu rijetkost koja svrstava područje rijeke Trebižat u senzitivna područja, sukladno EU direktivama (Direktiva o pticama CD 92/43/EEC i Direktiva o staništima CD 79/409/ EEC, Direktive o vodama (CD 2000/60/EC), odnosno NATURA Pored ove prirodne i krajobrazne ljepote te očuvanog okoliša područje uz rijeku Trebižat izloženo je sve većem antropogenom utjecaju koji se ogleda kroz: smanjenje biološke raznolikosti, promjena kvaliteta vode, smanjen bioloških protoka, narušena krajobrazna raznolikost, oštećenja i urušavanja sedre i slapišta, sve veća nazočnost čvrstog i tekućeg otpada, devastacija obale, prekomjerna uporaba pesticida, bespravna gradnja i sl. što traži žurno poduzimanje mjera zaštite i sanacije, jer u protivnom za neke vrste i staništa uz rijeku neće biti vremena niti mogućnosti da se sačuvaju. Uvažavajući sve posebnosti područja i potrebe lokalnog stanovništva neophodno je izvršiti cjelovitu valorizaciju prostora kroz multisektorski pristup koji treba da uvaži moguća zakonska rješenja o zaštiti prirode i kategorizaciju sukladno IUCN klasifikaciji te uvaži smjernice EU Direktiva: Direktiva o pticama: CD 92/43/EEC, Direktiva o staništima: CD 79/409/EEC i Direktive o vodama: CD 2000/60/EC. Na tragu dobre prakse u EU zemljama važna je primjena EU Direktiva koje osiguravaju održivost korištenja i zaštite staništa, vrsta i resursa uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva. PORUKE IZ DIREKTIVE Kroz koncept Integralno Upravljanje Vodnim Resursima (IUVR) dolazimo do spoznaja održivog razvoja kroz: sagledavanje posebnih karakteristika vodnih resursa u odnosu na druge prirodne resursa, s tim u vezi, prilagođavanje koncepta njihovog korištenja i upravljanja sa njima tim karakteristikama; prepoznavanje načina ispunjavanja obveza i ostvarivanje prava svih zainteresiranih subjekata u koncipiranju i uspostavi sustava IUVR; procjenu značaja voda kao razvojnog resursa i njegove uloge u realizaciji procesa održivog razvoja (dakle, razvoja bez ugrožavanja održivosti vitalnih ekosustava). Integralnog Upravljanja Vodnim resursima (IUVR) korespondira sa održivim razvojem, i kao takav, izvodi sektor voda iz užih okvira djelovanja u okvire koji generiraju proces promjena od neodrživog ka održivom upravljanju vodnim resursima. On, dakle, postaje čvrsta spona između razvoja i okoliša. Ono što i sama Direktiva o vodi (WFD) zahtijeva: uključivanje širokog obuhvata stakeholders-a počev od individualnih potrošača, preko glavnih sektora-korisnika voda (elektroprivreda, poljoprivreda i industrije) do sekundarnih korisnika tipa: sportskih ribolovaca, rekreativaca na vodi, naučnih institucija, konzervatora prirode i organizacija uključenih u prostorno planiranje i planiranje korištenja i zaštite voda i zaštite od voda. Direktiva o vodama (WFD) ukazuje na ciljeve koji treba da se postignu kroz: Unapređenje ekološkog kvaliteta Europskih slatkovodnih voda i obalnih vodnih ekosustava, Poboljšanje biodiverziteta (kroz bolje upravljanje akvatičnim i močvarnim staništima i vrstama Unapređenje održivog korištenja voda kroz efikasnije korištenje i upravljanje sa vodnim resursima, Redukcija zagađenja voda Ublažavanje efekta poplava i suša Unapređenje efikasnosti i efektivnosti vodne politike i itd. Na tragu svih donešenih zakonskih normi i preuzetih međunarodnih obveza (Konvencija o biološkoj raznolikosti, WFD/IUVR...) koncept zaštite rijeke Trebižat potiče zaštitu prirodnih vrijednosti uz afirmaciju koncepta Integralnog Upravljanja Vodnim Resursima bez ugrožavanja održivosti vitalnih ekosustava u slivu. ZAHTJEVI ZAŠTITE Također, koncept stvara povoljne uvjete za razvoj ruralnog turizma koji ima svoje uporište kroz proizvodnju eko hrane, uzgoj stoke, uzgoj ljekovitog bilja, pčelarstvo te plasman proizvoda kroz institucije parkova prirode. Na tragu postavljenih ciljeva i očekivanih rezultata EU Direktive EU lijepa naša Čapljina u suradnji s nadležnim federalnim i županijskim ministarstvima okoliša i turizma, NVO-a, privrednim subjektima i lokalnom zajednicom nudi koncept zaštite područja i sedronosnih slapova kroz model integralnog upravaljanja koji će uvažiti principe održivog razvoja. Sukladno konceptu održivog razvoja koji proklamira Upravljanje i očuvanje prirodnih resursa i orijentaciju društvenih djelatnosti, tehnoloških i investicijskih promjena na način da se osigura postizanje i održi zadovoljenje čovjekovih potreba u današnjem i budućem vremenu, te daje prostoru da se pomire zahtjevi zaštite i gospodarski razvoj u onom obimu koji neće dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže. Kroz primjenu osnovnih načela održivog razvoja moguće je i područje uz rijeku Trebižat staviti u kontekst održivog razvoja gdje će turizam i poljoprivreda kao komplementarna djelatnost u prostoru svakako morati naći svoje mjesto sukladno zadanim principima održivog razvoja. Za postizanje optimalnog odnosa između zaštite i korištenja prostora i zadovoljavanja potreba lokalnog stanovništva svakako načelo Integralnog pristupa dobiva svoju punu afirmaciju i postavlja se kao imperativ pred sve ciljne i 11

14 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE NACIONALNI PARK SUTJESKA Amir Variščić, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni Neretva" Nacionalni park Sutjeska nalazi se na magistralnom putnom pravcu Beograd Višegrad Foča/Srbinje Trebinje Dubrovnik. Zatvaraju ga sa istoka Pivska planina i rijeka Piva do Šćepan polja, a dalje tok Drine do ušća rijeke Sutjeske; zapadno je masiv planine Zelengore (2014 m), povezan sa Lelijom, a jugoistočno planine: Maglić (2386 m), Volujak i Bioč. Ovim predjelom protiče rijeka Sutjeska sa više pritoka. Veličina nacionalnog parka je hektara (ha). Najatraktivnije područje je uži dio parka gdje se nalazi prašuma Perućica koja je jedinstvena na ovim prostorima (1291 ha). Nacionalni park Sutjeska obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja nacionalnim parkom g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Od ukupne površina ŠUMA BEZ PREMCA U nepristupačnom kanjonu rječice Perućice ljudska noga gotovo nikad nije kročila parka ( ha) preko 66% je pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma. Slaba nastanjenost i teška pristupačnost, bili su dugo glavni razlog što je veoma mali broj ljudi imao priliku da iskusi sve vrijednosti kojim je priroda u izobilju darivala ovo područje. Godine 1938., prilikom izrade plana gazdovanja šumama u predjelu Maglića, komisija koja je radila taj posao, u uvali izmedju Volujaka, Maglića i Snježnice pronalazi izuzetne primjerke jele, bukve i smrče sa pojedinim stablima visine preko 50 m i sa pravim bogatstvom drvne mase od preko m³ po hektaru. U tom gotovo nepristupačnom kanjonu rječice Perućice, gdje ljudska noga slabo da je ikada kročila, zapremina, visina stabala i ljepota šuma bila je bez premca u Dinaridima. Kao rezultat ovog otkrića, Vlada Republike Bosne i Hercegovine je donijela odluku da se ovo područje izuzme iz redovnog korištenja i g., prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i obrazovanje. Nacionalni park Sutjeska član je federacije prirodnih i nacionalnih parkova Evrope Europarc. Foto: Amir Variščić - Orlovačko jezero 12

15 NACIONALNI PARK KOZARA ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE Amir Variščić, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni Neretva" Foto: Amir Variščić - Plato Kozare PEJSAŽI OPLEMENJUJU Planina je karakteristična po dinamičnom reljefu i specifičnoj vegetaciji Nacionalni park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne Hercegovine, zauzimajući centralni dio istoimene planine - Kozare. Nacionalni park Kozara, u geografskom i geomorfološkom pogledu zahvata peripanonsko područje unutrašnjih Dinarida. Površina nacionalnog parka Kozara je 3520 ha, proglašena je Nacionalnim parkom s ciljem zaštite kulturnoistorijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare. Kozara je planina dinamičnog reljefa čiji visovi ne prelaze hiljadu metara nadmorske visine. Umjereno-kontitentalna klima, veliki broj sunčanih dana i pitomi planinski vrhovi - vidikovci sa kojih se vide Gradiška, Prijedor, Dubica i ostala okolna mjesta, daju posebnu vrijednost ovoj planini. Na području nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke-starenice) što NP Kozaru čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine. Centralni dio nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice (806 m), na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od metara.to je zaštićena zona (prvi stepen zaštite) u kojoj se izgrađuju, ili su već izgrađeni, određeni turistički objekti. Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečiji kamen (667 m), Kozarački kamen (659 m). Geomorfološki posmatrano teritorija parka je veoma heterogena i orografski jako izražena, što se posebno manifestovalo specifičnom vegetacijom i klimatskim promjenama. Trijaski krečnjaci i dolomiti, u južnom području planine, na nekim mjestima, grade tipične kraške oblike reljefa, uz pojavu grebena. Nacionalni park Kozara svojim prelijepim i, prema kriterijima IUCN - zaštićenim pejzažima, oplemenjuje doživljaj svakog posjetioca Parka. NP Kozara član je Federacije nacionalnih parkova Evrope Europarc. Potrebno je istaći da su motivi za uspostavljanje ova dva nacionalna parka (Sutjeska i Kozara), osim nesumnjivih prirodnih vrijednosti (naročito Sutjeska), bili zaštita i promocija historijskih vrijednosti područja obzirom da su se u toku drugog svjetskog rata na tim lokalitetima dogodile značajne bitke. 13

16 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE VRELO BOSNE, SPOMENIK PRIRODE S ciljem očuvanja izrazito vrijednog prirodnog bogatstva, zaštite hidroloških resursa, sprečavanja daljnje degradacije područja Vrela Bosne, te obezbjeđenja integralnog upravljanja prostorom, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je predložilo Skupštini Kantona Sarajevo usvajanje Zakona o proglašenju Spomenika prirode Vrelo Bosne. Zakon je donesen 25.maja 2006.godine. Šire područje Vrela Bosne Zakonom je utvrđeno, kao treća kategorija prirodnog naslijeđa, namijenjenog za očuvanje trajnih prirodnih karakteristika (hidroloških, bioloških, pejzažnih, kulturno-historijskih). Zakonom su utvrđene dvije zone zaštite, mjere zaštite, dozvoljene i zabranjene aktivnosti za prvu zonu, dok je za drugu zonu propisan režim korištenja definisan regulativom iz oblasti voda i drugim aktima. Predviđeno je da primjenu propisanih mjera obezbjeđuje Javna ustanova Spomenika prirode u saradnji sa nadležnim ministarstvima, Općinom Ilidža, javnim komunalnim preduzećima i drugim institucijama, u okviru njihovog djelokruga rada. Planom upravljanja Spomenikom prirode Vrelo Bosne, koji je donijela Vlada Kantona Sarajevo za period godina, utvrđena je politika i principi upravljanja područjem, koji se temelje na očuvanju i unapređenju IZVOR KOJI NAS SPAJA naučno-stručna zajednica više raditi na promociji ovih vrijednosti, kako bi se stvorio novi kvalitetniji odnos prema ovom području. Plan upravljanja ima za cilj usmjeriti i kontrolirati upravljanje i korištenje dobara, te razvoj ljudskih resursa, finansijskih sredstava, infrastrukture, kao i programa potrebnih za podršku tom Zijada Krvavac Tek nakon što je upravljanje ovim prostorom regulisano zakonom za očekivati je da konačno bude zaštićen, a aktivnosti na njemu organizovane po mjeri prirode i potrebama ljudi koji tragaju za mjestom predaha i rekreacije javna ustanova Spomenik prirode Vrelo Bosne. Skupština Kantona je godine donijela Odluku o osnivanju Kantonalne javne ustanove Spomenik prirode Vrelo Bosne. Konstituisan je Upravni odbor Javne ustanove, te izabran direktor, izvršena je registracija na Sudu, obezbijeđena budžetska sredstva i usvojeni opći akti Javne ustanove. Javna ustanova je zvanično počela sa radom godine. Preostalo je upošljavanje kadrova prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. prirodnih karakteristika, te korištenju prostora za dozvoljene aktivnosti u mjeri kojima se neće ugroziti hidrološki i biološki resursi. Osnovne aktivnosti i zadaci vezani za upravljanje zaštićenim područjem su inventarizacija, vrednovanje i monitoring prirode, kao i edukacija javnosti o značaju i vrijednostima prirodne baštine i provođenje odgojno-obrazovnih i promotivnih aktivnosti u zaštiti prirode, te turistička i rekreativna valorizacija prirodne baštine. Sadašnje poimanje šire javnosti o prostoru Vrela Bosne svodi se isključivo na to da se radi o rekreativno-parkovskom području i prostoru značajnom za vodosnabdijevanje Sarajeva. Međutim, kulturno-historijsko naslijeđe i bogatstvo biodiverziteta, koje je utvrđeno na ovom prostoru, nedovoljno je poznato. Zato je potrebno obezbijediti uslove u kojima će upravljanju i korištenju. Planom upravljanja predviđene su potencijalne aktivnosti koje se mogu razvijati na ovom području, i koje treba dodatno razraditi, a radi se o razvoju ekoturizma, ekopoljoprivrede koja podrazumijeva voćarstvo, pčelarstvo, uzgoj ljekovitog bilja, gajenje gljiva i razvijanje kućne radinosti i prodaju lokalnih proizvoda. Neke od ovih aktivnosti će detaljno biti potvrđene, tek nakon izrade Prostornog plana posebnog obilježja Spomenika prirode. Prostorni plan treba da definiše budući razvoj područja, u skladu sa ciljevima zaštite, uvažavajući da se istovremeno radi i o području sa koga se Kanton Sarajevo snabdijeva pitkom vodom i koje ima svoj kapacitet prihvata posjetilaca i ostale ograničavajuće faktore. Upravljanje Spomenikom prirode u skladu sa utvrđenim principima će vršiti Kantonalna OSNOVNI ZADACI JAVNE USTANOVE SPOMENIK PRIRODE VRELO BOSNE Zakon o proglašenju Spomenika prirode Vrelo Bosne propisuje pravnu zaštitu područja koje se odlikuje izuzetnim prirodnim i stvorenim vrijednostima kao što su: hidrološka raznolikost, pejsažna raznolikost, arheološka nalazišta i nekropole, floristička i faunistička raznolikost i sociološko-kulturološke vrijednosti. Zakon je predvidio uspostavu mehanizma kao što je Javna ustanova Spomenika prirode, putem koje će se obezbijediti očuvanje pomenutih vrijednosti, integralno upravljanje, fizička kontrola ponašanja svih korisnika u prostoru, odgovornost za primjenu zakona, te obezbjeđivanje neophodnih finansijskih sredstava za ovu namjenu. Upravo su ovo novi elementi od kojih se najviše očekuje 14

17 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE VRELO BOSNE, SPOMENIK PRIRODE u smislu poboljšanja stanja na ovom području. Doista, i do sada je ovaj prostor imao pravnu zaštitu po osnovu Zakona o vodama, odnosno propisima o vodozaštitnim zonama, međutim, nedostajali su ključni instrumenti primjene poput jedinstvene Uprave, usaglašavanja često konfliktnih interesa, a posebno nejasne odgovornosti za određena dešavanja u prostoru i njihovo sankcionisanje. Dakle, u želji da usaglasimo interese svih korisnika prostora i objedinimo zaštitu njegovih vrijednosti, opredijelili smo se za formiranje novog pravnog subjekta, po uzoru na ostale evropske zemlje u kojima sličnim područjima upravljaju javne ustanove. Važno je istaći da se osnivanjem ustanove otvaraju i nova radna mjesta, vezana za provedbu zaštite, i promociju, te osigurava stručni i konstantni nadzor nad zaštićenim područjem i sl. Najznačajnije je što se uspostavljanjem Javne ustanove uvodi služba nadzornika prirode, koja će vršiti kontrolu postupanja u okviru cjelovitog obuhvata Spomenika prirode, a samim tim pravovremeno zahtijevati intenzivnije angažovanje nadležnih inspekcijskih službi na suzbijanju nezakonitih pojava. U tom smislu Ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona je donio Pravilnik o zadacima i načinu obavljanja dužnosti, izgledu uniforme i sadržaju legitimacije nadzornika prirode na ovom području. Osnovni zadaci nadzornika prirode, koji će nositi prepoznatljive uniforme sa zvaničnim znakom Javne ustanove biće kontinuirano pokrivanje terena, kontrola ponašanja izletnika i drugih lica, sprečavanje nedozvoljenih radnji i podnošenje prijava za njihovo sankcionisanje Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove. Kroz izmjene Federalnog zakona o zaštiti prirode koje su u toku, insistiraće se na omogućavanju nadzornicima prirode da mogu izdavati prekršajne naloge i podnositi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka. U funkciji efikasnog djelovanja nadzornika prirode posebno će se dogovoriti budući oblici saradnje sa novoformiranom jedinstvenom Kantonalnom inspekcijskom upravom. Ono što dodatno očekujemo kao rezultat rada Javne ustanove je povećanje koristi za lokalno stanovništvo i iskorištavanje socijalnih i ekonomskih potencijala ovog prostora. Takođe, računamo na osiguranje dodatnih finansijskih sredstava za provođenje sistema upravljanja zaštićenim područjem iz međunarodnih izvora (fondovi EU) i uključivanje u međunarodne projekte i mreže saradnje, posebno program NATURA Koristim priliku da iznesem kratke informacije o aktivnostima koje je preduzelo Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša nakon donošenja Zakona o proglašenju Spomenika prirode Vrelo Bosne : - Izvršena je potpuna rekonstrukcija i zamjena dotrajalih mostova na području Vrela Bosne - Obavljena je rekonstrukcija parkovskog mobilijara, sanacija staza - U saradnji sa Općinom Ilidža obavljena je sanacija puta Velika aleja - Vrelo Bosne - Obezbijeđeno je deminiranje oko m2 ugroženih lokaliteta u okviru Spomenika prirode, uz finansijsko učešće Ministarstva i Međunarodnog fonda za deminiranje. - Urađeni su putokazi i informativne table o poželjnom ponašanju izletnika, vlasnika posjeda i drugih korisnika prostora Spomenika prirode Vrelo Bosne. - S ciljem očuvanja fijakerskog prevoza, te istovremeno uklanjanja štetnih posljedica na vodotok usljed njihovog rada, preduzete su aktivnosti na sistemskom uređenju ovog turističkog sadržaja. U tom smislu su urađeni neophodni projekti. Završena je izgradnja fijakerskog stajališta iznad izvora rijeke Bosne. Na osnovu Pravilnika o fijakerskom prevozu završena je registracija fijakera i dobijanje odobrenja za rad, uvođenje pravila za odvijanje saobraćaja i sl. Obavljena je registracija i dobijanje odobrenja za rad za 32 fijakerista od strane Službe za privredu Općine Ilidža. Realizovana je aktivnost na nabavci uniformi i opreme za fijakeriste, te uređenje fijakera prema posebno pripremljenom projektu urađenom u saradnji sa Asocijacijom za interkulturne aktivnosti i spašavanje naslijeđa u BiH. Na ovaj način, uz velika finansijska ulaganja, osiguran je nastavak rada i ostvarivanje prihoda osobama koje su se do sada bavile ovim prevozom. - Budući da je uočena značajna devastacija spomenika iz Narodnooslobodilačkog rata, koji se nalaze u okviru Spomenika prirode Vrelo Bosne, obezbijeđen je program njihove sanacije, a u toku su završni radovi uz nadzor Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Radi se o sanaciji Spomenika Igmanski marš i Spomen-kosturnice sa fontanom. - Pokrenute su aktivnosti na pripremi dokumentacije za otkup zemljišta u okviru nukleusa Spomenika prirode Vrelo Bosne, u saradnji sa Zavodom za izgradnju Kantona Sarajevo i KJKP ViK Sarajevo. Dakle, za očekivati je da donošenjem Zakona o proglašenju Spomenika prirode i uspostavljanjem Ustanove sistemski riješe problemi koji dugo vremena opterećuju ovaj prostor. Pri tome treba naglasiti da se ovim Zakonom ne supstituiraju drugi propisi koji se moraju implementirati na ovom području sa stanovišta očuvanja vodozaštitnih zona, budući da su vodni potencijali dominantne prirodne vrijednosti, ali ne i jedine zbog kojih je Zakon o Spomeniku prirode donesen. Opravdano očekujemo, da se uz sve raspoložive mogućnosti stanje na ovom prostoru može značajno unaprijediti, a u što nas uvjerava pozitivno iskustvo na zaštiti prirodnih područja, koje je uspostavljeno na području Kantona Sarajevo poput Spomenika prirode Skakavac i zaštićenog pejsaža Bijambare. 15

18 ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE BAŠTINA I POLITIKA Amir Variščić, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni Neretva" - Konjic RAŠTIMANI MEHANIZAM Stiče se utisak da domaća javnost mnogo više preferira kulturno nego prirodno naslijeđe RADIKALAN PRISTUP Lokalnom stanovništvu se plasiraju poruke da se u budućim nacionalnim parkovima neće smjeti ni travka ubrati što, naravno, nema veze sa istinom. Takav radikalni pristup konzervacije prirode, u kojem je svako ljudsko djelovanje zabranjeno, je davno prevaziđen i odnosi se samo na stroge rezervate prirode koji su izuzetno rijetki i obuhvataju male površine. Danas su zaštićena područja, između ostalog, uglavnom stavljena i u funkciju razvoja čime se daje šansa lokalnoj zajednici za održivi razvoj. Činjenica da Bosna i Hercegovina ima procentualno daleko najmanje zaštićenih prirodnih područja u Evropi vjerovatno malo koga u ovoj državi tjera na razmišljanje. Zaštićena područja Bosne i Hercegovine, proglašena prije g., zauzimaju površinu od ha, što od ukupne površine zemlje iznosi oko 0,55 %. Na području BiH u periodu od godine pa do rata zaštićena su 253 područja u raznim vidovima zaštite (prirodni rezervati, nacionalni parkovi, specijalni rezervati, spomenici prirode itd.). Međutim, većina ovih, ranije zaštićenih područja, praktično se danas ne tretiraju kao zaštićeni, odnosno njihov status nije jasno definiran. Novim zakonima koji se odnose na ovu oblast (entitetski zakoni o zaštiti prirode, 2002/03. g.) nije jasno istaknuta prekvalifikacija ranije zaštićena područja, te nisu utvrđene paralele prema međunarodnoj relevantnoj (IUCN) kategorizaciji. Stoga dolazi, s jedne strane do zanemarivanja određenih područja kao zaštićenih (što je najčešće slučaj) ili do proglašavanja zaštićenim već ranije zaštićenih područja. Zbog toga podatak o postotku trenutno zaštićenog prostora u BiH (0,60 %) nije vjerodostojan pa je površina pod zaštitom upitna, iako ovaj prosjek popravljaju neka od novih uspostavljenih zaštićenih područja. Trenutno u BiH pod zaštitom egzistira samo desetak lokaliteta u kojima postoji bar neki vid zaštite. Međutim, primjeri poput Prokoškog jezera ili Blidinja (ali i ostalih) zorno pokazuju da se ni u takvim zaštićenim područjima uglavnom ne upravlja shodno naučnim principima. Nelegalna ekploatacija šljunka u Divoj Grabovici, divlja gradnja na Blidinju i Prokoškom jezeru samo su neke od radnji kojima se nemilice uništava bh. priroda, a koja je uz to još i zaštićena. Ipak, mnogo radikalnije djelovanje na prirodu se dešava na ostalim visokovrijednim područjima koja čekaju na zaštitu već decenijama. Stoga nije rijetkost da se visoke brane planiraju graditi u granicama budućeg nacionalnog parka, što je slučaj na Neretvi ili pak unutar već postojećeg nacionalnog parka, kao što je slučaj na Uncu. Dakle, jasno je da je broj trenutno zaštićenih područja u odnosu na stepen biodiverziteta i druge prirodne vrijednosti Bosne i Hercegovine generalno veoma mali. Prostorni plan iz g., koji je još na snazi, predviđa uspostavljanje čak 16 nacionalnih i parkova prirode (6.282 m²), čime bi se BiH približila međunarodnim standardima. Ipak, čini se da je to za ovakvu BiH još uvijek preambiciozan plan. Već prve pokrenute procedure tokom g. za uspostavu tri NP na području Federacije su se odužila do unedogled. Najviše je odmakla procedura za NP Una", te je čak donesen i zakon o nacionalnom parku. Ipak radi se samo o dokumentu koji iza sebe ima malo toga konkretnog te je potrebno uraditi još mnogo toga da bi područje Une bilo zaštićeno u skladu sa međunarodnim normama za nivo zaštite nacionalnog parka. Sa druge strane procedure za proglašenje NP Bjelašnica Igman Treskavica Visočica su odavno zamrznute zbog neprimjerene urbanizacije na Bjelašnici, ali i zbog navodnog otpora lokalne zajednice. Interesne grupe kojima ne odgovara uspostava zaštićenih područja šire razne informacije kojima stvaraju bojazan kod lokalnog stanovništva. Slično je i sa procedurom za uspostavljanje NP Prenj Čvrsnica Čabulja. Nakon svega stiče se utisak da bosanskohercegovačku javnost ovi problemi uopće ne interesuju pa shodno tome ova tema ne zanima Prenj ni medije. Čini se da, za razliku od prirodne baštine, domaća javnost daleko više preferira kulturno naslijeđe, pa su trenutno u toku procedure za stavljanje na UNESCO-vu listu svjetske baštine nekoliko bh. lokaliteta, pored Mostara koji je na listi već nekoliko godina. Uz dužno poštovanje prema kulturnoj baštini činjenica je da BiH ima mnogo vrijednije prirodne resurse od kulturnih, ako se takvo što može uopće porediti, pa se s pravom postavlja pitanje zašto se koči njihova valorizacija i adekvatna zaštita. Pojedini političari nerijetko spominju potrebu da se mora ići ka zaštiti novih prirodnih područja jer to zahtijevaju procesi evropskih integracija. Međutim, isti ama baš ništa ne rade na ostvarenju tog cilja. I dok traje ovakvo stanje mirovanja priroda u BiH trpi ogromnu štetu. Posebno su ugrožena područja koja čekaju na uspostavljanje zaštite u vidu nacionalnih parkova. Njihov status je (ne) definiran odlukama kojima se ova područja proglašavaju od posebnog značaja za FBiH, a koje je usvojio Parlament FBiH. Međutim, ovi akti nemaju nikakve mehanizme da područja očuvaju do konačnog proglašenja zaštite. Zato se valja zapitati da li ćemo imati šta zaštititi dok se konačno završe silne zakonske procedure. Valjda ćemo nakon toga oponašati razvijene zemlje pa ćemo i mi izdvajati milijarde za vještačke rijeke i šume. Jer ministri, koji brinu o razvoju tvrde da prvo treba razviti privredu pa tek onda misliti o zaštiti okoline. Baš kao u stara (dobra) vremena industrijalizacije i elektrifikacije. 16

19 TRGOVANJE KRAJOLIKOM Ivo Lučić JAŠEMO DIVLJE BEŠTIJE Kupuju se podzemne vode, brda i dijelovi planina, iznajmljuju se rajske rijeke, vrhunske šume se sijeku, kupuju se oranice, i baš kao kod obične robe presudna je samo cijena Znam da će se dojučerašnji marksisti, danas vodeći ljudi iz redova ovoga ili onoga naroda, užasnuti kad kažemo da se za objašnjenje nekih problema moramo pozvati baš na Marksa. Već ih čujem: J.. te Marks, jedva sam ga se riješio, još mi roba po njem' smrdi. Ipak, za razumijevanje stanja u kojem se nalazi naša priroda, nema druge teorije nego marksisitička robna proizvodnja. Jedan od vodećih američkih geografa Don Mitchell, objašnjava da su naši krajolici naprosto roba, kao i sve drugo na tržištu. Ovo je možda teško shvatiti, jer smo navikli robom smatrati neki predmet ili uslugu, ali stvarnost je neumoljiva: sva brda, rijeke i livade, svi pejsaži koji stanu u naše oko, presudno su danas samo roba. To potvđuje i objašnjava sve što se danas događa s prirodom u BiH. Kupuju se podzemne vode, kupuju brda i dijelovi planina, iznajmljuju se rajske rijeke, tu i tamo kupuju se oranice jer će tuda proći cesta ili će se prenamijeniti u građevinsko zemljište. Vrhunske šume se sijeku. Ako se nešto javno spomene, razlog je tržišna vrijednost. Sve druge vrijednosti imaju nekog značaja dok to prirodno dobro ne postane tržišno zanimljivo, a potom, da ti je i majka rođena, presudnu ulogu ima samo cijena. Kakav spomenik. Zbog toga je nekima tako silovito zazvonio u ušima šamar koji smo u Jajcu dobili od UNESCO-a. Naime, po našem običaju, Jajce je kandidirano kao čardak ni na nebu ni zemlji. To će reći da ono ne pripada zemlji niti onome što je tamo glavna karakteristika zemlje. A to je sedra. Jajce nije moglo nigdje izrasti nego na sedri Plive kod njezina rušenja u Vrbas. Sedra je sve za Jajce. A to sve danas nema nikakvu ulogu kad se usporedi s energetskom snagom vode. Najveća vrijednost koju smo pridali Plivi jest ona kako je tretira elektroprivreda. Zbog toga je sedra i sav temelj Jajca potpuno nevažan. Tko misli drukčije neka provjeri. U antropološkom smislu, kultura je uvijek povijest razumijevanja određenog prirodnog krajolika ili ekosistema. Različite kulture mogu različito čitati isti krajolik. To se vidi i po Plitvicama, s kojima Pliva ima mnogo zajedničkog, ali sasvim suprotan rezultat upotrebe. Zato je u prezentaciji njegove povijesti trebalo krenuti od sedre i cijelu kulturnu prošlost interpretirati kao jedinstvenu mrežu odnosa čovjeka i tih izuzetnih prirodnih vrijednosti. A priče o ovoj i onoj nacionalnoj kulturi su uvijek manje od pola priče; one su politički pečati koje utiskuju lideri naših etnokonfesijskih zajednica na komade političkog teritorija. Zemlja je nešto toplo, nešto domaće, nešto što rađa, a u Jajcu je zemlja prokleta i nesretna roba, industrijska sirovina koja pripada Elektrobosni i HE Jajce. Oni su njezini vlasnici; nekim čudnim rješenjem koje nitko ne propituje, smatraju je svojom i nama jednostavno ne pada na pamet petljati se u to. Dragi čitaoče, ne čudi me što misliš da je nerealno ovo što spominjem, jer su nas tako učili. Zato se ne petljamo u vodopad. Vodopada od sedre nema više, jer nema ni sedre. Nema sedre koja je rodila jezera, vodopad i grad počevši od njegovih prapovijesnih temelja do danas. Sve je okovano betonom, cijelo korito Plive, i vodopad je obična proteza. Još kad je saniran vodopad, stručnjak za sedru Ivo Pevalek je odmahnuo taj više nikoga neće impresionirati. Jedino rješenje je vraćanje vode koja je data hidrocentrali rijeci i strpljivo njegovanje sedre. Slično sa svim našim dobrima: u Grabovici, raju na zemlji, radi separacija pijeska i nema sile koja može promijeniti shvaćanje da je tržišna vrijednost toga pijeska najvažnija stvar, bez obzira što je najviši sud protiv toga, čak i unutar toga tržišnog shvaćanja. Slično je sa svim našim vrijednostima: na Uni uz Nacionalni park, prvi u suverenoj BiH, hoće hidrocentralu; to hoće i na najdivnijoj Gostović rijeci u koju kad ugazite dodirnete sve tri glavne skupine stijena na svijetu: sedimentne, metamorfne i magmatske; to konačno ovih dana zaoštreno hoće reći i s Vjetrenicom. Za pećinski sustav u kojem je pronađeno i opisano 37 endemskih i reliktnih vrsta (a u svijetu je samo 20 pećina koje imaju po više od 20 vrsta) o gotovo 100 koje ondje postoje, najbolje je rješenje da se proda nekome tko će zaposliti pet ljudi pa pet ljudi. Zakoni nisu potebni onima koji znaju samo za bezakonje. Te kurentne floskule skrivaju neopisivu lakomost kojom je ova vrhunska svjetska vrijednost namijenjenja nekom tajkunu u sjeni. U zemlji u kojoj ne radi pola radno sposobnih, to zvuči opravdavajuće. A taj ih je liberalizam i doveo do toga. Dojučerašnji sljedbenici čudne sekte nastale na mješavini naše tradicionalne mitologije i Marksova učenja, danas su jahaći konji neoliberalizma koji propovijedaju kako je tržiše glavni regulator života na zemlji na kojoj je, dabome, bog prvo sebi stvorio bradu. Naši zavičaji njihovi su robni artikli, naši krajolici su bez pravog značenja ako se u njemu ne koči neka njihova reprezentativna građevina, tvornica ili barem jumbo plakat. Nama su za utjehu ostavili da jašemo divlje beštije kolektivnih osjećaja, čije nas slijeđenje sluđuje i neda da se susretnemo sa sobom, da se zapitamo tko smo i otud, pripadamo li nekoj zemlji, toploj plemenitoj, ili je samo dovoljno da smo član nekog nebeskog naroda. 17

20 BIOETIKA Ivan Cifrić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ODGOVORI ZA NOVU EPOHU Svestrana rasprava o najširem spektru konkretnih bioetičkih problema uz poniranje u njihovu dubinsku dimenziju obilježila je i ovogodišnji susret bioetičara u Malom Lošinju Osma po redu međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija Lošinjski dani bioetike održana je od 17. do 20. maja uz učešće 70 naučnika iz 14 zemalja među njima i iz Bosne i Hercegovine. U okviru manifestacije upriličen je međunarodni simpozij o temi Integrativna bioetika i nova epoha, studentska bioetička radionica s temom Bioetika i feminizam, te okrugli sto Hrvatska i GMO deset godina poslije. Naučni dio manifestacije temeljio se i ovog puta na ideji integrativne bioetike koja, među ostalim, obuhvaća pitanja medicinske skrbi i biomedicinskih istraživanja, problematiku ne-ljudskih živih bića i općih uvjeta održanja života, sve do sudbinskih pitanja suvremene civilizacije. U radu studentske bioetičke radionice Bioetika i feminizam sudjelovali su studenti medicine, biologije, fiziologije i sociologije, a sa okruglog stola Hrvatska i GMO deset godina poslije javnosti je upućena izjava koja detektira stanje u području genetički modificiranih organizama u Hrvatskoj i poziva na akciju građanstvo, te akademske, političke, civilnodruštvene i medijske krugove pod geslom Hrvatska bez GMO. I ovog puta pokazalo se da su Lošinjski dani bioetike prerasli u temeljnu instituciju bioetičkog života i bioetičke rasprave u ovom dijelu Evrope u čemu posebnu zaslugu ima prof. dr. Ante Čović, kao ugledni znanstvenik i veoma uspješni predsjednik Organizacionog odbora manifestacije. Povodom ovogodišnjih dana bioetike dr. Čović je istaknuo da integrativna bioetika na metodološkom planu povezuje različite perspektive u jedinstveni pluriperspektivni obrazac orijentacijskog znanja, dok je na predmetnom planu usmjerena na brojne problemske sklopove u širokom tematskom rasponu od medicinske skrbi i biomedicinskih istraživanja preko problematike ne-ljudskih živih bića i općih uvjeta održanja života ( ekologija ) do sudbinskih pitanja suvremene civilizacije. Takav koncept omogućuje ne samo svestranu raspravu o najširem spektru konkretnih bioetičkih problema nego i poniranje u njihovu dubinsku dimenziju u kojoj se otvaraju pitanja o karakteru i dotrajalosti znanstveno-tehničke epohe, o metodološkoj konstituciji i povijesnoj ulozi moderne znanosti, te o mijenama u temeljnom odnosu čovjeka i prirode. Riječ je o filozofijskopovijesnoj perspektivi u kojoj je moguće detektirati i pratiti procese u kojima se prelamaju svjetsko povijesne epohe. Na to ukazuje i nekoliko sociološko filozofskih misli koje smo izdvojili iz prezentiranih referata. ZELENA DRŽAVA Radikalne političke ideje se često pojavljuju u razdobljima kada se društva suočavaju s problemima koje ugrožavaju njihovo postojanje, ali ih u isto vrijeme prisiljavaju da promisle i prevrednuju svoje temeljne političe i etiče vrijednosti. Ekološke krize nisu novost u ljudskoj povijesti, ali je moderno društvo industrijskog kapitalizma povezalo svijet u globalni sistem, izlažući ga ekonomskoj krizi globalnih razmjera. Naš odnos prema okolišu postao je političko pitanje na istoj razini kao ljudska prava i demokracija. Obrisi nove ekološke političke teorije trebaju se sastojati od (a) propitivanja apsolutne antropocentričnosti politike; (b) promišljanja ideje napretka kao konstantnog rasta produkcije; (c) pozicioniranja novog političkog subjekta zelene politike i ekologizma. Ključno strateško pitanje gledišta na novu zelenu demokraciju glasi: globalno zelena demokracija koja radikalno ograničava nacionalne vlade u područjima globalne ekološke skrbi, i nacionalna država transformirana u ustavnu zelenu državu. (Priredio: H.S.A.) 18

21 Zlatan Delić, Filozofki fakultet Univerzitet u Tuzli BIOETIKA ETIKA U OPASNOSTI Zahvaljujući znanosti i tehnici granica života postaje pomična ( opći napredak i genetički inžinjering; pojedinac duže živi, širi se antroposfera u ekosferu ). Posljedice: Širenje i dominacija antropobioetičke ekumene (antroposfere). Veliki umjetni sustavi (organizacija) hrane se živim (organskim) sustavima i uzrokuju periodične krize biosfere i antroposfere. Današnja ekonomska (bankarska) kriza ukazuje na novu podjelu svijeta i ograđivanje nekolicine razvijenih od velike većine nerazvijenih. Povećava se kontrola nad životom (ekološkim i socijalnim uvjetima). Moć ima tehnika i veliki međunarodni sustavi. Posljedice: Prilagodba čovjeka na sustave kontrole života (u svakodnevnici, smjeru života; mentalna prilagodba). Obrazovanje i odgoj su u funkciji prihvaćanja (novih) granica. Povećavaju se etički zahtjevi za prilagodbom etike tehničkim mogućnostima, a smanjuje etička učinkovitost u praksi. Razlog tome, između ostalih, je (a) matodičke naravi: promatranje (i kritika) problema unutar sustava, ali ne i sustava kao takvog, te (b) pritisak nove empirije na promjenu etičkih normi. Globalni ekosustav se odražava zahv aljujući umreženosti brojnih ekosustava. To je njegova prednost. On teži očuv anju strukture i stabilnosti (zakon termodinamike). Umrežavanje u globalni socio-sustav odražava neravnotežu (nejednakost) između društva b (kultura). Posljedice: Ograničavanje perspektive raznolikosti kultura. Socijalna neravnoteža prenosi se kao proces na globalni ekosustav i povećavaju se socijalnoekonomski problemi. (NE) POVJERENJE U ZNANOST Porazi koji su se dogodili unutar drušvenih epistemologija opasno su oslabili povjerenje u znanost (naročito u komercijalne znanosti na čelu s takozvanom novom ekonomijom znanja), a zahvati u ljudski genom uzdrmali su metafizičke, teologijske i moralne temelje samorazumijevanja ljudskog roda da bi se prikrile epohalne opasnosti i rizici koje donose globalna biotehnološka komercijalizacija života široko je nametnut - i biti samozavaravajući diskirs o globalno m društvu znanja. Taj diskirs ima ogromnu performativnu snagu: nametnut je najvišim obrazovnim i komercijalnim institucijama. Stoga on ima moć negiranja i potiskivanja kritičke svijesti o tome da ne živimo u društvu znanja, nego u dezinformacijskom društvu razlika. Tako se veza između sociologije rizičnog društva i bioetike, kao područja koja se skrivaju novoproizvedene rizike, otvara kao alternativno područje istraživanja najnovijih manipulacija društvenim životom čovjeka. Luka OMLADIĆ, Filozofski fakultet Sveučilište u Ljubljani 19

22 HRANA POD MIKROSKOPOM U Oslobođenju od 6. marta ove godine objavljen je razgovor novinara tog lista sa direktorom Federalne uprave za inspekcijske poslove pod naslovom Dobra hrana, loša kontrola. Taj napis smatram vrlo značajnim, posebno jedan dio. Na pitanje: Kakvu hranu bh. građani zapravo jedu? direktor odgovara: Federalna uprava za inspekcijske poslove radi sa hiljadama uzoraka. Stanje nije uopće tako loše kao što neki žele da predstave. U suštini, mi jedemo dobru hranu. Od najvišeg administrativnog autoriteta tako je potvrđeno ono što ja odavno govorim i pišem da mi jedemo dobru hranu, za razliku od nekih pojedinaca koji godinama uporno prepadaju narod da jede nezdravu hranu i da ih poljoprivrednici potrovaše. U tome se naročito ističu neki novinari i publicisti, čiji je hobi da plaše narod. Uporno govore i pišu kako je hrana proizvedena u savremenoj poljoprivredi nezdrava, a samo u tzv. organskoj proizvodnji zdrava. Kao, tobože, primjenom poljoprivrednih hemikalija mineralnih đubriva i pesticida se truje hrana, a uz stajsko đubre se dobija zdrava hrana. To je daleko od naučne istine. Najčešća trovanja hranom u praksi su mikrobiološka, a mnogo manje hemijska, po nekim procjenama to je u odnosu 95:5%. U NE JEDEMO SMEĆE? stajskom đubretu (balezi) ima mnoštvo patogenih mikroba koji prenose sa životinja na čovjeka mnoge teške zarazne bolesti (zoonoze), kao što su bruceloza, antraks, kju groznica, tetanus, zatim bolesti koje izazivaju ešerihija, salmonela, šigela i brojne druge. Takvih patogena u mineralnim đubrivima i pesticidima nema. Pravilnim rukovanjem poljoprivrednim hemikalijama ne truje se hrana i ne nanose nikakve štete okolini. U nekim novinama sam znao pročitati Akademik Taib Šarić članke pod senzacionalističkim naslovom preko cijele strane Jedemo li smeće. Sličnih članaka u raznim publikacijama je mnogo. Prosto je nevjerovatno kako neodgovorno i nestručno pišu o ovoj važnoj temi ljudi koji nisu ni stručni ni pozvani. Neshvatljiva je želja pojedinaca da zastrašuju i izluđuju narod, kome je dosta muke i bez toga. Takvo pisanje, kojim se šire lažne vijesti i uznemiravaju građani, je i krivično djelo i neko bi jednog dana zbog toga trebao i odgovarati. NOVOSTI IZ NAUKE ANTIFRIZ ZA BILJKE Kropejd povećava otpornost biljaka prema smrzavanju do -7 o C Kropejd (Cropaid) je prirodni proizvod dobijen od bakterije Thiobacillus i jednog minerala, koji snižava tačku smrzavanja osjetljivih biljaka do -7 o C. Smanjuje oštećenja biljaka od kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva. Biljke se u jesen ili u proljeće prskaju ovim prirodnim preparatom, pomiješanim sa vodom u omjeru 1:200. Poslije prskanja, biljke reaguju stvaranjem AFP (antifriz proteina) i AAA (antifriz aminokiselina), čime se povećava njihova otpornost prema izmrzavanju. Pored stvaranja antifriz proteina i aminokiselina, biljke povećavaju u ćelijskom soku i sadržaj šećera, ulja, minerala i vitamina. Enzimi, minerali i bakterije iz kropejda stimulišu veće usvajanje hraniva iz tla putem korijena. Rezultat svega toga je viši prinos i bolji kvalitet biljnih proizvoda. Kropejd djeluje tokom 15 dana nakon primjene. Poslije toga, ako je potrebno, prskanje se može ponoviti. Poželjno je da voda za prskanje nije hlorisana. Preparat ne treba miješati sa đubrivima i pesticidima koji imaju ph iznad 7. Već šest sati nakon primjene, preparat počinje djelovati, osim u slučaju ako ga je u međuvremenu sprala kiša. Neće djelovati ni ako je već nastupio stres biljkama od hladnoće. Kropejd dakle djeluje preventivno i ne liječi mrazom već oštećene biljke. Najbolje ga je primijeniti u najtoplijem dijelu dana kada je temperatura na otvorenom prostoru iznad 9 o, a u zatvorenom iznad 12 o C, a očekuje se naglo zahlađenje. U staklenicima i plastenicima smanjuje potrebu zagrijavanja tokom hladnog vremena ili zagrijavanje može biti smanjeno. Prskane biljke bolje podnose i veliku vrućinu od neprskanih. Kropejd se može primjenjivati na strnim žitima, toploljubivom povrću (paradajz, paprika, patlidžan, grah), kao i na krompiru, mrkvi, salati, kupusnjačama, grašku, zatim na voćkama (jabuci, krušci, šljivi, trešnji, kajsiji, citrusima, orahu), vinovoj lozi i cvijeću. 20

23 UZ POSLJEDNJI OPROŠTAJ SA DR. MUSTAFOM OMANOVIĆEM GROMADA DOBRE DUŠE Dr. Senad Oprašić Bio nam je idejni pokretač i osnivač ekološkog pokreta na prostorima bivše nam države i ostavio nam neizbrisiv trag humanosti i stručnosti Zauvijek nas je napustio profesor Mustafa Omanović, dvostruki doktor nauka, ekolog, ekologista, zaštitar prirode i ljudi, vrsni stručnjak, međunarodni ekspert, poznavalac ekoloških prilika i potreba, borac za ljudska prava i istinski humanista. Cijeli život posvetio je okolišu i ljudima, želeći da usmjeri ljude da štite okoliš te da žive i rade u skladu sa zahtjevima prirode i održivog razvoja. Sarađivao je sa istaknutim bh ličnostima koje su se bavile okolišem, i treba posebno istaći njegovu blisku i prijateljsku saradnju sa nosiocem UN-ove nagrade za rad u okolišu i pokretačem naučno-stručnog časopisa Fondeko, gospodinom Nijazom Abadžićem. Bio je i intelektualna i ljudska gromada, utjeha i nada za neutješne i beznadne. Kao takav bio je ispred sistema i vremena. Profesor Mustafa Omanović bio je idejni pokretač i osnivač ekološkog pokreta na prostorima bivše zajedničke države. Tako je još daleke godine osnovao NVO Eko pokret zeleni BiH. Kao zaljubljenik u prirodu i ljude, bio je zagovornik ideje stalne edukacije, koja je osnova podizanja javne svijesti u upravljanju okolinom i održivom razvoju, pri čemu je posebnu pažnju posvećivao mladima. Istinski se radovao svakom studentu koji je imao želju da se bavi okolišem, davao mu savjete, literaturu i svaku ličnu podršku sa ciljem da uspiju. Oni su mu vraćali na najbolji način, jer su skoro svi, koji su mu se obratili za pomoć i uspjeli završiti svoje magistarske i doktorske radnje. Svi su govorili da im je neiscrpan izvor pomoći bila velika zbirka profesorovih radova i knjiga. Za života je napisao, sam ili u saradnji sa svojim kolegama preko 220 naučnih i stručnih radova i 26 knjiga, dao bezbroj intervjua učestvovao na mnogim naučnim skupovima, bio predsjednik naučnih odbora i član raznih međunarodnih organizacija koje su imale ekološki prefiks. Pored izuzetnog naučnog, iskazao je visoki humani i moralni karakter kao dobrovoljni davalac krvi sa preko 120 davanja, a spašavao je i ljude u vrijeme rata, kako je sam govorio, od osveta zbog drugačijih mišljenja i izrečenih stavova, što je prepoznala i Međunarodna liga humanista dajući mu godine priznanje humanista decenije. Profesor Mustafa Omanović je bio i više od toga. Za svakoga je imao lijepu i utješnu riječ, a najmanje je brinuo o sebi. Osnovnu školu započeo je u Travniku a završio u Sarajevu. Gimnaziju i studij hemije završio je u Sarajevu. Po završetku studija, početkom godine, počinje raditi u Željezari u Zenici. U laboratoriji Željezare Zenica radio je do godine kao istraživač, a zatrim i šef na spektrografiji. Godine postaje pomoćnik direktora Instituta za hemijske laboratorije, a godine i glavni tehnolog za ispitivanje materijala. Nabavkom savremene opreme, posebno spektrografske, prvi u bivšoj SFRJ razvija nove metode i analitičke postupke za ispitivanje rude, gvožđa i čelika, što je publikovao u mnogobrojnim objavljenim radovima, štampanim knjigama i priručnicima. Paralelno sa naučnim razvojem na Fakultetu prošao je sve faze razvoja i na Metalurškom institutu i to od asistenta do zvanja naučnog savjetnika koje je dobio godine. Na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je angažiran je kao mentor u izradi magistarskih i doktorskih radova. Bio je veliki čovjek koji je zračio pozitivnom energijom okupljao mlade, podstičući ih da postanu dijelom naučne zajednice. Imao je vremena za sve koji su mu se obratili i tražili pomoć i podršku. Iz jedne borbe za čovjeka i za okoliš išao je u drugu, ostavljajući za sobom snažan pečat humanosti i stučnosti. Svi koji su ga poznavali divili su se njegovom djelu i iskreno su ga poštovali. Odlaskom profesora dr. Mustafe Omanovića ostaće stvarna i ogromna praznina, jer ljudska veličina kao što je bio profesor Omanović teško da će se ponovo pojaviti na ovim prostorima. Vrijeme će tek pokazati kakav je bio i koliko nam danas nedostaje? 21

24 VELIKI ISTRAŽIVAČI PRIRODE Doc.dr. Sead Vojniković ŠIFRA ZA OLUJU Sjećanje na Alexander von Humboldta, jednog od najvećih svjetskih putujućih naučnika, u povodu 150. godina njegove smrti Ove godine u svijetu i kod nas se na različite načine u elektronskim i tiskanim medijima, izložbama i kulturnim događajima obilježava 200 godina od rođenja Charles Darwin-a. Gotovo da neprimjetno i bez obilježavanja ove godine protiče 150 godina od smrti Darwin-ovog suvremenika, također velikana svjetske nauke Alexander von Humboldt-a, naučnika koji je transformisao mnoge prirodnjačke nauke tokom XIX vijeka, i time ostavio pečat za sve naredne generacije istraživača prirode. Ostavio je toliko veliki trag u nauci, da se čak jedan pravac-shvatanje nauke naziva humboltdijanska nauka. Ovog naučnog velikana sam se sjetio boraveći na jednom naučnom skupu u Sofiji u Bugarskoj, gdje sam spavao u hotelu koji se nalazi u ulici koja nosi ime po Alexander von Humboldt-u. Bilo mi je drago što se i na ovaj način odaje priznanje ovom velikom svjetskom istraživaču, prirodnjaku, fizičkom geografu, biogeografu, geologu, vulkanologu, klimatologu..., i u isto vrijeme žao što se kod nas u Bosni i Hercegovini malo zna ili bar malo spominje njegov život i rad. S toga ću se u nastavku osvrnuti na njegov zaista impozantni nauči opus i polja djelovanja i rada. NA KRILIMA ROMANTIZMA Friedrich Heinrich Alexander, Freiherr von Humboldt je rođen u Berlinu godine. Otac mu je bio major pruske vojske i umro je kada je Alexander imao 9. godina. Još kao mali pokazivao je sklonost ka istraživanju prirode, herbarizirao je biljke, sakupljao je školjke i insekte, te je imao nadimak mali apotekar. Na krilima i u duhu romantizma, koji je preplavio Evropu učio je mnoge nauke. Nakon kratkog studiranja ekonomije u Freiburg-u, Alexander se prebacio u Goettingen-u. Također je studirao jezike u Hamburg-u, geologiju u Freiburg-u, anatomiju i astronomiju u Jeni. Rijetka kombinacija ličnog talenta, izvanredna pronicljivost i upornost, te stečena znanja tokom studija, doprinijela su da se Alexander opredijeli za bavljenje naukom. Nakon završetka studija kratko radi kao inspektor rudnika u Frankoniji. Prije Portret Alexander Von Humboldt, (Joseph Stieler 1843) rijeka Orinoko i Amazon. Također su utvrdili tačnu poziciju bifurkacije ovih rijeka. Penjao se na Ande na planinu Chimborazo u današnjem Ekvadoru, pri čemu je postavio ondašnji svjetski rekord u penjanju na m. Iz Lime i Perua osmatrao je putanju Merkura, istraživao osobine guana, mjerio temperature oceana (Humboldt-ova struja), istraživao floru i faunu šuma, boravio je na Kubi i kratko u SAD-u. U Evropu se vratio godine sa 30 kovčega različitih botaničkih uzoraka. Kao važniji rezultati ovih istraživanja i putovanja mogu se navesti, prva istraživanja opadanja temperature sa porastom nadmorske visine, prve karte izotermi, istraživanje nastanka tropskih oluja. Shvatio je da geografija biljaka bazirana na ideji studiranja distribucije biljnih organizama, izazvana variranjem fizičkih uvjeta sredine i tako je postavio temelje biogeografije, odnosno današnjih nauka o vegetaciji. Otkrio je magnetsku njegovog velikog i poznatog putovanja u Južnu Ameriku, Alexander je putovao po Evropi, gdje je kraće ili duže boravio u Engleskoj, Švicarskoj i Italiji i vršio geološka i botanička istraživanja. Nakon smrti svoje majke koja mu je ostavila solidan imetak, u 27. godini života, počinje njegov pravi naučni i istraživački rad i velika putovanja koja sam finasira. PRVE KARTE IZOTERMI Alexander von Humboldt skupa sa francuskim hirurgom i botaničarem Aime-om Boplandom kreće na put da se pridruži Napoleonu u Egiptu, međutim, kako to nekada biva u životu, sudbina ih odvodi u Madrid. U Madridu dobijaju specijalnu dozvolu i velika ovlaštenja Kralja Charlesa VII da istraže Južnu Ameriku. Tako su godine iskartirali tok nenastanjene rijeke Orinoko u dužini od km. Utvrdili su postojanje veze komunikacije između vodenih sistema 22

25 VELIKI ISTRAŽIVAČI PRIRODE deklinaciju, odnosno opadanje inteziteta magnetnog polja od polova prema ekvatoru. Jedan je od prvih istraživača vulkana Novog svijeta. Shvatio je da vulkani formiraju linearne grupe i da vjerovatno korespondiraju sa subterenskim naprslinama. Shvatio je da su čvrste stijene prvobitno bile tečne formacije. Što se botaničkih istraživanja tiče napisao je knjigu u sedam tomova: Nova genera et species plantarum. Zajedno sa Boplandom i C.S. Kunth-om napisao je 6 od 30 tomova knjige: Voyage de Humboldt et Bopland. U knjizi Ideen zu einer Physionomik der Gewächse promovirao je koncept biogeografije. PORTRET UNIVERZUMA Imao je i vremenski kraća, ali po pređenim razdaljinama veoma duga putovanja ( km) i istraživanja u azijskoj Rusiji. Istraživao je permafrost, kao i klimu i shvatio kontinentalnost klime, odnosno uticaj oceana na ublažavanje klimatskih ekstrema. Na osnovu njegovog prijedloga razvijena je prva mreža meteoroloških stanica u Rusiji. Vršio je procjenu visine centralnoazijskog platoa, otkrio dijamante i zlato na Uralu. Životno djelo ljudi obično ne započinju u svojoj 76. godini. Međutim, knjige u pet tomova Kozmos, koje predstavljaju krunu njegovog rada, Alexander von Humboldt počinje upravo u tim godinama. Fokus rada ovog djela bio je jasan opis jedinstva sredina u shvatanju kompleksnosti prirode, a ideja rada ne predstavlja samo grafičke opise, nego i zamišljen koncept fizičkog svijeta koji može pomoći u definisanju detalja putem generalizacije. On je zapravo nastojao portretisati univerzum, međutim, ovim je uspješno portretisao i svoju nesvakidašnju inteligenciju. Ove knjige su još u ono doba imale nevjerovatnu popularnost u Engleskoj i SAD-u, tako da su se u isto vrijeme (I tom) pojavile u tri različita prijevoda na engleskom jeziku. Način razmišljanja, pisanje i rad Alexandra von Humboldt-a je uvjetovao pojavu naučnog pokreta- pravca koji se naziva humboldtijanski. Ovo shvatanje nauke je teško pojednostaviti, grubo govoreći, ona vodi shvatanju povezivanja dijelova prirode kroz tačna i precizna mjerenja. Humboldtijanska nauka zasniva se na principu generalne izjednačenosti sila. Humboldt-ova (Peruanska) struja je izuzetno značajna za Pacifi k Generalna izjednačenost predstavlja ideju u kojoj su beskonačne sile prirode konstantno u sukobu, ali su uvijek u ravnoteži jedna sa drugom. Još za vrijeme svoga života stekao je veliku slavu i popularnost. O njegovom radu i nauci su također mnogi njegovi slavni suvremenici dali su svoj komentar, evo nekih: Charles Darwin: On je najveći putujući naučnih svih vremena, Uvijek sam mu se divio, sada ga obožavam Johann Wolfgang Goethe: Humboldt nas obasipa pravim blagom Simón Bolívar: Alexander von Humboldt je učinio više za Ameriku nego svi konkvistadori, on je odistinski otkrio Ameriku Thomas Jefferson: Zaključio sam da je on najznačajniji naučnik kojeg sam upoznao STIPENDIJA ZA ISTRAŽIVAČE U njegovu čast, mnoge su biljke i životinje dobile latinsko ime po njemu npr.: humboldtov pingvin (Spheniscus humboldti), humboldtov ljiljan (Lilium humboldtii), južnoamerički andski hrast (Quercus humboldtii), južnoamerička vrba (Salix humboldtiana)... Također, u njegovu čast mnogi geografski predjeli lokaliteti dobili su naziv po njemu npr: Humboldtova rijeka u SAD-u; Humboldtova oceanska struja pored Južne Amerike; Humboldtov vrh u SAD-u i Venecueli, Nacionalni park Alexander von Humboldt na Kubi..., čak i predio na mjesecu nosi njegovo ime Humboldtovo lunarno more. Mnoge obrazovne institucije, univerziteti i koledži prije svega u Južnoj Americi, ali SAD-u nose njegovo ime. Veliki broj ulica i trgova u svijetu, također nosi njegovo ime. Veoma je poznata i cijenjena stipendija Alexander von Humboldt koju dodjeljuje njemačka vlada istraživačima iz cijelog svijeta. Tako je i nakon smrti Alexander von Humboldt ostao da živi na različitim mjestima i na različite načine. Najvažnije je da njegova nauka i otkrića žive i predstavljaju trasu, liniju vodilju za suvremena shvatanja različitih procesa i zakonitosti u prirodi. Malo je ljudi tokom povijesti koji su ostavili ovakav trag u svjetskoj nauci općenito. Ono što možemo i trebamo učiniti je da se s vremena na vrijeme sjetimo ovakvih pojedinaca, koji su zadužili čovječanstvo među koje spada i Alexander von Humbldt. 23

26 BOGATSTVO ZA LOKALNI RAZVOJ U nizu bitaka i aktivnosti koje vode i realiziraju udruženja gradjana i nevladinog sektora, jeste i iniciranje, izrada i realiziranje projekata koji bi u realnoj budućnosti mogli doprinijeti održivom razvoju i afirmaciji prirodnog, historijskog i kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Jedna od takvih je i izrada, prezentacija i provođenje lokalnih ekoloških planova (LEAP) kakav je tokom juna predstavljen i u Novom Travniku. Autori plana su Eko - udruga "Stari hrast" i Općina Novi Travnik Tokom prezentacije ovog plana, održane početkom juna, posebno su apostrofirani problemi koji se odražavaju na kvalitet života u svim segmentima. Riječ je o deponiranju otpada, zaštite vodotoka, neselektivne sječe šuma, smanjivanja zelenih površina u gradu, nekulture življenja, nedovoljne zaštite i neiskoristivosti kulturno-povijesne i prirodne baštine, nepoštivanja postojećih ekoloških zakona, nedovoljna edukacija mladih i neuključenost u stvaranju ljepšeg i čistijeg okoliša. Sve to je po mišljenju učesnika rasprave posljedica nepostojanja lokalnog akcionog ekološkog plana i mehanizama za njegovo provođenje kroz aktivno uključivanje javnosti u rješavanju okolišnih problema, razvijanje strategije i formiranje uvjeta za investicije čime bi se otklonili negativni efekti. STRATEGIJA I ENTUZIJAZAM Ustvari, to su isti problemi koji imaju sve bosanskohercegovačke zajednice, a za koje, za sada, jedino nevladin sektor nudi rješenja. Iz godine u godinu brojne ekološke i druge nevladine udruge uspješno se bave strateškim pitanjima zaštite i razvoja životne sredine. I iz tog razloga bilo je odista prijatno biti sudionikom ovog skupa, slušati velike entuzijaste i zaljubljenike prirode i kulturnohistorijske baštine i saslušati mišljenja i ideje građana, a posebno koordinatoricu projekta Ozrenke Fišić. Nevjerojatna je njena energija, entuzijazam, motiv i ljubav s kojom želi dovesti zrake sunca u svoj grad. Nemoguće je ne tražiti odgovore na pitanja koja se nameću. Koliko još treba vode Bosnom da proteče da nadležne vlasti konačno shvate i počnu cijeniti, i na pravi način tretirati napore lokalnih aktivista koji naprosto žele svijetu pokazati koliko je bogata naša zemlja i šta su nam ostavili oni prije nas. Kako animirati vlasti da prepozna prave ideje i institucionalno, stručno i materijalno pomogne ljudima koji rade poput Ozrenke Fišić i mnogih drugih? Donesena je tačna definicija i dijagnoza problema, postoje konkretni planovi i ideje, koji se trebaju realizirati, ili bar početi raditi na tome. Ideje ovih projekata proističu iz saznanja da nadležne institucije ove zemlje, koje bi, između ostalog, trebalo da razvijaju i provode iste, svaki put, kada se dođe do njih, naprosto zataje. Mnogo je toga godinama ostalo ne spomenuto i ne označeno kada je riječ o kulturno-historijskom naslijeđu, širom naše zemlje. A posebno zaboravljena i prepuštena sama sebi u potpunosti, od svih institucija jeste "zlatna ogrlica" grada Travnika, koja se nalazi u dolini rijeke Bile tzv. Biljanska regija. Cijeli lokalitet naprosto je svojevrsno svjedočanstvo o ranom postojanju života na ovom području, ali isto tako i dokaz o prepuštenosti vremenu, i nemaru institucija koji sebe predstavljaju zaštitnicima kulture, i naravno to dobro naplaćuju iz naših fondova. NEBO IZ DOBA NEOLITA Srednjovjekovnom gradu Vrbovac prilaz je teško moguć. Spominje se Muradif Osmanović DOLINA SA KAMENOM OGRLICOM Aktivisti na čelu sa neumornom Ozrenkom Fišić prezentirali javnosti lokalni ekološki akcioni plan Novog Travnika, a Udruženje Regionalni razvoj iz Travnika pokrenulo zaštitu starih utvrda i nekropola u dolini Bile godine p.n.e., a smješten je u dolini rijeke Jasenice, kod sela Zagrađe. Nizvodno niz rijeku Bilu kod sela Karahodže nalaze se ostatci prethistorijskih građevina Nebo iz doba neolita. Građevina datira od g.p.n.e. Nasuprot Neba nalaze se ostaci građevine Mujevine iz nešto mlađeg perioda. Nekropole stećaka kod sela Fazlića, zatim Brajkovićima, Krabanu, Dubu i dr., čine dio tog zlatnog blaga. Nije ni potrebno napominjati da je sve u trošnom i zapuštenom stanju vjekovima prepušteno zubu vremena. Vođeni idejom da ovim i drugim činjenicama koje na ovom lokalitetu još uvijek postoje mora biti posvećena pažnja, zaštita i adekvatna prezentacija, Udruženje Regionalni razvoj je pokrenulo niz inicijativa, između ostalog i čišćenje, uređenje prilaznih staza, stručno otkopavanje i istraživanje jer spomenuti lokaliteti nikad nisu planski istraživani. U toku je i izrada web portala regije na kojoj će posebna pažnja biti posvećena baš ovim građevinama jer vrijeme koje ih je održalo ne dozvoljava nam da kao i prethodne generacije i strukture nijemo promatramo njihovo daljnje i sve veće propadanje. Danas stećci iz naših nekropola na žalost nalaze se kao dekorativni elementi eksterijera privatnih kuća i posjeda što je u najmanju ruku skandalozno i naša sramota. Decenijama iza nas zvanične institucije nisu uspjele zaštititi, označiti mjesta niti podiči svijest stanovništva o svjedočanstvu i značaju kulturno-historijskog naslijeđa. Ovim putem iz Biljanske regije svim pojedincima, udruženjima i institucijama kojima se ovaj projekt čini zanimljivim da nam se pridruži u realizaciji zaštite i očuvanja kulture prethodnih generacija na ovim područjima, i da je smjestimo tamo gdje je odavno trebalo da bude, a to je kulturno-historijska baština BiH. 24

27 BOGATSTVO ZA LOKALNI RAZVOJ MUDRO GOVOREĆI Ako te je neko ujeo, samo te je podsjetio da i ti imaš zube Pesnica ubija ježa, ali se ruka ne usuđuje Riba uhvaćena u vršu počinje da razmišlja (Afričke) *** Pred prošlošću kapu dole, pred budućnošću kapu dole Stari grad Vrbenac kod Zagradja Ograda od stećaka u Fazlićima Ko napravi jedan korak prema paklu već je na pola puta (Američke) *** Onaj koji drži pero nikada sebe ne upisuje u krivce Ako pogreška ima majku, ta majka je rutina Svaka mana koja se dopadne sultanu postaje vrlina (Arapske) *** Psi se ne vezuju kobasicama (Baskijska) *** Ko ima putera na glavi neka se ne primiće peći (Danska) *** Ako hoćeš da znaš šta je novac zatraži ga od nekoga (Engleska) *** Nema ničeg rječitijeg od gotovog novca Teže je zaraditi prvi škud nego drugi milion Kada konj pobjegne, suviše je kasno zatvoriti vrata od štale Jedna stvar vrijedi onoliko za koliko se može prodati Cijena se zaboravlja, a kvalitet ostaje (Francuske) *** Kamen koji se kotrlja ne obrasta mahovinom (Grčka) Dobro očuvan stećak u Fazlićima Pripremio i odabrao; Ismet Dedić, dipl.ecc 25

28 KA ODRŽIVOM RAZVOJU Prof.dr. Timi Ećimović NAŠA ZAJEDNIČKA BUDUĆNOST Svijet mora brzo dizajnirati strategije koje će dozvoliti nacijama da se pomjeraju iz savremenih, često destruktivnih procesa rasta i razvoja ka putevima održivog razvoja Početak spoznaje čovječanstva 60-ih godina XX stoljeća o potrebi kvaliteta životne sredine kao osnove života ljudske vrste i svih živih bića na planeti, je istovremeno i početak razvijanja koncepata/ strategija/vizija održivog razvoja. Prva priznanja zaslužuju pioniri, među kojima Rimski klub svojim prvim izvještajem i publikacijom Granice rasta. Nakon toga slijedi niz akcija zainteresovane globalne zajednice u Stockholmu je održana konferencija UN o životnoj sredini, nakon koje je u Nairobiju (Kenija) formiran UNEP UN Program životne sredine. Tokom slijedećih 20 godina uslijedio je niz istraživanja i izvještaja u funkciji pripreme globalne konferencije o održivom razvoju koja je održana godine u Rio de Janeiru. UTJECAJ NA ZAJEDNICU Termin održivi razvoj je upotrebljen u izvještaju Naša zajednička budućnost ili G.H. Brutland Report pripremljen od strane Svjetske komisije za životnu sredinu i razvoj za potrebe Generalne skupštine UN. Izvještaj Naša zajednička budućnost imao je ogroman utjecaj na svjetsku zajednicu. U Izvještaju se, između ostalog, kaže: Oni koji su siromašni i gladni često će uništiti svoju neposrednu okolinu u naporu da prežive. Oni će sjeći šume; njihova stoka će uništiti pašnjake; oni će iscrpljivati marginalne površine; u rastućem broju će se doseljavati u već prenaseljene gradove. Kumulativni efekat promjena će biti dalekosežan, a siromaštvo učiniti najvažnijom globalnom prijetnjom. Slabost upravljanja životnom sredinom i održivim razvojem prijeti da ugrozi sve zemlje. Razvoj ne može postojati na osnovama uništenih resursa; životna sredina ne može biti zaštićena ako rast ne uzima u obzir troškove destrukcije životne sredine. Ovi problemi ne mogu biti razmatrani odvojeno od strane fragmentiranih institucija i politika. Oni su povezani u kompleksan sistem uzroka i posljedica. Slijedeće generacije mogu da previde ovake izvještaje. O ideji kompleksnosti, rasprava je tek počela, realnost nekih pojava je zanemarena. Stanje kvaliteta životne sredine ukupne planetarne biosfere je od ranije, a i danas zanemareno (2006.). Međuzavisnost, interakcija i saradnja svih navedenih sadržaja, energije, informacija, zračenja, snaga i sila i drugih još nepoznatih sadržaja prirode su nadjačani potrebama pojedinaca, nacionalnih elita, potrebama bezbjednosti, novčane reprodukcije, birokratija, vojnim potrebama, ratovima, neredima, genocidima itd. sve do danas (2007.). KRITIČKI CILJEVI U dokumentu Ka održivom razvoju tekst Naša zajdnička budućnost nalazi se slijedeća definicija: Održivi razvoj je razvoj koji obezbjeđuje zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja potreba budućih generacija. Ona je veoma plemenita, humana, kosmopolitska, globalno usmjerena, ali je veoma često zloupotrebljavana od strane mnogobrojnih političara, birokrata i ljudi bez humanih kriterija, znanja ili etike. Navodimo još jedan važan stav iz teksta Naša zajednička budućnost: Mnogi od nas žive izvan svjetskih ekoloških kapaciteta; primjer toga je naš model upotrebe energije. Spoznate potrebe su društveno i kulturološki determinirane, a održivi razvoj zahtijeva unapređivanje vrijednosti koje ohrabruju standarde potrošnje, ali koji su u okvirima ekoloških mogućnosti i na koje svi mogu normalno pretendovati. Pri tome se misli na pojedince, zajednice, države i nema potrebe da to daljeopisujemo. Karakteristike sistema ljudske vrste su danas zaboravljene! Svijet mora brzo dizajnirati strategije koje će dozvoliti nacijama da se pomjeraju iz savremenih, često destruktivnih procesa rasta i razvoja, ka putevima održivog razvoja. Ovaj kontekst je također u potpunosti izgubljen iz vida! Kritički ciljevi koji se odnose na životnu sredinu i na razvojne politike koje slijede iz koncepta održivog razvoja podrazumijevaju: - obnovljivi rast, - promjenu kvaliteta rasta, - dogovor o neophodnim potrebama za radnim mjestima, hranom, energijom, vodom i zdravstvenom zaštitom, - osiguranje održivog nivoa stanovništva, - konzervaciju i povećanje baze resursa, 26

29 KA ODRŽIVOM RAZVOJU - preorijentaciju tehnoloških i upravljačkih rizika i - povezivanje ekonomskih i okolinskih aspekata u procesu donošenja odluka. Ciljevi, naravno, podrazumijevaju kriterije koji još nisu postali dio dnevnih radova političara, birokrata i nacionalnih programa. Veoma značajan je stav iz dokumenta Urbani izazov: godine samo jedan od devet stanovnika živio je u urbanim centrima, a jedan od 100 živio u gradovima sa milion ili više stanovnika ( milionski gradovi ). MANIPULACIJE UN godine više od jedne od 5 osoba živjelo je u urbanim centrima, a jedan od 16 u milionskim gradovima, dok godine skoro jedna od tri osobe bila je stanovnik grada, a jedan od 10 stanovnika, živio u milionskom gradu. Hon. Tom McMillan, ministar životne sredine, na WCED Public Hearing, Ottawa maja kaže: Izazov koji je pred nama je da prevaziđemo lični interes u pojedinim našim nacionalnim državama na način koji će podrazumijevati širi lični interes za opstanak ljudske vrste u prijetećem svijetu. Dr. Gro Harlem Brundtland govoreći o Izvještaju kaže: Izvještaj Komisije Naša zajednička budućnost sadrži poruke nade i šansi. Kakav je rezultat nakon što je proteklo 20 godina od usvajanja Naše zajedničke budućnosti? KANDIDAT ZA NOBELOVCA Prof. dr. Timi Ećimović (1941. umirovljen 2004.) iz Medosi, Korte, Slovenija je eminentni međunarodni naučnik, neovisni istraživač, predavač, prvi direktor SEM instituta za klimatske promjene i predsjednik The World Thinkers Forum. On je istraživač zaštite prirode, prostora i životne sredine, sistema klimatskih promjena, sistema mišljenja, održivosti i održive budućnosti. Bio je jedan od prvih istraživača u aktivnostima primjene zaštite prirode, prostora i životne sredine u lokalnim zajednicama na osnovama dokumenta Local Agenda 21 Processes holističkog programa za očuvanje naše civilizacije u okvirima novih izazova trećeg milenijuma od održivosti lokalnih zajednica ka održivosti globalne civilizacijske održive budućnosti ili harmonije sa Prirodom Planete zemlje. Svojim radom/istraživanjima u okviru sistema klimatskih promjena, aktivnostima, identifikovanjem problema, razumijevanjem i istraživanjima (bio je nominiran za Nobelovu nagradu 2003.) spada u red vodećih nezavisnih istraživača sa mnogobrojnim međunarodnim publikacijama i nastupima. Sarađujući sa mnogobrojnim svjetskim istraživačima na nizu case studija i kompleksnih problema istraživanja i implementacije njihovih rezultata, daje doprinos holističkom i potpunijem razumijevanju savremenosti. Njegova najnovija istraživanja usmjerena na teoriju i sistem mišljenja mogu dati eventualni odgovor za bolje razumijevanje našeg svijeta. Njegova The Information Theory of Nature nominirana je godine za Nobelovu nagradu. Dr. Timi Ećimović je aktivan član European Academy of Sciences and Arts, European Academy for Environmental Affairas, dr. Sc. Environmental Sciences (H.C.), predsjednik World Thinkers Forum i profesor/predsjednik Environmental Sciences at Ansted University. Tekst objavljen u knjizi The Sustainable (Development) Future of Mankind, Medosi, Korte, Slovenija, Str Za nas, iz ove ekipe, manji od očekivanog. Tako smo došli do Rio Samita. Druga konferencija na temu životne sredine i razvoja CED 2 Rio de Janeiro ili Rio Samit okupila je predstavnike 179 država. Usvojen je niz dokumenata, između ostalih, Agenda za promjene i Agenda 21, ali oni nikada nisu implementirani. Konačno, 10 godina nakon Ria na Svjetskom samitu o održivom razvoju javno je konstatovan nedostatak akcije u realizaciji ovih dokumenata. Razlog za to, po našem mišljenju, je u lošoj operacionalizaciji izvještaja Naša zajednička budućnost kao i njegov mogući globalni utjecaj na društvo. Ujedinjene nacije su u tom periodu loše manipulisale ovim dokumentom, jer su ga tretirale kao agendu UN svjetskom stanovništvu, umjesto da to bude agenda Ujedinjenih Nacija državama članicama. Države članice nikada nisu aktivirale Agendu održivog razvoja primjereno nacionalnim prioritetima. U međuvremenu Ujedinjene Nacije zbog slabosti lidera i političke nesposobnosti država članica s jedne strane, a globalne humane zajednice s druge strane, nisu bile spremne za realizaciju održivog razvoja. Uloga UN nije bila prilagođena potrebama izazova vremena kraja drugog i početka trećeg milenija. Takvo prilagođavanje, sa aktualnim dužnosnicima UN tog doba, nije bilo moguće. Opća praksa bila je i još uvijek je individualistička: političari, birokrati, nacionalne elite, vlade, mediji, zabavljači, religiozni lideri, lideri lokalnih zajednica itd., idu u susret prvenstveno zadovoljavanju vlastitih potreba i potreba svojih obitelji s ciljem sticanja sredstava i obezbjeđivanja zaposlenosti, a tek nakon toga dolaze na red humanitarni ciljevi. Konačno, zahvaljujući pored ostalog i izbornoj praksi, nije bilo prostora za humanitarne rezultate. U stvarnosti se nije obraćala pažnja na formiranje novog profila humaniteta za treći milenij kako bi se inoviranim obrazovanjem, etikom i novim profilom humanitarnih vrijednosti moglo ići u susret izazovima prirode koji su pred nama. Ljudi gradova ( homo urbanus ) pratili su tok civilizacijskih promjena, ali nisu bili spremni preuzeti dugoročnu odgovornost, već su samo pratili kratkoročne individualne potrebe. NESREĆA ZVANA KATRIN Dobro je rečeno: Mi samo prihvatamo rezone naših predaka. Naša djeca očekuju da dotaknemo budućnost. Trebalo bi da se rukovodimo rezonima djece naše djece. Danas su održivi razvoj i više održivosti postali popularni termini za političare i ljude slične političarima koji žele da impresioniraju slušaoce i javnost. Postalo je uobičajeno da se održivi razvoj, globalno zatopljenje i klimatske promjene navode kao važni elementi aktuelne stvarnosti, ali bez njihovog stvarnog razumijevanja. Nakon Katrine, nesreće koja je zadesila SAD, predsjednik G. Bush je intervenisao bez ikakvog razumijevanja situacije. Kao predsjednik SAD trebao bi prevenirati tragedije koje se događaju i ne bi trebao podržavati/inicirati nacionalne i međunarodne tragedije koje su prouzrokovane prirodnim, političkim ili ratnim događanjima. Akcija za ublažavanje tragedije Katrin trebala je biti ranije pripremljena. Nakon tragedije velika regija New Orleansa trebala je biti proglašena za zonu neuslovnu za život, a bila je neuslovna i prije i poslije Katrin. Nakon Katrin Vlada SAD je trebala nedvojbeno izjaviti da je regija neuslovna za život. Naučnicima je jasno i dobro su upoznati sa rizicima života u područjima poput New Orleansa; zajednica bi trebala poduzimati pozitivne akcije, a vlade sprječavati događaje koji se mogu spriječiti. Zajednice bi morale obezbjeđivati finansijska sredstva za ove potrebe i to ne samo u povodu događaja kao što je Katrin, nego i niza drugih sličnih mogućih događaja koji zahtijevaju značajna državna sredstva svake godine. Prevod i adaptacija: F. Šebić 27

30 UPRAVLJANJE OTPADOM Dr. Nevenko Herceg i Tomislav Lukić, prof OKOLIŠNOG ODGOJA SKORO DA I NEMA Prikupljanje komunalnog otpada od individualnih korisnika u cijeloj BiH je na zabrinjavajuće niskoj razini Najveći okolišni problem u Bosni i Hercegovini zasigurno predstavlja problem zagađenja komunalnim otpadom. Nevjerojatne, gotovo "horor" slike sa obala bosanskohercegovačkih rijeka potvrđuju činjenično stanje, odnosno neriješeno pitanje osnovnog zbrinjavanja otpada. Prema procjenama urađenim prilikom izrade Strategije zaštite okoliša Federacije BiH, u sustav organiziranog prikupljanja komunalnog otpada uključeno je samo 50% stanovništva. Još poraznije zvuči podatak da tek 30-40% onih koji su uključeni u sustav organiziranog prikupljanja komunalnog otpada, redovito plaća naknadu za njegov odvoz do odlagališta. Sredstva prikupljena na ovakav način niti izbliza nisu dovoljna za uspostavu osnovnog sustava zbrinjavanja otpada, a kamoli za izgradnju modernih upravljačkih sustava. Ovakvo, poražavajuće materijalno stanje u komunalnim tvrtkama, koje su uglavnom u vlasništvu jedinica lokalne uprave, ne nudi optimizam da bi se u dogledno vrijeme moglo popraviti trenutno stanje. Iako su uzroci lošeg odnosa prema okolišu vrlo kompleksni, svakako nisu i nerješivi. Krenut ćemo logičnim redoslijedom i analizirati probleme koji, svaki na svoj način, doprinose kompleksnosti i težini rješavanja problema zbrinjavanja otpada. izgrađena četiri centra za upravljanje otpadom primjenom moderne svjetske tehnologije i s perspektivom izgradnje sustava mehaničko-biološke obrade na istim. Riječ je o centrima u Sarajevu, Zenici, Bijeljini i Banja Luci. U fazi projektnih rješenja, s vrlo realnim izgledima za skoro uspostavljanje nalazi se još šest centara za upravljanje otpadom u Federaciji BiH (Mostar, Livno, Goražde, Tuzla, Bihać i Visoko). Uspostavom ovih centara stvorili bi se preduvjeti za izgradnju mreže regionalnog zbrinjavanja otpada čemu oko nas, kao što je slučaj sada. Odlaganje otpada u uređeni centar za upravljanje otpadom od višestruke je koristi za svaku lokalnu zajednicu, od koje se očekuje da tu korist prepozna i osigura pozitivan stav javnosti prema izgradnji modernih centara za upravljanje otpadom. Prikupljanje komunalnog otpada od individualnih korisnika u cijeloj Bosni i Hercegovini na zabrinjavajuće je niskoj razini. Gradske sredine imaju visok postotak obuhvata stanovništva organiziranim prikupljanjem otpada, međutim, razina GDJE ĆE BITI ODLAGALIŠTE Rečeno jezikom laika, odlagališta na koja komunalne tvrtke zbrinjavaju otpad uglavnom su "smetlišta" odnosno prostori na koje se bez ikakve obrade u prirodi ostavlja komunalni otpad. U Federaciji BiH takvih objekata ima nešto manje od dvjesto i svima je prijeko potrebna sanacija. Pored tzv. smetlišta, prema slobodnim procjenama, u Bosni i Hercegovini postoji i preko dvije tisuće divljih odlagališta otpada. Uz to, dio objekata smješten je na neprimjerenim lokacijama te odloženi komunalni otpad predstavlja direktnu prijetnju po život i zdravlje ljudi. Kroz projekt "Upravljanje komunalnim otpadom", koji uspješno implementira Federalno ministarstvo okoliša i turizma i kojeg je Svjetska banka nagradila kao najuspješniji projekt ovog tipa u svijetu, u Bosni i Hercegovini su Bosna i Hercegovina teži. Pri rješavanju problema zbrinjavanja otpada, točnije, izboru lokacija za izgradnju centara, Bosna i Hercegovina se susreće sa uobičajenim problemima, s kakvima se susreću i ostale države u regiji i svijetu općenito. Temeljni problem svakako je tzv. "NIMBY SINDRO- MOM" (NOT IN MY BACK YARD ili NE U MOJEM DVORIŠTU), koji je značajno usporio rješavanje problema upravljanja otpadom na lokacijama u Tuzli i Bihaću. Koliku važnost odlaganju otpada pridaju pojedine općine, potvrđuje i činjenica kako unatoč vrlo visokoj cijeni prijevoza, neke općine iz najugroženijeg kraškog dijela Bosne i Hercegovine svoj komunalni otpad odvoze u Zenicu. Stoga, temeljno pitanje nije treba li izgraditi odlagalište otpada ili ne. Pitanje može biti samo hoće li odlagalište biti tu, negdje drugdje ili će otpad završavati svuda Kiseljak-Odlagalište usluga je nezadovoljavajuća. Zajedničko svim sredinama je nepostojanje unificiranih posuda za prikupljanje otpada, nepostojanje "reciklažnih otoka", loš vozni park bez mogućnosti odvajanja korisnog od nekorisnog dijela otpada te nedovoljna opremljenost i obučenost radnika što u konačnici rezultira vrlo lošom i niskom razinom naplate pružene usluge odvoza komunalnog otpada. U ruralnim sredinama problemi su gotovo istovjetni, uz dodatno opterećenje koje predstavlja urbana neuređenost i razuđenost stambenih objekata što uvelike usložnjava proces organiziranog prikupljanja komunalnog otpada. Sustav naplate prikupljanja i odvoza otpada različit je od općine do općine i u većini slučajeva nije dostatan za financiranje održivosti komunalni tvrtki. Stopa od 40 % nezaposlenosti od ukupno radno sposobnoga stanovništva, doprinosi neprihvatljivoj 28

31 UPRAVLJANJE OTPADOM CITATI slici da se u istoj mjeri ne plaća naknada za zbrinjavanje otpada. Destimulirajući sustavi naplate, poput naplate po prikupljenoj vreći komunalnog otpada, dovode do apsurdnih situacija kao što je situacija da općine sa stanovnika obuhvaćenih uslugom organiziranog prikupljanja otpada, imaju mjesečnu realizaciju naplate od samo KM. Prema analizama koje su urađene za potrebe Strategije zaštite okoliša, svaki građanin BiH u prosjeku proizvode oko 270 kg komunalnog otpada, čije bi zbrinjavanje u principu trebao i platiti. Temeljno načelo zaštite okoliša je "Zagađivač plaća i ono bi trebalo ući u sve sustave upravljanja otpadom. Bez adekvatnog prikupljanja novaca od pojedinca, odnosno svakog od nas, proći će dugo vremena do uspostave kvalitetnog sustava upravljanja otpadom. ZAGAĐIVAČ PLAĆA Zbrinjavanje otpada na način koji je najprimjereniji BiH, svakako je model izgradnje centara za upravljanje otpadom sa odvajanjem korisnog od nekorisnog dijela otpada. Međutim, kako bi na ovakav način kvalitetnije riješili problem zbrinjavanja otpada moramo prvenstveno povećati postotak obuhvata stanovnika organiziranim prikupljanjem otpada. To je u biti krucijalni problem i velika odgovornost lokalnih zajednica. Nikako se ne može zanemariti činjenica da, od gotovo stanovnika BiH, čak stanovnika svoj otpad odlaže u prirodu. Dakle, ukupno se godišnje u naše rijeke, na naše planine i ravnice odloži (čitaj odbaci) oko tona komunalnog otpada, dok se ista ta količina zbrine na načine kako je prethodno opisano. Glavni razlog ovakvog stanja svakako je niska razina društvene i osobne svijesti o potrebi kvalitetnog zbrinjavanja otpada. Neshvaćanje osnovnog načela zaštite okoliša "Zagađivač plaća" i nemogućnost njegovog implementiranja u sve segmente društva, sve više postaje glavni okolišni problem. Sasvim je uobičajeno i gotovo pa "normalno" da tijekom vožnje nekim od bosanskohercegovačkih putova vidite "savjesne" vozače koji kroz prozor svojih "limenih ljubimaca" izbacuju svoje smeće u okoliš. Možda još ilustrativniji primjer stanja svijesti pokazuje sljedeći stvaran događaj od prije nekih mjesec dana. Jedna srednja škola priredila je projekt-kazališnu predstavu "Marko kraljević i Musa Kesadžija" koju je podržalo i Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Predstava je izvrsno adaptirana na temu zaštite okoliša i u njoj se Musa Kesadžija pojavljuje kao negativan okolišni lik koji baca plastične vrećice (kese) u prostor oko sebe. Predstava je prikazana i djeci u jednom vrtiću u velikom bosanskohercegovačkom gradu. Po završetku predstave, voditeljica projekta zamolila je djecu da zajedno pokupe otpad koji je tijekom izvođenja predstave razbacan po pozornici. Djeca su kao po zapovjedi uglas uzviknula "Nećemo mi skupljati otpad. On je razbacao vrećice (pokazuju na Musu), neka ih on i pokupi". JAČANJE SVIJESTI Drugi događaj je još ilustrativniji. Jedna od mnogih okolišno svjesnih škola imala je akciju prikupljanja staroga papira. Vrijedna djeca shvatila su akciju na pravi, okolišu prijateljski način i skupila dvije tone starog papira. Problemi su se pojavili kada je došao trenutak odvoza skupljenog papira. Prvo, tvrtka koja odvozi papir nekoliko dana nije došla pa je prikupljeni papir predstavljao vizualni problem u školi, a kada su došli i odvezli taj isti papir djeci u školski fond nisu uplatili 100 KM. No, problem ni tu ne prestaje. Profesor koji je vodio akciju ne želi više pokretati takve akcije jer sustav materijalne naknade za valorizaciju okolišnog rada ne funkcionira, odnosno potpuno je zakazao. Iz cijele, hvale vrijedne akcije, nastupilo je stanje opće konsternacije i apatije. Samo iz ova dva primjera možemo izvući cijeli niz zaključaka o stanju svijesti kod najmlađih, ali i onih koji bi trebali biti društveno odgovorni. Činjenica je kako se u našim školama vrlo malo uči o problemima okoliša, a okolišnoga odgoja skoro da i nema. Čak se i na većini visokoškolskih institucija koje izučavaju javnu politiku smatra da nije društveni problem ako se u tijeku studija ne izučava politika okoliša i sustav upravljanja okolišem. A upravo je stjecanje znanja o okolišu prvi korak ka rješavanju problema okoliša. Stoga, moramo što prije stvoriti takav edukacijski okolišni školski program, za sve uzraste, koji će odgojem i obrazovanjem modernih okolišnih kadrova, ali i jačanjem svijesti kroz opće medijske kampanje te uključivanjem javnosti u proces donošenja odlukâ i provedbe mjerâ, osigurati pravilnu percepciju okolišnih problema. Jačanje okolišne svijesti kod najmlađih, ali i kod odgajatelja, u budućnosti treba biti jedna od prioritetnih zadaća kojoj kroz naše programe moramo posvetiti punu pažnju. Riječ je o dugom i skupom procesu koji traži angažman ukupne društvene zajednice, ali i procesu za koji nema alternative. (U sljedećem broju: Upravljanje ambalažnim otpadom) Oči su vjerniji svjedoci od ušiju (Heraklit, V vijek p.n.e.) *** Radi se o tebi kad pale susjedovu kuću (Horacije, I vijek p.n.e.) *** Zemlja napreduje ako joj napreduju građani *** Ja vidim, ja znam, ja vjerujem, ja sam razočaran (Pjer Kornej, XVII vijek) *** Mi povjerujemo u zlo tek onda kada ono dođe (Lafonten) *** Interes koji zasljepljuje jedne otvara oči drugima *** Oni koji se suviše trude oko sitnih stvari, postaju nesposobni za velike *** Naše vrline su najčešće samo prerušene mane *** Ništa se tako izdašno ne daje kao savjeti *** Mi priznajemo sitne mane da bismo ubjedili ljude kako nemamo velike (Larošfuko, XVII vijek) *** Anarhija je svuda tamo gdje nema odgovornosti (Gistav Lebon) *** Ne znam hoće li biti bolje ako bude drukčije. No, mora biti drukčije ako treba da bude bolje (Lihten) *** Neka glad više ne bude prokletstvo rada već kazna za dangube (Roza Luksemburg) *** Redovna je mana čovjeka da ne predviđa oluju kada je lijepo vrijeme (Makijaveli) *** Ko hoće da udavi svoga psa, on ga optuži za bjesnilo *** Ja živim od dobre supe, a ne od lijepe riječi (Molijer) Srećni su narodi koji imaju dosadnu historiju (Monteskje) Pripremio i odabrao; Ismet Dedić, dipl.ecc 29

32 GRAD, ČOVJEK I PLANINA Leopold Gašpard, Društvo prijatelja grada Sarajeva TREBEVIĆ BEZ PLUĆA I DUŠE Društvo prijatelja grada Sarajeva apeluje da se nekad poznatom sarajevskom izletištu vrate njegove vrijednosti i namjena Jedinstvena među planinama koje okružuju jedan grad, Trebević nedostaje njegovim vjernim ljubiteljima. I ne samo njima, nedostaje mladim ljudima koji ga nisu ni imali priliku upoznati, nedostaje posjetiocima koji nemaju mogućnost da uživaju u njegovim ljepotama. Nedostaje kao rekreaciona zona, izletište, kao poligon za sportske aktivnosti, kao škola u prirodi, nedostaje za druženja planinara i ljubitelja prirode. Trebević se nalazi јugoistočno od Sarajeva, visok je 1627 metara nadmorske visine i nadovezuјe se na planinu Jahorinu. Na 1566 metara visine, blizu vrha, godine izgrađen јe toranj visine 60 m, koji je važan telekomunikacioni čvor za Saraјevo i predaјnik za više RTV stanica. Ljepotama, koje je Priroda podarila Trebeviću, dodala je i ljudska ruka niz objekata izgrađenih marom planinara i graditelja objekata Olimpijade, ali ne narušavajući dostojanstvo ove planine. Do nedavno se u šumama Trebevića mogla sresti srna, zec, lisica, najplemenitije vrste ptica. Vjeverice su bile odomaćene, njihove žustre pokrete pratili smo prilikom šetnje kroz šumu. Poslije Drugog svjetskog rata ustanovljen je (zahvaljujući prof. Gligiću), alpinetum (planinska botanička bašta) sa endemskim i autohtonim biljnim vrstama koje rastu na toj visini. Godine Trebević je proglašen rezervatom narodnim parkom. Na nadmorskoj visini od oko 1000 m je i danas kultivirana mješovita šuma, iznad nje mješovita šuma bukve. Šuma stoljetne kulture Pančićeve omorike (Picea omorika) nalazi se na Tabačkoj ravni na visini od oko 1000 m, između 1000 i 1500 m visine su kultivirani pojedinačni ariši, a pri vrhu kultivirane šume munike (Pinus heldreichii) u manjim sastojinama. Na vrhu je, takođe, nalazište endemične vrste bosanskog irisa (Iris bosniaca), bosanskog ljiljana (Lilium bosniacum) i drugih. Blago se slijevajući prema gradu, sjeverna padina Trebevića zaštitnički drži u svom naručju dio starog Sarajeva, mahale na njegovim padinama sa svojim tradicionalnim kućama i baščama, obuhvatajući šumu iznad Boguševca, Franjevački samostan i crkvu Svetog Ante, zgradu Pivare i mnoge druge, spuštajući se do Careve džamije i istoimenog mosta, do Baščaršijskog trga, do Jevrejske sinagoge i Stare pravoslavne crkve, obuhvatajući staru sarajevsku čaršiju u kojoj, na relativno malom prostoru, vjekovima pulsira život različitih vjera i nacija. U šumi iznad Boguševca, starac Trebević je brižno sačuvao sliv podzemnih voda koje je, dugo nakon osnivanja Pivare, svojom ingenioznošću zahvatio pokojni prof. dr. Bać i tako joj produžio život. Hilj- 30

33 GRAD, ČOVJEK I PLANINA adama Sarajlija bio je to skoro jedini izvor vode u dugogodišnjoj opsadi grada 1992/95. godine. Ova, nama draga i bliska planina, pružala je, u svojim hladovitim šumama, na svojim travnatim proplancima, na stazama koje su pratile obrise njenog dugog grebena, odmor za oči i dušu, ubrizgavala nam čisti gorski zrak u pluća, činila nas ponosnim što je imamo. I bila je tako blizu, na dohvat ruke - sa ovim izletištem grad јe bio povezan žičarom (koјa sada niјe u funkciјi) dužine 1700 m, a ishodište žičare je bilo nedaleko od centra starog dijela grada. Prije moje posjete i planinarenja u Švicarskoj i Austriji, naši gosti iz tih zemalja su me ubjeđivali da nigdje nisu vidjeli pristup žičari, skoro iz mog dvorišta. I da se rijetko gdje, kao što je to u Sarajevu slučaj, može za 10-tak minuta savladati visinska razlika od 600 metara, da bi se našli na visinskoj koti od oko 1200 metara, a potom, laganim i ugodnim hodom kroz šumu dosegnuli njegov vrh. Sredinom šezdesetih godina napravio sam, sa grupom planinara-veterana i sa jednim mladim čovjekom, spust - od vrha Trebevića, po stazi do Dobrih voda, zatim preko doma na Ravnama, iznad Curinih njiva i Komatina, pa starom cestom niz Osmice i Kovačiće do mosta Vrbanja. Učinili smo spust koji je vremenski trajao sat i po i obilježili svojevrstan Memento mori, za jednu, desetljećima trajuću, liguraško, sanjkašku i skijašku stazu. Preduhitrili smo, tada, s' ranim jutrom, ralice koje su čistile snijeg sa puta i ulica. Iz mase od nekoliko hiljada pomenutih liguraša, sanjkaša, skijaša (često na improviziranim skijama buretnjačama ) izrasle su generacije vrsnih skijaša i bob-sanjkaša, od kojih je jedna grupa bila nosioc ideje i realizator Četrnaestih zimskih olimpijskih igara ZOI '84. Zbog idealne konfiguraciјe terena na Trebeviću јe izgrađena kombinovana staza za bob i sankanje gdje su održana i takmičenja u ovim disciplinama. Danas je Trebeviću ubijena duša, rijetki izletnici lutaju njenim stazama, uspinjače nema, bob-staza je zapuštena, zamrle su trim-staze, izblijedili crveno-bijeli kružići na drveću (markacije), ili su nestali u nezasitim raljama lokalnih pilana, koje gutaju već skoro dvije decenije drvnu masu trebevičkih šuma. Smanjuju se kapaciteti pluća grada zbog onih koji ne znaju i neće da znaju šta znači šuma za opstanak i život. Obraćamo se javnosti, institucijama vlasti na svim nivoima, svakom ko može u tome naći poštenu, ljudsku dobit, DA NAM SE VRATI TREBEVIĆ, njegove šume, autohtoni biljni i životinjski svijet, žičara, planinarski domovi, kilometri obilježenih staza... i nevjerovatan doživljaj panorame grada iz žičare i Vidikovca na izlaznoj stanici. Osim Igmana i Bjelašnice, omogućimo našoj djeci rekreacionu zonu i izlazak u prirodni ambijent koji će im biti blizu, dostupan za posjetu u toku popodneva, naučimo ih da je prirodni ambijent najbolji lijek za odbranu organizma (i duha i tijela) od gradske vreve, smoga, buke i prašine i svih otrova današnjice. 31

34 URBANO ZELENILO Prof.dr. Vladimir Beus STARE ALEJE SARAJEVA U procesu urbanizacije nestali su mnogi drvoredi. Preostale manje ili više očuvane trebalo bi rekonstruisati kao objekte od urbanističke, hortikulturne i povijesne vrijednosti Nastanak javnih parkova i razvoj urbanog zelenila u Bosni i Hercegovini započinje nedugo po austrougarskom preuzimanju vlasti nad Bosnom i Hercegovinom, godine. U periodu austrougarske vladavine formirane su različite kategorije urbanog zelenila među kojima aleje predstavljaju posebno obilježje. Brojne aleje podignute su i u Sarajevu i Ilidži koja je tada bila prigradsko naselje i zajedno sa vrelom Bosne omiljeno izletište. Šta je ostalo i u kakvom su stanju danas ove aleje. Velika aleja na Ilidži, dužine 3,5 km, povezuje ilidžanski banjsko-hotelski kompleks i izvorišta Vrela Bosne, formirana je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina devetnaestog stoljeća. Predstavlja izuzetno vrijedan hortikulturni objekt i svojevrstan simbol urbanog zelenila Bosne i Hercegovine, a i šire. Njena ljepota ovjekovječena je na životni vijek ovih stabala, odnosno aleje. Među mnogobrojnim negativnim uticajima treba istaći asfaltiranje, čak uz koru stabala, kolovozne trake (inače predviđene za fijakere i saonice) i brojne prokope za razne instalacije kojima su sasjecani korijenovi sistemi i otkriveni izlagani veoma dugim periodima isušivanja. (I ovog proljeća na početku aleje, s njene južne strane, oštećeno je iskopanim rovom pedesetak stabala). Pored ovih, mnoga su i druga oštećenja aleje: motornim saobraćajem, promjenom režima podzemnih voda radi korištenja za sarajevski vodovod (rizosfera starih stabala ne može pratiti ove promjene), prosjecanjem dalekovodne trase, nekontroliranom izgradnjom ulaza u privatne objekte Kod rekonstrukcije ove aleje treba izbjeći nedostatke koji su bili prisutni kod njenog podizanja i održavanja i uključiti i dionicu od ulaza u aleju od Hrasničke ceste. Posebno destruktivni akt prekinuti odgovorni? Šta ako sutra neko posegne za sličnim zlodjelom u Velikoj aleji? Ovu aleju prilikom obnove je poželjno produžiti duž puta koji vodi prema Glavogodini i tako formirati još jednu aleju, šetnicu u ovom prirodnom ambijentu izvanrednom za odmor i rekreaciju. OKOVANI ASFALTOM Na Ilidži je nekada bila čuvena i Mala aleja formirana od divljeg kestena, koja je vodila od nekadašnje željezničke stanice (danas ruševine) prema banjsko-hotelskom kompleksu na lijevoj strani rijeke Željeznice. Nepromišljenom urbanizacijom ova je aleja uništena, zaostalo je nekoliko stoljetnih stabala na krajevima nekadašnje aleje, pretežno na sjevernom kraju. Umjesto divljeg kestena na formiranoj šetnici je Dio Velike aleje sa divljim kestenom mnogim slikarskim platnima i bezbrojnim razglednicama. Kao dvoredna aleja formirana je od javorolisnog platana (Platanus x acerifolia Willd.), unutarnji redovi, i od divljeg kestena (Aesculus hippocastanum L.), spoljni redovi aleje, sa izuzetkom oko trećine dužine ove aleje u blizini Vrela Bosne, gdje sve njene redove čine stabla divljeg kestena (prilikom sadnje nestalo sadnica platana!). OPASNI SAOBRAĆAJ U oko 120 godina postojanja aleja je, nažalost, izložena različitim negativnim antropogenim uticajima, posebno od sredine dvadesetog stoljeća, što je u mnogome umanjilo vitalitet i skratilo, inače, vrlo dugi, Sasječene krošnje u aleji Parka prirode Vrelo Bosne treba voditi računa o različitim neadekvatnim idejama i pritiscima za obnovu aleje, među koje pripada i ideja o proširenju aleje, sa biciklističkim stazama (zasebne nisu potrebne a eventualna njihova gradnja bi ugrozila aleju i grubo narušila njen sklad). U sjeni Velike aleje je aleja divljeg kestena, također stoljetna, koja se nalazi uz dio Jasika ulice (ranije Partizanski put), od Velike aleje do razrušenih objekata nekadašnje Šumarske tehničke škole. Nažalost, ovog proljeća je teško oštećena sasjecanjem krošanja sa petnaestak stabala na njenom južnom kraju. Nedopustivim potezom nestao je prekrasni zeleni svod krošanja a ostala sablasna stabla. Da li će neko odgovarati za ovakav vandalski čin? Da li će tišinu kojom je obavijen ovaj Velika aleja - divlji kesten lista, a platani miruju podignuta aleja od skandinavske mukinje (Sorbus scandica Fries.), koja, manjim habitusom, može opstati u prostoru stisnutom građevinama, i okovanog betonom i asfaltom. Od stoljetne aleje javorolisnog platana u Butmirskoj ulici, koja vodi prema naselju Butmir, ostalo je tek dvadesetak gorostasnih stabala uz preostali dio stare trase ceste, naspram Zavoda za poljoprivredu FBiH. Ostala su svojevremeno posječena zbog bezbjednijeg prilaza aviona aerodromskoj pisti. Na području današnje Općine Novi Grad nalazi se samo zaostalih desetak starih stabala lipa, većinom oštećenih, duž ulice Aleja Bosne srebrene (ranije Aleja Branka Bujića), koja vodi od Nedžarića prema Aerodromu. Zaostala stabla u asfaltnom trotoaru osuđena su 32

35 URBANO ZELENILO tramvajske pruge uklonjen je skoro u cijelosti sjeverni niz stabala aleje, a stabla u južnom nizu propadaju u asfaltiranom trotoaru i mnogim prokopavanjima uz sama stabla. Pokušaji obnavljanja ove aleje sadnjom stablašica kestena u kružne zemljišne površine u asfaltu trotoara, beskoristan je posao što svjedoče njihovo brzo propadanje. Hortikulturno uređenje pojasa ove glavne gradske saobraćajnice treba da sadrži i obnovu tj. formiranje aleje u kojoj bi divlji kesten bio jedna od vrsta drveća, djelimično su uz sjevernu kolovoznu traku zasađene stablašice divljeg kestena i lipa, a uz južnu traku javora. Ovo predpostavlja formiranje zemljišne trake, tj. njeno produženje duž južne kolovozne trake saobraćajnice u koju bi se sadile stablašice, koje bi imale odgovarajući stanišni prostor. Od nekadašnje aleje lipa od Čengić Vile do Dolac Malte (ustvari do tadašnjeg nasipa željezničke pruge za Višegrad) ostala su u današnjoj ulici Džemala Bijedića samo dva stoljetna stabla lipe pred Osnovnom školom Čengić Vila 1 (bivša O.Š. Slobodan Vuković ). Danas je na ovom dijelu formiran mladi drvored lipa (uz dio ul. Dž. Bijedića i Bulevar Meše Selimovića). Na području Koševske doline uz današnje ulice Patriotske lige (bivša Hasana Brkića) odnosno Koševo (bivša ulica Kralja Tomislava) bila je aleja od divljeg kestena koja je potpuno isčežla. Danas je podignut drvored od ove vrste drveća u pločniku sa zapadne strane navedenih saobraćajnica. na propadanje, zbog nedostatka prostora nema mogućnosti obnove aleje. Prema položaju i hortikulturnim vrijednostima, Aleja lipa u Vilsonovom šetalištu (bivše Omladinsko šetalište) ima izvanredan značaj za grad Sarajevo. Ova dvoredna aleja formirana je od tri vrste lipa početkom dvadesetog stoljeća, godine, i pružala se od mosta, danas Suade i Olge, (ranije Vrbanja mosta), do bivše željezničke stanice (naspram Hotela Bristol ). Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća je produžena uz saobraćajnicu uz obalu rijeke Miljacke do Dolac Malte, dijelom kao jednoredna aleja, čime njena ukupna dužina iznosi oko 2 km. Zbog činjenice da se nalazi u gradskim četvrtima i pogodnosti za masovnu i svakodnevnu rekreaciju, njeno produženje do mosta Skenderija bi bilo idealno rješenje. Već desetljećima se zagovara potpuna zabrana motornog saobraćaja i formiranje pješačke zone sa različitim sadržajima. Nažalost, izgradnjom mastodonta robne kuće Robot isključena je ovakva mogućnost za dionicu aleje između mostova na Dolac Malti i kod Elektroprivrede, čak i u dane vikenda. PROPADANJE KESTENA Vilsonovo šetalište poćetkom proljeća Brojnim i različitim negativnim antropogenim uticajima, naročito od šezdesetih godina prošlog stoljeća, višekratnim iskopima rovova za razne instalacije i njihovo zatrpavanje kamenim detritusom teško su oštećivani korjenovi sistemi, a nerijetko i sama stabla. Oštećivanju i propadanju stabala aleje umnogome doprinosi i motorni saobraćaj, asfaltiranje nekih dionica zemljišnih površina u pojasu stabala. U novije vrijeme dubokim iskopima zemljišta za gradnju objekata (zapadno od Historijskog muzeja) prekinuti su tokovi podzemnih voda što se negativno odražava na vitalnost stoljetnih stabala sa kojih već sredinom ljeta žuti i opada lišće. Uklanjanje asfalta sa staza i njihovo popločavanje na enormno formiranom kamenom tamponu dodatna su oštećenja korjenovog sistema a i kore stabala što će ubrzati njihovo propadanje odnosno skraćenje vijeka aleje. Inače, ova aktivnost ( u skladu je sa manijom popločavanja u Gradu), pored oštećenja aleje, narušila je u dobroj mjeri sklad Vilsonovog šetališta. Ovo se ogleda u denivelaciji staza u odnosu na okolne površine, nepromišljena izgradnja platoa za ugostiteljske ljetne bašte, neprimjerena lokacija javnog toaleta tik uz šetnicu i prilaz u Mješovitu srednju drvnošumarsku školu. O nekadašnjoj aleji od divljeg kestena uz bivšu saobraćajnicu, od Dolac Malte do Marijin dvora, danas svjedoče stabla u propadanju zaostala djelimično uz južnu traku ulice Zmaja od Bosne i u pojasu tramvajske pruge. Gradnjom nove saobraćajnice ul. Zmaja od Bosne i Ostaci aleje lipa u ul. Isa-bega Isahovića LIPA MIRIŠE U neposrednoj blizini ovom prostoru bila je također aleja od divljeg kestena uz današnju Bolničku ulicu (bivša Moše Pijade) koja vodi Bolničkom centru Koševo. Zaostalo je dvadesetak starih stabala a u više navrata je popunjavana aleja sadnjom stablašica divljeg kestena na mjestu propalih starih stabala, ali sa lošim uspjehom. Današnji prostor uz ovu ulicu ne pruža mogućnost za opstanak ove vrste drveća. Na području starog dijela Sarajeva bila je aleja lipa uz današnju ulicu Obala Isa-bega Isakovića (bivša Obala Pariške Komune) od koje su zaostala pojedinačna stabla ili kratki njihovi nizovi. Aleja je predstavljala cjelinu sa parkom ispred nekadašnje Filipovića kasarne (danas park At mejdan). Ljeti, nedjeljom do podne u davna vremena svirala je vojna muzika u paviljonu u parku a alejom se odvijala promenada šetača. Danas uz zaostala stabla djelimično je popunjena sadnjom stablašica lipa. Postoji ideja da bi ova aleja trebala biti sastavni dio aleje lipa lijevom obalom rijeke Miljacke od Šeher-Ćehajine ćuprije do Geodetskog zavoda na Alipašinom polju. Zajedno sa alejom lipa u Vilsonovom šetalištu ove bi aleje gradu Sarajevu dale posebno obilježje. Iz austrougarskog perioda, od tzv. linearnog urbanog zelenila, treba navesti i dva drvoreda kao samostalne hortikulturne objekte. Na području Starog grada uz današnju ulicu Vrbanjuša bio je drvored lipa od kojih je do danas ostalo tek nekoliko stabala. Između njih su mjestimično zasađene mlade lipe na mjestima koja nisu pretvorena u parkirališta, prilaze kućama i dr. Drugi kratki drvored također formiran od lipa bio je u Kovačićima uz današnju Zagrebačku ulicu. Urbanizacijom je uništen a preostala dva stara stabla jako umanjene vitalnosti nestati će prilikom planiranog proširenja ulice. Ovaj pregled starih aleja Sarajeva pokazuje da su mnoge, nažalost, u procesu urbanizacije nestale ili su izložene mnogim negativnim uticajima i različito izmijenjene. Preostale stare aleje više ili manje očuvane nužno je sačuvati i rekonstruirati kao objekte od urbanističke, hortikulturne i povijesne vrijednosti, kao kulturne spomenike izvanredno značajne za urbano tkivo Sarajeva. 33

36 TAJNE STARE TISE U jednom zabačenom malom selu Gornji Ugodnović na sjevernim padinama planine Vlašić, postoji veoma interesantna grupa starih stabala tise, te je ovo prilika da se upoznamo sa njima. Inače ova stabla su uvrštena u knjigu starih stabala i podliježu određenim mjerama zaštite. Da bi se tise obišle treba se poprilično pomučiti. Samo putovanje do sela Gornji Ugodnović je prilično dugo i naporno. Od Sarajevo se putuje do Teslića, potom kroz banju Vrućicu, te sve do Blatnice, oko 220 km. Od Blatnice se vozimo još 30 km, još jedan dio puta je asfaltiran, a posljednjih 10 km po vrlo lošem makadamskom putu. Kako je samo selo smješteno na vrhu brda, od glavnog makadamskog puta do njega vodi jedan dio koji je jako loš i može se prevaliti samo dobrim terenskim automobilom. Dalibor Ballian DRVO SA OSAME O tisama iz sela Gornji Ugodnovići NEPOZNATO PODRIJETLO Selo Gornji Ugodnović, staro i prilično zapušteno, većinom sa starim trošnim kućama i ponekom novijom, ali i prilično pusto. Od nekad velikog sela, sa jakim stočarstvom ostalo je malo. Većina njegovih stanovnika se iselila u okolne urbane centre, te je veliki broj kuća napušten i propada. Mnoge od tih kuća su bile drvene sa svim obilježjima bosanske planinske arhitekture koja sa njima nestaje. U selu je nekad bila i osnovna škola, koja kazuje o nekad brojnim stanovnicima, ali je ona prije dvadesetak godina napuštena zbog nedostatka đaka i vremenom potpuno propala, (a vremenom) urušila se o čemu svjedoči samo gomila starog građevinskog materijala. Tako u selu trenutno obitava još samo par staračkih domaćinstava, a nakon njih će selo potpuno nestati. Samim dolaskom u selo odmah se na sjevernom kraju mogu primijetiti stara stabla tisa koja strše iz okolne vegetacije, odnosno obraslih napuštenih voćnjaka. Terenskim automobilom smo stigli u neposrednu blizinu tih stabala, te se odmah mogla primijetiti njihova impozantnost, odnosno jako veliki prsni promjeri na deblima, a i visinama od oko m. Također, tise pokazuju dobru vitalnost jer nisu mnogo oštećivane od lokalnog stanovništva, eventualno su im podrezivali po neku granu. Tako je najdeblja od ove četiri tise sa prsnim promjerom oko 120 cm, a najtanja oko 80 cm, te nešto dalje imamo još jednu sa nešto skromnijim dimenzijama i promjerom od oko 45 cm. Samo podrijetlo ovih tisa je nepoznato, ali je za pretpostaviti da su se tu našle na prirodan način, te doseljavanjem stanovništva oni su ih kao sveto drvo počeli poštivati kroz generacije. To im je osiguralo budućnost koja seže do današnjih dana. Danas su prilično zarasle u kupinu i drugu vegetaciju, a tu je i bujan pomladak same tise, koji se jako širi i zaposjeda napuštene voćnjake, te vrtove kuća. Tako praktično svako dvorište ili voćnjak imaju po jedno ili više stabala tise. Pored tih tisa, u okolnim brdima postoje brojni grmovi tise koji čine jednu veoma interesantnu populaciju, bilo da su podrijetlom od ovih pet velikih stabala ili drugih tisa koje su rasle u okolnim šumama. PRAVILNA KROŠNJA Inače pregledom ovih tisa mogli smo primijetiti da je najveća tisa ženskog spola dok su druge odavale muški spol, mada bi to Stabla tise u selu Gornji Ugodnović trebalo još par puta provjeriti, da bi se donio sud o njihovoj spolnosti. Sve tise imaju pravilno razvijene krošnje što nas upućuje da su dugo rasle na osami, te slobodno razvijale svoje krošnje, a time i da su ravnomjerno i brzo debljale. Stoga možemo sa rezervom procijeniti njihovu starost na oko godina, dok će se točan podatak dobiti samo dendrokronologijom. Kako su ova stabla samo pod zaštitom lokalnog seoskog stanovništva daljnje aktivnosti oko ovih pet stabla bi se trebale voditi u pravcu njihove konzervacije i zaštite kao spomenika prirodnog nasljeđa. Na taj način bi se osigurala svijetla budućnost ovoj nadasve interesantnoj vrsti, te bi smo je sa sigurnošću mogli ostaviti pokoljenjima koja dolaze. 34

37 ZANIMLJIVA FAUNA OPĆE KARAKTERISTIKE ZMIJA NEOTROVNICA Sve naše zmije neotrovnice su po pravilu tanke i dugačke, a mnoge od njih prelaze dužinu od jednog metra. Njihovo tijelo se završava tankim i dugačkim repom, a glava im postepeno i blago prelazi u predio vrata. Glava im je na gornjoj strani pokrivena sa više velikih, simetrično raspoređenih pločica. Jedna od njihovih karakteristika je i ta što su veoma hitre, brze i okretne i pri najmanjoj opasnosti brzo bježe, skrivajući se u podzemnim rupama ili ispod kamenja, a neke od njih plivanjem ili ronjenjem. Dok zmije otrovnice otrovnim ujedom usmrte svoj plijen pa ga onda gutaju, neotrovnice gutaju živi plijen. Glava im se odlikuje velikom elastičnošću i pokretljivošću koštanih elemenata. Kosti lubanje i viličnog aparata su veoma pokretljive i međusobno povezane rastegljivim elastičnim koštanim vezama što zmijama omogućava da progutaju žrtvu mnogo većih dimenzija nego što su njihova usta. Razmnožavaju se jajima, koja većinom polažu u zemlju gdje truli lišće i druge organske materije koje raspadanjem stvaraju toplotu. Parenje se vrši u proljeće poslije buđenja iz zimskog sna. Zjenica oka im je većinom okrugla (nije eliptična i okomita kao kod otrovnica). BJELOUŠKA ILI BARSKA ZMIJA (Natrix natrix l.) Već i samo pučko ime ove zmije ukazuje na jednu od njezinih bitnih karakteristika, a to je da u predjelu ušiju ima markantnu bijelu ili žućkastu polumjesečastu površinu što je izdvaja od svih naših zmija i što je čini prepoznatljivom i laicima. Bijele zauške imaju ženske jedinke, a žute su kod mužjaka. Bjelouška je najčešća i u narodu najpoznatija naša zmija. Dostiže dužinu u prosjeku 120 cm. Osnovna boja tijela znatno varira od zelenkastosive do gotovo crne u svim nijansama, sa tamnim ili svjetlijim flekama. Donja strana je bjelkasta sa crnim mrljama. Na našem području se nalaze jedinke sa dvije svijetle leđne uzdužne pruge. Ovaj oblik je u herpetološkoj literaturi opisan pod imenom Natrix natrix L. var. persa Pall., a neki zoolozi su u prošlosti, u okviru cjelokupnog areala bjelouške opisali čak 19 podvrsta u smislu geografskih rasa, pa je i navedeni varijetet dobio rang podvrste. RASPROSTRANJENOST, STANIŠTE, PREZIMLJAVANJE Dr.sc. Čedomil Šilić NAŠE NAJČEŠĆE NEOTROVNE ZMIJE U našoj bogatoj i raznovrsnoj fauni poznat je veliki broj neotrovnih zmija koje nam ni u kojem slučaju ne mogu nauditi, jedino izazvati panični strah. U cilju upoznavanja osobâ koje se najčešće kreću i borave u prirodi, a to su: planinari, turisti, lovci, ribari i dr. mi smo ovdje predstavili samo četiri najčešće, ako ništa, zbog toga, da ljude, a naročito žene rasteretimo paničnog straha kada ugledaju ove bezazlene gmizavce. Sve ostalo prepuštamo stručnjacima zoolozima koji se specijalno bave proučavanjem ovih organizama, a koji se zovu herpetolozi. Cilj ovog priloga je i da ukaže na bogati biodiverzitet Bosne i Hercegovine m nadm. vis. Ima je na svim planinskim jezerima, kao što su: Prokoško na Vranici, u brojnim jezerima na Treskavici, Zelengori, u Bukumirskom jezeru u Crnoj Gori i brojnim drugim. Zimu provodi u podzemnim skloništima u koje se sklanja već u listopadu ili početkom studenog, većinom po njih nekoliko zajedno. RAZMNOŽAVANJE I ISHRANA Pari se u proljetnim mjesecima, a ženka tokom ljeta polaže u zemlju, koja je bogata organskim materijama i koja je u stadiju truljenja, duguljastih bijelih jaja s pergamentnom opnom iz kojih se za 1,5-2 mjeseca razviju mlade zmijice. Odličan je plivač i može mnogo da izdrži na vodi a dobro roni. Mogu da preplivaju široke rijeke, kao što je npr. Sava, a to se može vidjeti na mnogim jezerima. Prilikom plivanja glava joj je iznad vode, a pliva dosta brzo vijugajući dugim tijelom i neprekidno palacajući jezikom. Hrani se žabama koje guta žive počevši od glave, ribama, punoglavcima i tritonima. Gutanje žaba se odvija veoma sporo, djelić po djelić. Gutanje većih žaba može potrajati i po nekoliko sati. Kao i ostale zmije i bjelouška može izdržati bez hrane po više mjeseci. Bjelouška je potpuno bezazlena zmija i veoma rijetko se brani ujedanjem, čak kad je čovjek lovi. Mnogi ljudi je hvataju da bi pred publikom pokazali svoju neustrašivost. Možemo je uzgajati u terariju jer i u sužanjstvu rado jede svoju omiljenu hranu. VODENJAČA ILI BARSKA ZMIJA (Natrix tessellata Laur.) Bjelouška - na ovom snimku se vide morfološke osobine tijela jedne od neotrovnih zmija, Foto: Č. Šilić Rasprostranjena je širom cijele Europe, osim Irske i krajnjeg europskog sjevera; prema istoku areal joj obuhvaća Bliski istok i srednju Aziju, dopirući do Kaspijskog i Bajkalskog jezera. Zastupljena je i u sjevernoj Africi. Stanište bjelouške su mjesta uz mirne i stajaće vode kao što su: bare, ribnjaci, kanali, jaruge, jezera i slična staništa, pretežno u ravnicama i brežuljkastim terenima, ali se nalazi i na višim nadmorskim visinama, pa i na mjestima od preko S lijeve i desne strane su bjelouške, a u sredini vodenjača, Foto: Č. Šilić Ova zmija ima dužinu cm. Rep zahvata oko jedne petine dužine tijela. Osnovna boja je siva, sivo-zelenkasta, pa čak i crnkasta. Svjetliji primjerci većinom 35

38 ZANIMLJIVA FAUNA su isflekani tamnim površinama. Donja strana tijela je žućkasta ili crvenkasta sa tamnim mrljama. Ima snažno tijelo. Oblik i boja glave vodenjača najbolje se može vidjeti iz priložene fotografije na kojoj se, zbog komparacije, lijevo i desno vide karakteristične glave bjelouški sa markantnim bijelim zauškama. STANIŠTE I RASPROSTRANJENJE Kao i bjelouška i ova zmija je vezana za vodena i vlažna staništa. U vodi je brza i spretna gdje odlično pliva i roni. Često je možemo vidjeti na dnu brzih rijeka i potoka što izaziva neopisivi strah kod kupača. Treba reći da je i ova zmija potpuno bezopasna i spada među najmirnije naše zmije. Za razliku od bjelouške koja živi po mirnim ili sporo tekućim vodama, ova zmija je zastupljena većinom po brzim tekućim vodama. Najviše sam je viđao u bistroj i brzoj Rakitnici, Drežanki, Doljanki, Lapišnici kod Sarajeva i dr. Pari se u travnju i svibnju nakon čega polaže u podlogu 5-25 jaja iz kojih se izlegu mladi krajem rujna. Hrani se gotovo isključivo ribama pa nanosi znatne štete ribarstvu. Hrana su joj i žabe i punoglavci i druge riječne životinjice. Može se reći da i bjelouške i vodenjače prouzrokuju u rijekama i jezerima veliku štetu, jer tamane velike količine riblje mlađi. ESKULAPOV SMUK [Elaphe (Coluber) longissima Laur.] Eskulapov smuk, Foto: Č. Šilić Narodna predanja Jedan od sinonima ove zmije je Coluber aesculapii Lacépéde, pa su joj zoolozi dali takvo narodno ime. U narodu je ova zmija poznata i pod imenom smuk ili kravosas. Pošto obični puk ne razlikuje razne vrste smukova, kojih u našoj fauni ima nekoliko vrsta, ime kravosas se po njima odnosi i na neke druge vrste smukova. U narodnom predanju postoje raznovrsne praznovjerice vezane za ovu zmiju. Jedna od njih je da može popiti veliku količinu mlijeka iako ova zmija uopće ne pije mlijeko. Takva vjerovanja su opisana i u književnosti kao da ova zmija napada na kupanju žene dojilje kojima pohlepno siše mlijeko, a kod praznovjernih stočara uvrježeno je vjerovanje da ovaj smuk sisa krave iako nitko nije vidio zmiju na takvom djelu, pa je iz tih razloga nazivaju kravosas. Poznato je da ona, zbog specifičnog usnog aparata, uopće nema sposobnost sisanja. Takve su praznovjerice i vjerovanja i kod drugih naroda i sežu u daleku prošlost. Sva ta narodna vjerovanja su proizašla iz straha prema ovim dugačkim zmijama. Upravo zbog toga, eskulapov smuk uzet je kao simbol u ljekarstvu posvećen u rimskoj mitologiji bogu liječnika Eskulapu i Higiji, boginji zdravlja, koji je ostao sve do danas obavijen oko Eskulapova štapa kao simbol ovih djelatnosti. MORFOLOGIJA, STANIŠTE, ISHRANA, RAZMNOŽAVANJE, ZIMOVANJE Odrasli primjerci imaju odozgor ujednačenu tamnu, sivomaslinastu ili grafitnu boju, a donja strana je većinom potpuno žuta ili svijetložuta s tamnijim pjegama. Dostiže dužinu cm. Ova vrsta se često viđa po drveću, gdje se obavija oko grana, u potrazi za mladuncima ptica, a vrlo rado se nalazi u seoskim zgradama gdje hvataju miševe i druge glodavce. Životni prostor u kojem živi su listopadne šume i šumarci, živice, stare zgrade i dr. Nalazimo ga u ravnicama i na brežuljcima, ali se susreće i u planinskim krajevima. Nakon proljetnog parenja ženka polaže u zemlju prosječno 5, a najviše 8 jaja, koja su dugačka i okruglasta. Areal ovog smuka se nalazi u srednjoj i južnoj Europi, od Francuske do Ukrajine, u Maloj Aziji, sjevernom Iranu i predjelima oko Kavkaza. U našoj zemlji eskulapov smuk je često zastupljen na odgovarajućim staništima. SMUK PRUGASTI [Elaphe (Coluber) quatuorlineata Lecépede] Prugasti smuk da je imao kuda ovaj lijepi primjerak bi pobjegao, ali je prisilno pozirao pred objektivom, Foto: Č. Šilić Ovu zmiju simbolično nazivaju europski udav pošto svoj plijen prvo usmrti davljenjem, a potom ga guta cijelog. Spada među naše najduže zmije, jer su duge oko 180, pa i preko 200 cm. Po tome je najduža i najdeblja zmija Europe. Tijelo joj je snažno razvijeno, a rep je dosta dugačak, a iznosi oko jednu petinu cjelokupne dužine tijela. Kod odraslih primjeraka osnovna boja tijela je žućkasta ili smeđa sa po dvije tamne ili potpuno crne uzdužne pruge sa jedne i druge strane tijela što predstavlja jednu od najznačajnijih i najmarkantnijih morfoloških karakteristika ove zmijske vrste. Donja strana tijela je žuta i većinom bez tamnih pjega. Ova moćna zmija najčešće obitava u rijetkim listopadnim šumama i šumarcima nizinskih i brežuljkastih položaja, ali je nalazimo i na višim nadmorskim visinama. Tako je ovaj primjerak zapažen i snimljen na padinama Podveleži na nadm. vis. od oko 1500 m u tipičnom ambijentu. Hrani se miševima i drugim manjim sisavcima, a isto tako pticama i njihovim jajima, jer se vješto kreće po drveću. Parenje se obavlja krajem ljeta, a zatim ženka polaže u zemlju dosta krupnih jaja. 36

39 KRILATI FARMACEUTI Inž. Alija Dolovac STRAŽAR PRED KOŠNICOM Osim ljudi pčele su jedina bića koja mogu prenijeti informacije o smjeru i udaljenosti izvora hrane Poznato je da kukci, a naročito pčele, imaju prilično jednostavan živčani sistem. Međutim, u velikim skupinama životinja pa i pčele mogu postizati čuda. Pčele da bi preživjele moraju najprije pronaći hranu i prepoznati potencijalne neprijatelje. Hranu pronalaze u prirodi. Kada je pčela u opasanosti ili kada kao stražarica čuva svoju košnicu, tom potencijalnom neprijatelju nanese ubod žaokom i hemijskom komunikacijom (mirisom) otrova javlja drugim pčelama-sestrama da je društvo u opasnosti, nakon čega i druge pčele dolijeću i isto to čine upravo oko onog mjesta gdje je bio prvi ubod. Zbog mnoštva jedinki kod velikih skupina, svaka jedinka mora poštovati stroga pravila skupine. PODJELA RADA pčela dvadeseti dan postaje nektarica, polenarica, vodonošica i izvidnica. GRAĐEVNI MATERIJAL Pčela sama još kao mlada proizvodi materijal-vosak za gradnju ćelija saća poznatih kao stanica ili lulica. Saće To čini pomoću nogu, prebacivanjem do usnog aparata i prenosi na mjesto izgradnje saća. Izgleda da pčela ima ugrađen tzv. termoreceptor pomoću koga proizvodi vosak. Oblik ćelija, njihova veličina, orijentiranost, raspored sa jedne i druge strane saća i njihovo preklapanje obavlja se u cilju boljeg održavanja toplotnog režima. Nadalje, Pčela nakon što se izleže iz ćelije saća mora proći kroz sve određene faze kućnog reda po redoslijedu (u košnici ili prirodnom staništu) i to: kada se tek izleže kao formirana pčela ima pristup umivanju i samočišćenju, što joj pomažu i njegovateljice. Nakon toga slijedi čišćenje saća, zatim spravljanje kaše (od meda, polena i vode) i hranjenje prvo starijih, a poslije i mlađih larvi (ličinki) pčela. Proizvodi matični mliječ kojim hrani larve budućih matica, a kasnije i matice. Proizvodi i vosak za izradu ćelija saća i provjetrava košnicu lepezanjem krila. Od izletnica pčela nekratica preuzima nektar, polenarica polen i propolisarica propolis, kojim dezinficira i sterilizira saće i druge dijelove košnice, proizvodi i dodaje glukozne oksidaze (GOX) među čime se med sterilizira. Posljednja faza kućnog reda mlade pčele je stražarenje na lijetu-poletaljci košnice i u ovoj fazi treba još da obavi orijentacioni let ispred svoje košnice kako bi upoznale njen položaj. Kao izletnica mlada Fotografi ja autora u pčelarskoj bluzi na pčelinjaku služi kao mjesto za razmnožavanje pčela i prikupljanje pčelinje hrane-nektara i peluda (biljnog-cvjetnog praška ili polena). Nektar pretvaraju u med, a polen u pergu. Pčela vosak proizvodi u tečnom stanju koji u dodiru sa vazduhom-zrakom prelazi u čvrsto stanje. Proizvodi ga u obliku listića romboidnih površina. debljina saća, osnova početka gradnje i nagetost ćelije vertikalnog saća u košnici je 13 stepeni kako iz njih ne bi curio med. Ćelije su uvijek šestokutnešestougaone i imaju najkraće stabilne zidove od bilo kojeg drugog geometrijskog oblika. Zbog ovog razloga, za njihovu izradu potrebne su najmanje količine voska. 37

40 KRILATI FARMACEUTI ETIČKI RAZMIŠLJAJUĆI Pčela može registrovati promjene u Zemljinom magnetnom polju, kojim se koristi da bi procijenila svoj položaj u prirodi ili košnici. U nauci, to se naziva magnetni senzor, pomoću koga upravo gradi ćelije saća uvijek isto orijentisane i to bez greške. ORIJENTACIJA, MIRIS I BOJE Miris cvjetova biljaka potječe od specifičnih molekula ugljikohidrata. U laboratorijama se može utvrditi miris pomoću organskih otapala. Ekstraktuju se molekule ugljikohidrata i analiziraju hromatografom koji je spojen sa spektrometrom i na taj način se otkriva hemijski sastav određenog mirisa biljke. Pčela znači ima ugrađen prirodni aparat i itekako dobro razlikuje miris određene biljke ili bilo čega. U nauci je poznato da se cvjetovi međusobno takmiče koji će imati bolji i privlačniji miris, oblik i boju. Što je boja svjetlija, to je privlačnija za insekte oprašivače, a naročito pčelu. Radi toga se i košnice farbaju u određene svjetlije boje i određeni redoslijed. Pčela ima izuzetno dobar vid i odlično raspoznaje boje. INFORMACIJE, KOMU- NICIRANJE-JEZIK PČELE Kod životinja općenito jezik se upotrebljava samo za specifične, najnužnije situacije kao što su razumijevanje informacija o izvorima hrane, učvršćivanje međusobnih veza u zajednici i traženje pomoći u slučajevima opasnosti. Postavlja se pitanje da li životinje imaju svoj jezik. Zaista teško pitanje. Naučnici smatraju da je jezik simbolična i kreativna komunikacija. Pčela se u svrhu komunikacije služi hemijskim sredstvima (mirisima, feromonima), plesom, ticalima (antenama) i električnim nabojem. Matica pčela svojim raznim feromonima upravlja pčelinjom zajednicom. Pčele ticalima dodiruju maticu i dobijaju neke za njih informacije. Kada pčela kao izvidnica u prirodi pronađe izvor hrane, na povratku u košnicu plesom prenosi informaciju ( govor-jezik) drugim pčelama radilicama u kome je pravcu i na kojoj udaleljnosti izvor hrane, a one je dotiču da saznaju koji je miris, odnosno biljka u pitanju. Osim ljudi, pčele su jedina bića koja mogu prenijeti informaciju o smjeru i udaljenosti izvora hrane. Što se tiče smjera ili pravca, ljudi se koriste tzv. matematičkim vektorom, mjerenjem uglova u odnosu na magnetni pol i mjerenjem dužina, uz upotrebu busola ili kompasa, za koje se slobodno može reći da su jučer izmišljeni u odnosu na vijekove. Sada se za orijentaciju koriste sateliti, a za dužine laseri i pomoću koordinata i nagiba uglova u odnosu na sjever. Što se tiče smjera-pravca, pčele vijekovima za orijentaciju koriste Sunce, pa i po oblačnom vremenu. Pingvini se orijentišu prema položaju zvijezda na noćnom nebu. Što se tiče električnog naboja pčele i cvjetovi stvaraju naboje sa suprotnim predznakom (privlače se), tako ako cvijet ima nektara ili polena pčela sleti na cvijet i obratno. Međutim, još nije otkriveno kako pčela određuje daljinu. Smatra se pomoću svojih složenih facentnih očiju. Naučnici smatraju da se radi toga košnica ne bi trebala pomjerati u stranu više od polovine širine košnice, a po visini više od 10 centimetara. ŽIVOTINJSKI GENETSKI KOD Danas se pod pojmom inteligencija smatra sposobnost razmišljanja (memorija, pažnja, logika), prostorno sagledavanje i vladanje jezikom, odnosno komuniciranje. Kod životinja postoje instinkti iz nasljednog automatizma (instinktivni potezi) koji se prenose životinjskim genetskim kodom. Neke radnje koje životinje obavljaju smatraju se inteligentnim procesom. Pčele u svom sićušnom organizmu imaju ugrađene prirodne mehanizme kao senzore poput čipova, koji se tek odskora primjenjuju u elektronskoj tehnici. Kada se sve navedeno pomno analizira i sagleda, ljudima staje pamet. Otkuda i otkada sve ovo? Neki naučnici u novije vrijeme skloni su reći da je do sada o pčelama otkriveno samo 30 posto, te da su one na samom prijelazu od instinkta u inteligenciju. Fosilna goriva nafta, gas i ugalj stalno se troše u ogromnim količinama, a ti resursi su neobnovljivi i pitanje je vremena kada će nestati. Zato se traže rješenja u vidu njihove zamjene obnovljivim izvorima energije, kao što su biljke. Dakle, traži se biogorivo za bioenergiju i ono se u praksi već uveliko troši. Za dobijanje bioenergije najviše se troši etanol koji zamjenjuje benzin. On se dobija fermentacijom šećera i skroba iz biljaka. Sada se najviše, čak 90% etanola dobija iz zrna kukuruza, a ostatak iz zrna pšenice, ječma, sirka, zatim iz biljaka šećerne trske, iz otpadaka pri proizvodnji papira, piva i drugih napitaka, pri preradi krompira itd. U Brazilu se najviše proizvodi iz šećerne trske, a u SAD iz kukuruza. Te dvije zemlje proizvode najviše ovog biogoriva na svijetu. U manjoj mjeri, etanol se dobija i iz šećerne repe, zatim iz prerijskog prosa i još oko 15 biljaka. DOBIJANJE ETANOLA Etanol se proizvodi mljevenjem zrna kukuruza ili drugih materijala, zatim se sa vodom kuha ta smješa kojoj se dodaju enzimi (kvasac) u raznim fazama procesa fermentacije, na raznim temperaturama. Pronađene su gljivice koje pretvaraju vlakna kukuruza u šećer. Hlađenjem te mase dobijaju se etanol i ugljen dioksid. Nastoji se da se etanol dobije i iz celuloze i hemiceluloze, ukoliko se prozvodnja pokaže ekonom- 38

41 Akademik Taib Šarić BIOGORIVO ZA BIOENERGIJU Etički je neopravdano upotrebljavati velike količine biljnih proizvoda, zapravo ljudske i stočne hrane, za pogon automobila u vrijeme kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju, a mnogi od njih umiru od gladi ski opravdanom. Za ovu svrhu mogu se koristiti i biljni otpaci, naročito ogromne količine slame i kukuruzovine koje ostaju u polju poslije žetve žita često neiskorištene. Godišnje se u svijetu proizvede oko tri milijarde tona ovih nusproizvoda. Šta se sa njima radi? Mnogi zemljoradnici mašinama sjeckaju na njivi kukuruzovinu (suhe kukuruzne stabljike i lišće) i zaoravaju. To ima i dobre i loše strane. Dobre su što se zemljište obogaćuje organskom materijom, a njenim razlaganjem obogaćuje se mineralnim materijama, koje su biljna hrana. Ovim se takođe smanjuje erozija zemljišta vodom i vjetrom. Nedostatak je što zaoravanje kukuruzovine (i oklaska ili kočanke iz klipa kukuruza, i slame) otežava obradu tla, sjetvu i nicanje biljaka. Kuruzovina i slama se mogu iskoristiti i za stočnu hranu, naročito ako se prethodno obrade nekim načinima kojima se povećava njihova probavljivost i hranljivost. Takođe se od ovih nusproizvoda mogu praviti i prave se briketi za loženje, koji vrlo uspješno zamjenjuju drvo i ugalj kao gorivo. Ako će se pretvaranjem biljnih nusproizvoda i otpadaka u etanol, odnosno biogorivo, zamijeniti upotreba za gorivo zrna kukuruza, drugih žita i ostale ljudske i stočne hrane, onda bi to svakako bilo opravdano. Na tome se sada intenzivno radi. Treba riješiti neke tehničke probleme njihovog skupljanja na njivi i prevoza do pogona za preradu. Takođe se proučava ekonomičnost ovog postupka. Za proizvodnju etanola može se koristiti i kućno i gradsko smeće u kojem ima celuloze. Ono se u velikim autoklavima kuha pod pritiskom, pa se toj masi kasnije dodaju kvasci radi fermentacije kojom će se dobiti etanol. Najlakše je etanol dobiti iz šećerne trska iz koje se šećer direktno fermentacijom pretvara u etanol, pa ne mora, kao u sličaju kukuruza, da se prvo skrob pretvara u šećer, a onda u etanol. Godišnje se u Brazilu iz šećerne trske proizvodi oko Vrlo bujna šećerna trska je veliki izvor biogoriva pet milijardi galona etanola za pogon automobila godišnje. U SAD se za proizvodnju biogoriva sve više proizvodi prerijsko proso (Panicum virgatum). Za ovu svrhu bi se mogle koristiti i topole, pa i pilotina raznih vrsta drveća. U SAD je dobijen mutant kukuruza čije stabljike se bokore, tj. granaju u osnovi stabla, pa i iz koljenaca na stablu iznad zemlje (na slici), kako bi se dobila što veća biljna masa radi prerade u etanol. GLAD I HRANA Drugo biogorivo - biodizel se dobija iz biljnih ulja, životinjskih masti i otpadnih masnoća pri kuhanju (pečenju, prženju). Dobija se reakcijom masnoća sa alkoholom pri alkalnoj reakciji. Najčešće se proizvodi iz sojinog ulja. U početku je za to korišteno rafinirano jestivo ulje, ali je sada razvijena tehnologija proizvodnje biodizela iz nusprodukata pri proizvodnji ulja, kao što su sojine pogače, koje se koriste i kao stočna hrana, i drugi manje vrijedni sporedni proizvodi koji u sebi imaju ulja. Biodizel zamjenjuje naftu. Biodizel u mješavini sa naftom se koristi ne samo za pogon automobila, nego i za zagrijavanje zgrada. Biodizel se može proizvoditi, osim od soje i iz drugih vrsta uljarica: uljane repice, suncokreta, kikrikija, kao i od palminog ulja. Biljno ulje se može direktno koristiti kao gorivo, ali se veći efekat postiže njegovom preradom u biodizel. Ne bi se smjelo dozvoliti da se jestiva ulja, koja su vrlo kvalitetna ljudska hrana, troše za biogorivo. Neke vrsta algi koje rastu vrlo brzo mogu da u svom tijelu sadrže do 60% ulja, pa bi se i one mogle koristiti za biodizel. Etički je neopravdano upotrebljavati velike količine biljnih proizvoda, zapravo ljudske i stočne hrane, za pogon automobila u vrijeme kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju i mnogi od njih umiru od gladi. Istina je da se ponekada ne gladuje zbog nedostatka hrane, nego zbog siromaštva, odnosno nemogućnosti da se kupi hrana. Ipak, treba nastojati da se zamjena za fosilna goriva nađe u biljnim otpacima i drugim oblicima obnovljive energije, a da se prehrambenim proizvodima hrane ljudi, a ne automobili. Jedina olakšavajuća okolnost pri upotrebi kukuruza i drugih žita za proizvodnju etanola je u tome što se pri njihovoj preradi dobijaju nusproizvodi bogati proteinima i vlaknima, koji se mogu uspješno koristiti u ishrani domaćih životinja i riba. 39

42 PRIKAZ KNJIGE Velika mi je čast i zadovoljstvo da budem među prvim čitaocima knjige Biljke planina Bosne i Hercegovine upoznavanje i određivanje biljaka autorica Dubravke Šoljan, Edine Muratović i Sabahete Abadžić. Dugogodišnji rad, profesionalna predanost i stalno prisutna znatiželja i ljubav autorica prema tajnama biljnog svijeta Bosne i Hercegovine sažeta je u djelo koje odiše iznenađujućom elegancijom i punoćom sadržaja koji je ponuđen u knjizi. Iako veliki posao i ambiciozan zadatak da kreiraju knjigu u kojoj će zadovoljiti potrebe, na prvom mjestu šireg kruga korisnika, ali i korisnika profesionalno povezanih sa biljnim svijetom planina Bosne i Hercegovine, autorice znalački pretapaju i koncipiraju znanstveno i popularno u štivo koje se sa lakoćom čita i razumijeva. Onima kojima su informacije iz profesionalnih razloga neophodne, te posjeduju prethodna botanička saznanja, knjiga pruža nedvosmislene informacije u prepoznavanju biljnih vrsta, a što je osigurano izvrsnom fotografijom koja konstantno obraća pažnju na kritički potrebne detalje u identifikaciji biljnih vrsta. Isto tako, svima onima koji žude da upoznaju ljepotice naših planina iz različitih motiva, a nemaju prethodna botanička znanja, autorice, također, pružaju easy way ključ u određivanju i prepoznavanju. Vještim i elegantnim rješenjima koncipiran je put identifikacije biljnih vrsta. Na prvom mjestu, inovativan i ciljani izbor biljnih vrsta prisutnih duž planinskih staza prolazeći kroz različita staništa naših planina pružaju uvid u prisutnost raznolikog biljnog svijeta. Višestrukost praktičnih rješenja kao što su podjela biljnih vrsta prema boji cvijeta uz sistematsku podjelu biljaka prema znanstvenoj klasifikaciji upućuje svakog korisnika na prve i neophodne informacije o znanstvenim i domaćim imenima te pripadnost porodici. Upotpunjenost engleskim imenima vrsta uz postojeće simbole perioda cvjetanja, statusa vrste i indeksom na kraju knjige sadrži dodatnu kvalitetu koja omogućuje, također, i posjetiocima izvan našeg govornog područja Doc.dr. Faruk Bogunić OBAVEZNA LEKTIRA ZA LJUBITELJE PLANINA: BILJKE PLANINA BOSNE I HERCEGOVINE UPOZNAVANJE I ODREĐIVANJE BILJAKA efikasno korištenje knjige i prepoznavanje biljnih vrsta naših planina. Koncizno predstavljeni presudno važni podaci o staništu, općoj i bosanskohercegovačkoj rasprostranjenosti biljnih vrsta, mogućnosti upotrebe te korisne napomene daju čitaocu važne odrednice nedvojbeno ga upućujući na status i značaj vrste u njenom širem i užem okruženju. Pažljivo odabrane i opisane 393 vrste neminovno zaslužuju svoje mjesto u ovoj knjizi, ali knjiga, također, nalaže i obavezu odgovornog ponašanja i brigu o ovom dijelu bosanskohercegovačkog prirodnog naslijeđa. Stoga, svim pohodiocima bosanskohercegovačkih planina kao stalni podsjetnik o ljepotama naših pejzaža predlažem da obavezno pronađu mjesto za ovu knjigu u svojim ruksacima i što prije otpočnu sa otkrivanjem novih lokaliteta na putevima do planinskih vrhova. Koncizno koncipiran uvod sa općim napomenama o Bosni i Hercegovini, pregledom najznačajnijih planina, vertikalnog rasporeda vegetacije, izvrsne i dojmljive originalne fotografije (više od 500) uz vrhunski dizajn, te pregled ugroženih i rijetkih vrsta, čini knjigu obaveznom lektirom i prihvatljivom za brojne korisnike, a ona u potpunosti ispunjava vlastiti cilj. Izdavač knjige je TKD Šahinpašić, suizdavač je nevladina ekološka organizacija Fondeko iz Sarajeva, a materijalnu podršku za štampanje pružilo je Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Važno je istaknuti da su recenzenti knjige bili poznati bosanskohercegovački botaničari dr. sc. Čedomil Šilić i mr. sc. Lijerka Kutleša. 40

43 PRIKAZ KNJIGE Dr.sc. Čedomil Šilić IZ NAŠE BOGATE GRADITELJSKE BAŠTINE Astrida Bugarski: Starobosanska seoska kuća sa čardakom u potkrovlju ; Art 7, Početkom prošle godine izašla je iz tiska interesantna knjiga pod naslovom STAROBOSANSKA SEOSKA KUĆA SA ČARDAKOM U POTKROVLJU naše etnologinje Astride Bugarski, koja je cijeli radni vijek provela u Zemaljskom muzeju BiH iz kojega je godine otišla u zasluženu mirovinu u zvanju muzejskog savjetnika. Preciznije, radila je u Etnografskom odjeljenju Odsjeku za materijalnu kulturu, kao stručnjak za naselja, kuće i pokućstvo, drugim riječima, za seosku arhitekturu. Ona je seosku arhitekturu proučavala u historijskom procesu njenog arhitektonskog i funkcionalnog razvitka, što je, s obzirom na dinamične i korjenite promjene u tradicionalnoj kulturi Bosne i Hercegovine od osobitog značaja.... Na početku uvodnog dijela knjige autorica piše: Ova naučnoistraživačka publikacija, u kojoj se promoviraju vrednote dijela dinarske graditeljske baštine, prilog je poznavanju bosanskohercegovačkih kulturnih raznolikosti i doprinos je daljoj afirmaciji kulturno-historijskog nasljeđa koje neumitno nestaje, a sa pravom zavređuje da bude na primjeren način sačuvano za buduće generacije.... Autorica je ovu materiju veoma uspješno predstavila kroz osam poglavlja: oblikovne karakteristike, mikroregionalno rasprostranjenje, građevinski materijal i tehnike gradnje, prostorna dispoziciona struktura, funkcionalnost prostorija (unutrašnje uređenje, uređaji i pokućstvo), vrijeme gradnje i zaključno razmatranje. Knjiga obiluje brojnim detaljima iz svakog poglavlja. Kuće s čardakom u potkrovlju su osebujnost jednog dijela Bosne i nekih graničnih dijelova Hercegovine [gotovo cijelo slivno područje rijeke Bosne (osim njezina donjeg toka), na Nišićkom platou, u okolini Vareša i Banovića, u dolini rijeke Spreče, na južnim padinama Bjelašnice (Rakitnica, Milišići, Šabići, Lukavac, Čuhovići...), selo Ljuta na padinama Treskavice, gornji tok Neretve, Vrbasa i dr.]. U okviru cjelokupnog areala vidljiva je neravnomjernost ovog tipa kuća, što je posljedica izmiješanosti etničkih skupina stanovništva. Prema svemu bi se moglo reći da je ovaj tip gradnje i kulture stanovanja jedinstven za izolovane prostore Bosne i jednog djelića Hercegovine. Na geografskoj karti Bosne i Hercegovine u knjizi je shematski ucrtana teritorija gdje je ovaj tip kuće zastupljen. Nebrojeno puta sam noćivao kao putnik namjernik, kao planinar, a kasnije kao prirodoslovac-istraživač, botaničar u tim čardacima i u njima sam se osjećao veoma ugodno kao ni na nebu, ni na zemlji. Bilo je to u podbjelašničkim selima, Rakitnici, Donjoj i Gornjoj Bobovici i dr. Ta soba zvana baščaluk je za nas iz grada odisala nekom egzotikom, posebnošću. Sastavni dio te posebnosti bio je i legenj s vodom, koji bi po nalogu starješine obitelji još u dnevnom boravku donijela snajka putniku-namjerniku da odmori i osvježi umorna stopala, pred spavanje. I to je bio dio gostoprimstva ovih ljudi. Ova soba je u svakodnevnom životu namijenjena kao gostinska soba ili soba za mlade bračne parove, a rjeđe kao ostava za ruho. Oni su usklađivali svoje egzistencijalne potrebe sa svojim okruženjem koristeći za gradnju seoskih kuća i pratećih objekata drvo i kamen, a kao vezivni materijal blato (glinu). U kućama ovakvog tipa najviše materijala se odnosilo na drvnu građu, pogotovo ako se radi o dinarskoj brvnari. Sve ovo ukazuje da ljudi gorštaci u svakodnevnom životu koriste prirodne materijale, ili, suvremenim vokabularom rečeno, prirodne resurse koji ih okružuju. Ovdje je ostvarena potpuna simbioza čovjeka i prirode. Interesantno je kazati da je ovaj tip kuća rezultat graditeljskog umijeća autohtonih samoukih majstora dunđera. Statika kuće je počivala na nosivim drvenim gredama, a krovni pokrov na drvenim cijepanim i tesanim daščicama (šindra, šimla, kaplama), zavisno od tehnike njihove izrade. One su izrađivane pretežno od četinarskih vrsta [smreka (smrča), jela, omorika, bor] ili od raznih listopadnih vrsta njihova okruženja. Sve je to ovim kućama davalo osebujan izgled koji se skladno uklapao u brdsko-planinski pejzaž. Naslovnica knjige Svaka kuća s čardakom u potkrovlju ukazivala je na imućnijeg vlasnika i one su u daljoj prošlosti, u većini slučajeva, bile specifičnost bošnjačkog stanovništva, a nakon Austro-Ugarske okupacije ovaj tip gradnje su prihvatili predstavnici drugih konfesija. Po osebujnom vanjskom izgledu ove kuće su najtipičniji predstavnici bosanske tradicionalne kuće. Ona je prilagođena potrebama ruralnog stanovništva u našim brdsko-planinskim krajevima. U početku gradnje ovakvih kuća, prizemna prostorija sa otvorenim ognjištem bila je namijenjena spravljanju jela i za obavljanje drugih kućnih poslova. U novije vrijeme otvoreno ognjište je, iz više razloga, zamijenjeno sobnim zemljanim štednjakom. Spavaonica i centar porodičnog okupljanja je veća prizemna prostorija. Knjiga predstavlja specifičnu etnološku studiju ovog tipa tradicionalne bosanske kuće. Sastavni dio knjige je 28 odličnih autoričinih terenskih crno-bijelih fotografija, 17 kolor fotografija ovih kuća, 7 skica (pretežno tlocrti i uzdužni presjeci). Taj obimni fotografski i ilustrativni materijal čini nedjeljivu cjelinu s tekstualnim dijelom i odlično se nadopunjuju, dajući knjizi dodatnu vrijednost. Osim spoljnjeg izgleda stambenih objekata dato je u knjizi i nekoliko fotografija enterijera na kojima je prikazan: sobni zemljani štednjak, detalj uređenja sobe, osebujna sobna zemljana peć sa ugrađenim lončićima i dr. Na dvije fotografije prikazana je izrada tesane šimle za krovni pokrov u podbjelašničkom selu Rakitnica, a na dvije fotografije detalji dvaju tipova pokrova od šimle. Na kraju je sažetak na našem jeziku, kratak rječnik manje poznatih riječi (turcizama) koje su korištene u knjizi, literatura, te kratki podaci o autorici. Da bi ovaj tradicionalni tip gradnje na našim prostorima bio pristupačan strancima autorica se potrudila da na kraju knjige bude opširan rezime na engleskom jeziku. Knjiga je promovirana od strane kompetentnih stručnjaka krajem svibnja/maja godine u Zemaljskom muzeju BiH, a u povodu obilježavanja 120. godišnjice ove renomirane znanstvene, kulturne i obrazovne institucije. Nakladnik/izdavač ove dopadljive i vrijedne knjige je studio Art 7 Sarajevo, a dizajniranje je znalački izvršio isti studio predvođen dizajnerom Nedžadom Čmajčaninom. Knjiga na sveobuhvatan način obrađuje tradicionalnu seosku arhitekturu u nekim krajevima Bosne i Hercegovine tokom druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća i predstavlja vrijedan doprinos našoj publicistici. 41

44 PLANETARNA KOLEBANJA (2) Prof.dr. Muris Spahić ZEMLJA UZVRAĆA UDARAC Analiza stoljetnog vremenskog stanja pokazuje da anticiklonske aktivnosti tokom ljetnih suša nad našim krajevima prosječno traju 18 dana (Nastavak iz prošlog broja) Da bi se potpuno shvatila fluktuacija temperatura u Sarajevu konstruisan je grafik linearnog trenda prosječnih godišnjih temperatura zraka u Sarajevu u istom periodu. Sa grafika se jasno uočava da globalni porast temperatura varira od od 9,19 C do 9,86 C, što prosječno iznosi 0,67 C. Grafik fluktuacija i lineranog porasta temperatura u Sarajevu korespondira sa svjetskim pokazateljima stoljetnih temperatura. Upoređivanjem kliznih srednjaka sa istim koji važe za Sjevernu hemisferu, ritam zahlađenja, u Sarajevu za razdoblje od god. osjetno je bio izraženiji i za 0,8 C niži od prosječnih temperatura, a na Sjevernoj hemisferi, u istom razdoblju, ovaj period zahlađenja bio je niži za 0,45 C od dugogodišnjeg prosjeka. Isto se to može reći i za ritmove zatopljenja, koji u petogodišnjim kliznim prosjecima za period god., u odnosu na prosječna stanja, pokazuju povećanje u Sarajevu za 1,5 C, a na Sjevernoj hemisferi za 0,3 C. LINEARNI TREND Klimatska kolebanja se mogu pratiti i po godišnjim dobima. Prema linearnom trendu povećanja temperatura najizraženije promjene su tokom zime. Ovom prilikom detaljnije ćemo analizirati grafikone linearnog trenda porasta temperature u Sarajevu za ljeto i zimu. Prosječna stoljetna ljetna temperatura u Sarajevu iznosi 18,35 C i viša je od prosječnih godišnjih za 8,77 C. Linearni trend povećanja ljetnih temperatura do prosječnog stanja iznosi 0,46 C, a od prosječnog stanja do danas to povećanje je 0,45 C. Porast ljetnjih temperatura za analizirani period u Sarajevu iznosi 0,91 C i viši je od prosječnog godišnjeg za 0,34 C. Prosječna stoljetna zimska temperatura u Sarajevu iznosi oko 0,05 C i niža je od prosječne godišnje za oko 9,53 C. Linearni trend povećanja zimskih temperatura do prosječnog stanja iznosi 0,65 C, a od prosječnog stanja do danas povećanje je 0,70 C. Ukupni porast stoljetnih zimskih temperatura iznosi 1,35 C i viši je od prosječnog godišnjeg za 0,68 C. Sličnih odlika su i linearni trendovi povećanja temperatura u prijelaznim godišnjim dobima. Linearni trend povećanja proljetnih temperatura do prosječnog stanja iznosi 0,25 C, a od prosječnog stanja do danas povećanje je 0,32 C. Ukupni porast stoljetnih proljetnih temperatura iznosi 0,57 C i manji je od prosječnog godišnjeg za 0,1 C. Linearni trend povećanja jesenjih temperatura do prosječnog stanja iznosi 0,17 C, a od prosječnog stanja do danas iznosi 0,23 C. Ukupni porast stoljetnih jesenjih temperatura iznosi 0,4 C i manji je od porasta prosječnog godišnjeg linearnog trenda za 0,27 C. Kada se uporede podaci linearnog trenda povećanja temperatura onda se može konstatovati da najveće povećanje lineranih temperatura u toku zime iznosi 1,35 C. Tokom ljeta linearno povećanje temperatura, u istom stoljetnom razdoblju, iznosi 0,91 C, dok je u prijelaznim godišnjim dobima ono manje i u proljeće iznosi 0,57 C, a u jesen linearni porast je najmanji i iznosi 0,4 C. Upoređujući ove pokazatelje može se konstatovati da je zima najviše zatoplila, a ljeta su postala nešto vruća. Najmanje zatopljenje se bilježe u prijelaznim godišnjim dobima, što se objašnjava skraćivanjem zimskog razdoblja. FLUKTUIRANJE PADAVINA Fluktuacija izohijetnih prilika u Sarajevu urađena je po istom principu i metodologiji kao i za termička stanja, što se može primijetiti na priloženom grafiku. Prema grafikonima izohijetnih stanja zapaža se dosta ravnomjerna raspodjela bez izrazitih sušnih, i kišnih razdoblja. Upoređivanjem izohijetnog sa termičkim režimom zapaža se evidentna zakonomjernost obrnute veze između temperatura i količine padavina. Ritmovima nešto nižih termičkih stanja odgovara nešto viša količina padavina i obrnuto, razdobljima povećanja temperatura odgovara sušniji period. Smjena, nešto vlažnijih (humidnih) sa sušnijim (aridnim) ritmovima u Sarajevu odvija se naizmjenično u analiziranom stoljetnom periodu. Prvi ritam osjetnijeg povećanja padavina javio se u razdoblju od do godine. U navedenom razdoblju zablježen je ciklus povećanja za 104,5 mm padavina u odnosu na prosječno stanje (915,9 mm). Drugi ritam povećanja trajao je od do god. Ovo razdoblje bilježi ciklus općeg trenda porasta padavina, kada je prosječna količina bila veća za 144 mm u odnosu na prosječnu količinu padavina. Sljedeći blagi porasti padavina zabilježeni su u razdobljima ; i godine. Ova razdoblja vremenski su kraća i manje izražajnija u odnosu na prethodne. Unutar opće fluktuacije padavina javili su se ritmovi osjetnog smanjenja padavina među kojima su najizražajniji oni u periodima i ; te dva manja u razdoblju od godine do danas. Ritmovi blage aridnosti bilježe smanjenje padavina u odnosu na prosječna stanja za oko 200 mm. Kolebanje padavina može se primijetiti preko linearnog trenda prosječnih stoljetnih padavina, iskazana po godišnjim dobima. Tako prosječna količina ljetnih padavina u promatranom instrumentalnom periodu iznosi oko 228 mm. Trend variranja stoljetne količine padavina pokazuje tendenciju njihovog povećanja 11,6 11,4 11, ,8 10,6 10,4 10,2 10 9,8 9,6 9,4 9,2 9 8,8 8,6 8,4 8,2 8 7,8 7,6 y = 0,0069x + 9,1604 R 2 = 0,1037 Srednja godišnja temp. Prosječna sr.god.temp. Trend - Godišnji Linearni trend prosječnih godišnjih temperatura zraka u Sarajevu u periodu godine Godišnje sume padavina Uravnate 5-godišnje sume Prosječna vrijednost godišnjih suma Prosječne godišnje i uravnate petogodišnje količine padavina u Sarajevu u periodu godine 42

45 PLANETARNA KOLEBANJA (2) oko 7 mm. Prosječna stoljetna zimska količina padavina iznosi oko 211 mm. Trend padavina tokom zime pokazuje blagi porast od vremena primjene instrumentalnog monitoringa do danas i iznsi 38 mm. Uzroke nešto povećane zimske humidnosti, u odnosu na ostala godišnja doba, objašnjava se linearnim trendom blagog porasta temperatura zraka u istom razdoblju. Proljetne padavine variraju oko prosječne količine od 220 mm, a prosječna jesenja količina padavina iznosi 260 mm. Linearni trend stoljetnih proljetnih padavina pokazuje tendenciju smanjenja za oko 20 mm, a jesenjih za 18 mm. Kada se grafik uravnate petogodišnje vrijednosti i linearnog trenda po godišnjim dobima uporedi sa grafikom termičkog režima uočava se sistem suprotne veze. Ritmu smanjenja padavina odgovara povećani ritam termičkog režima i obrnuto. UZROCI KLIMATSKIH KOLEBANJA Da bi se odgovorilo na pitanje uzroka savremenih klimatskih kolebanja potrebno ih je dovesti u funkciju paleoklimatskih promjena nedavne geološke prošlosti, čiji je nesumnjiv dokaz pleistocena glacijacija. Ovoj konstataciji, potrebno je dodati činjenicu da prisustvo i kolebanje ledenog pokrova na Zemlji ne mora biti osnovni i jedini vidljivi pokazatelj ovih promjena, što je već pokazano na primjerima termičkih i izohijetnih i stanja u našoj zemlji. Na klimu, kako je to poznato, utiču kontinentalnost, maritimnost, nadmorske visine, orografija, dinamička premještanja okeanske vode, vulkanizam, oblačnost, koncentracija ugljičnog dioksida, sadržaj vodene pare u atmosferi, sunčevo zračenje itd. Prema tome, klimatska kolebanja moguće je tražiti u terestičkim (zemljinim) i izvan planetarnim (kosmičkim) uzrocima, te njhovim uzajamnostima. O ovome svjedoče opći fizičkogeografski procesi, posebno oni koji imaju dugogodišnje ritmove, kao što je porast prosječnog nivoa Svjetskog okeana, na račun otapanja svjetskog leda. Tako su u proteklom stoljeću svi mareografi bilježili neznatno izdizanje razine Svjetskog mora, a svjetske meteorološke opservatorije kontinuirani porast temperatura. Postoje mnoge pretpostavke o globalnoj promjeni klime, koje su uticale na globalne prirodne procese. Ovom prilikom navest ćemo samo neke od brojnih pretpostavki. Paleoglacijalne faze obrazovanja leda na Zemlji u direktnoj vezi je sa smanjenom količinom sunčevog zračenja. Pretopstavlja se da je osnovi uzrok smanjenja sunčeve radijacije povećana difuzna refleksija, koja je uvjetovana kosmogenom prašinom. Prašina se dovodi u vezu sa promjenom interstelarne kosmičke materije, na koju Zemlja nailazi u kosmičkim kretanjima. Današnje spoznaje o interstelarnoj materiji pokazuju da je ona, prema galaktičkim dimenzijama, neznatna da bi bila primarna u globalnom slabljenju ili PRAŠINA I SUNCE Atmosferska prašina može biti kosmogenog, geogenog i antropogenog porijekla. Kosmogena prašina potiče od raspadnutih kosmičkih tijela. Geogena prašina nastaje vulkanskim erupcijama, eolskim procesima i požarima, dok antropogenu prašinu produkuje čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva. Atmosferska prašina je apsorber sunčevog kratkotalasnog zračenja, koju pretvara u toplotno i usmjerava na sve strane, pa tako i prema Zemlji. Pored toga, atmosferska prašina je izolator dugotalasnom zračenju Zemlje. Ako koncentracija prašine pređe kritičnu gustinu ona djeluje suprotno izolatorski, za dotok kratkotalasnog direktnog zračenja Sunca. Na taj način atmosferska prašina smanjuje zagrijavanje površine Zemlje i uzrokuje opće zahlađivanje. Prema tome, između atmosferske prašine, bez obzira na porijeklo, i Sunčevog zračenja postoji obrnut odnos. U početnoj fazi atmosferska prašina učestvuje kao dodatni emitor toplote, a gusta dugotrajna atmosferska prašina pojačava difuznu refleksiju i time hlade prizemne slojeve zraka. pojačavanju Sunčeve radijacije. Paleoklima se pokušavala dovoditi u vezu sa paleogeografskom diferencijacijom kopna i mora na Zemlji. S tim u vezi nastanak današnjeg i nekadašnjeg leda na većim geografskim širinama, pored ostalog, objašnjava se povećanim transportom vodene pare na dosta hladnije kopnene površine, u višim geografskim širinama i na reljefna uzvišenja u nižim geografskim širinama. U paleklimatskim promjenama razmatra se pitanje promjene geografskih polova Zemlje, čija se objašnjenja nalaze u procesima termorementnog i rementnog magnetizma. Magnetnom deklinacijom došlo se do saznanja da su geografski polovi imali drugačije geografske koordinate u odnosu na današnje. Mogući uzroci povećanja temperature zraka u prizemnim slojevima atmosfere često se dovode u vezu sa povećanjem koncentracije prašine u atmosferi. Termički režim često se dovodi u vezu sa bilansom ugljičnog dioksida u atmosferi. Ugljični dioksid je gas koji selektivno apsorbira toplotno Sunčevo zračenje, kao i terestičko zračenje Zemlje. Sadržaj ugljičnog dioksida se mijenjao kroz geološku prošlost, posebno u vrijeme tektonskih pomijeranja. Prema nekim istraživanjima smanjenje koncentracije ugljičnog dioksida za polovinu u odnosu na današnju, smanjilo bi opću planetarnu temperaturu za 3,8ºC. Za objašnjenje postojećih klimatskih kolebanja u obzir se moraju uzeti i migracije, promjene položaja akcijskih centara atmosfere, koji utiču na postojanje ciklona i anticiklona. Na oštrine zima u našim krajevima, doprinosi prodor hladnog i suhog anticiklonskog zraka iz centara povišenog zračnog pritiska koji se obrazuje iznad središnje i sjeverne Evrope. Potkraj 19. stoljeća, za vrijeme oštrih i suhih zima, anticiklonska aktivnost je stacionirala nad područjem srednje i sjeverne Evrope prosječno 15,7 dana. U prvoj polovini 20. stoljeća broj ovakvih vremenskih stanja nije bio duži od 9,9 dana, što je smanjenje za oko 40%. Tokom ljeta naši krajevi su pod uticajem azorskog anticiklona, odnosno priatlanskog sektora koji donosi dugotrajno vedro, toplo i suho vrijeme. Ovakva vremenska stanja, sredinom 20-og stoljeća, sa žarkim i suhim ljetima, posljedica su dugog stacioniranja grebena azorske anticiklone iznad južne i srednje Evrope. Analiza stoljetnog vremenskog stanja pokazuje da anticiklonske aktivnosti tokom ljetnjih suša nad našim krajevima, prosječno traje, 18 dana. Za razliku od ovih, tokom najsvježijih i najkišovitijih ljeta, anticiklonska aktivnost traje 13 dana. KOLEBANJE PROŠLOSTI Da bi se odgovorilo na pitanje uzroka savremenih klimatskih kolebanja potrebno ih je posmatrati u funkciji paleoklimatskih kolebanja nedavne geološke prošlosti. Potrebno se podsjetiti da se posljednja geološka era Zemlje kenozoik, dijeli na geološke periode: paleogen koji je trajao 65 mil. god., neogen - 23 mil. god. i antropogen ili kvartar 2,6 mil. god. Antropogen se dijeli na geološke epohe: pleistocena i holocena. Pleistocen se dijeli na faze nadiranja leda - kojim je nastajao ledeni pokrov na Zemlji i na faze povlačenja leda, u procesu otopljavnja. Tako su između ledenih doba: donaua, ginca, mindela, rissa i wurma postojala intergracijala topla razdoblja, kada su se lednici zonalno povlačili prema geografskim polovima i pojasno na više nadmorske visine. Nakon geološke faze würma posljednjeg ledenog doba koje je trajalo 60 hiljada godina, a završilo se prije 10 hiljada godina u odnosu na današnjicu, nastupila je geološka faza holocena ili recenta. Holocen shvatamo kao posljednji topli interglacijal, budućeg stvaranja i nadiranja lednika. Sva ova kolebanja pripadaju prirodnim procesima, koja čovjek indirektno ubrzava polucijom u atmosferu polutanata, koji se kombinuju sa drugim prirodnim procesima. Prirodni procesi i pojave dešavaju se zemaljskom omotaču koji je ograničen i funkcioniše po sebi svojstvenim zakonima i zakonomjernostima. Antropogeni uticaji u ovako globalnom geografskom odnosu mogu se posmatrati u funkciji ubrzavanja ili usporavanja prirodnih ciklusa i ritmova. Mi Zemlji možemo činiti šta hoćemo, ona zna šta joj valja činiti! 43

46 SPOMENICI CIVILIZACIJE Dr.sc. Tatjana Neidhardt POSLJEDNJE PUTOVANJE U PRIRODU Mjesto počivanja ne mora više biti betonska grobnica niti metalni sanduk, nego biotop i prirodno okruženje Proces odlaganja posmrtnih ljudskih ostataka ili pepela pokojnika, obavljalo se kroz vrijeme i prostor na najraznovrsnije načine, vrlo često je bio praćen obrednim ili religijskim ritualom i predstavlja najintimniju karateristiku jedne kulture. Izgled nadgrobnog obilježja u vidu spomenika najrazličitijeg materijala i forme, predstavlja mjesto iskazivanja osjećanja i komunikacije sa duhom pokojnika i određen je grobnim zakonitostima određene zajednice ljudi. I neobilježeni grobovi ili mjesta stradanja, mjesta anonimnih ličnosti, u pojedinim religijama predstavljaju mjesto simboličnog odavanja poštovanja mrtvima. U počecima civilizacije mrtvi su se nagonski sklanjali, ima naznaka da je bilo i kanibalizma. Tek uspostavljanje kulta mrtvih i vjerovanja u zagrobni život donosi određen pietet prema činu sahranjivanja i grobnom mjestu pokojnika, različito tretiran u različitim kulturama širom kugle zemaljske. Grobovi su na početku, bili pojedinačni, razbacani, neobilježeni, dok se kasnije javljaju nekropole, gradovi mrtvih. Kultura sahranjivanja pojedinca vezana je i za lokalne običaje, geografski položaj i klimatske uslove, religiju, društvene i ekonomske prilike i njegov status u određenom društvu i istorijskom periodu. Egipatski kraljevi poistovjećivani sa božanstvima, mumificirani su (mumificiranje ima za cilj da se zadrže duh i duša u tijelu). Odnosili su u svoje veličanstvene grobnice sve što ih je okruživalo za života, a oni skromnijeg porijekla tek koju sitnicu. Grobna mjesta pojedinih naroda nalazila su se i u pećinama i stijenama, ili označena hrpom kamenja. Tijela pokojnika izložena su pticama i životinjama, na platformama ili na tornjevima tišine... Posljednje putovanje Vikinga bilo je u čamcu, manje ili više raskošno opremljenom u zavisnosti od položaja umrlog u zajednici. Srednjevjekovni kameni nadgrobni spomenici bosanskohercegovačkog i nešto šireg područja stećci, nazvani i mramorovi, mašete, biljezi... izražajni su autohtoni spomenici kulture koji svojim oblicima, reljefima, crtežima, pismom, pričaju o ljudima i životu jednog prohujalog vremena našeg podneblja. Ukopavanje pokojnika u hrišćanskoj kulturi vrši se u kovčezima u grobove iskopane u zemlji na posebno određenim mjestima - grobljima. Grobnice mogu biti pojedinačne, porodične, kolektivne, a u specifičnim okolnostima i masovne. Nadgrobno obilježje može biti dizajnirano i ukrašeno na razne načine, već prema želji i običajima porodice. U muslimanskoj tradiciji tijelo umrlog se pokopava bez kovčega i bez posebnih ukrasa i dekoracija koja naglašavaju kult ličnosti. Spaljivanje je, također, imalo različit tretman kroz istoriju. Spaljivanje živih osoba u hrišćanstvu srednjeg vijeka primjenjivalo se kao kazna za heretike. Javno spaljivanje pokojnika i danas je prisutno u običajima pojedinih kultura. Obzirom na veliku populaciju i trošenje velike količine drveta, u Indiji se javio problem ubrzanog nestanka šuma. Razvija se novi način spaljivanja korištenjem sunčeve energije. Spaljivanje u krematorijima primijenjuje se već duže vrijeme u razvijenim zemaljama. Uobičajeno je da se urne smještaju pod zemlju ili u poseban zid kolumbarij ili, po želji umrlog razbaca na livadu, planinu, rijeku, more... Ali, to stvara novi problem. Porast kremiranja posmrtnih ostataka i rasipanja pepela u javne prostore, te bacanje urni (od nerazgradljivih materijala) u prirodnu okolinu, more i rijeke Ritual opraštanja i grobno mjesto u šumi Kartonski lijesovi protivi se urbanoj higijeni i zaštiti okoliša. U Parizu, porast urni koje plivaju rijekom Senom i novi troškovi čišćenja otpada, iniciralo je izradu novih uredbi kako i gdje se može rasipati pepeo. Kultura sahranjivanja danas, u doba racionalizacije i čuvanja svih prirodnih resursa, dobiva nove eco-forme. U gradiću Santa Coloma de Gramanet u blizini Barcelone, lokalno groblje u vidu velikih umjetnih zidova sa udubljenjima za smještaj sanduka sa posmrtnim ostacima pokojnika u šest i više nivoa, dobilo je na vrhu 462 solarne ploče. Energija dobivena na ovaj način ulazi u lokalnu mrežu i snabdijeva veliki broj domaćinstava električnom energijom. U prenapučenom, radničkom gradiću koji nema slobodnog ravnog terena za postavljanje solarnih ploča, ovo rješenje se pokazalo racionalnim. I ne samo to, ovo rješenje predstavlja njihov doprinos borbi protiv globalnog otopljavanja. U početku se ideja solarnih ploča na groblju činila prilično bizarnom, rekao je Antoni Fogue Moya, gradski vijećnik koji je podupirao cijeli projekat. Bilo je komentara da smo ludi, što si dopuštamo, da nam nedostaje poštovanja prema mrtvima, prisjeća se Fogué. No gradska skupština i uprava groblja organizirali su kampanju kojom su objasnili vrijednost projekta i način na koji će biti izveden, te je stanovništvo prihvatilo predloženi projekat. Realizacija je izvedena uspješno, ljudi koji posjećuju groblje ne vide nikakvu promjenu, solarne ploče tako su uklopljene da ne narušavaju izgled posljednjeg počivališta pokojnika. Najveće poštovanje koje možemo odati našim precima jest dobavljanje čiste energije za nove generacije. U ovom slučaju to doslovce i primjenjujemo, rekao je Esteve Serret, direktor kompanije Conste Live En- 44

47 SLIKE IZ MOSTARSKE FLORE ergy koja se bavi obnovljivim izvorima energije. Kako se mrtvi sahranjuju zajedno sa odjećom u sanduke koji nisu uvijek od drveta, a ako i jesu, imaju dijelove od čelika, bakra, bronze, razne hemikalije itd. Za tradicionalno sahranjivanje u SAD svake godine se položi u zemlju tona čelika, oko tona bakra i bronze i 1,4 miliona tona cementa (za održavanje forme grobnice). Sve veća količina nerazgradljivih materijala i otrova u zemlji od koje živimo, ugrožava zdravlje i život na Zemlji. Zato ne čudi intenzivniji razvoj zelenog vala koji, pored ostalog, obuhvata i ukop mrtvih. Formiraju se pogrebna Eco-preduzeća koja informišu stanovništvo o prednostima eko-pogreba, ne samo sa aspekta zagađivanja čovjekove sredine, nego i sa ekonomskog - cijena sahrane postala je previsoka. U Engleskoj se razvija novi trend sahranjivanja u šumi sa biorazgradivim lijesovima napravljenih od papira, drveta ili bambusa. Već se 20% penzionera odlučilo na ekološki ukop ove vrste. U Hong Kongu, zbog ograničenosti prostora, takođe se promoviraju eko-lijesovi od valovitog kartona. Dostupni su u Japanu i širom Evrope. Eko-lijesovi štede vrijeme i energiju i smanjuju emisiju otrovnih gasova tokom procesa kremiranja. U Njemačkoj, sve više pristalica ima relativno nova ideja - sahranjivanje, odnosno polaganje urne sa pepelom pokojnika, u šumi, ispod drveta. Takvih, namjenskih lokacija ima već sedam, a formiraju se, zbog velike potražnje i dalje. Mogućnost, da se u prirodnom okruženju sahrani pokojnik, za mnoge ljude predstavlja najljepšu formu opraštanja. Mir, harmonija i promjena šumskog ambijenta kroz godišnja doba, pružaju utjehu ožalošćenoj porodici i prijateljima. Zainteresovanim pojedincima ili porodicama se pruža mogućnost da za života izaberu drvo, te kupe za period od 99 godina, njeguju, obilaze... Posljednje počivalište obilježeno je samo brojem ili malom pločicom sa imenom, bez nadgrobnog kamena, dekoracija, svijeća... Zasađen poneki cvijet ispod drveta, predstavljaće za porodicu i prijatelje simbol života i poslije smrti, a proces ukopa sastavni dio šireg ciklusa regeneracije i kružnog kretanja materije u prirodi. Formiraju se firme koje proizvode eko-urne. Ova urna je potpuno biorazgradljiva, može se čuvati u kolumbariju ili se može uklopiti u prirodni ambijent. Eco-urna se razgradi u potpunosti u roku od 24 sata u veoma vlažnom ambijentu (morsko dno, jezero...) ili u roku od 3 mjeseca u zemlji. Napravljena je od želatine životinjskog porijekla i sušenog prirodnog materijala (84-90% proteini, 1-2% mineralne soli i ostatak voda), za razliku od tradicionalnih urni u kojima ima sastojaka kontaminirajućih metala. Zeleni val širi se u svim aspektima života, počinje da se širi i na aspekt smrti. Posljednje mjesto počivanja ne mora više biti betonska grobnica i metalni sanduk, nego biotop i prirodno okruženje. Foto: Semir Maslo, Gospin vlasak, (Adiantum capillus veneris L.) GOSPIN VLASAK Adiantum capillus veneris L. Gospin vlasak Porodica Adiantaceae Red Filicales. Ova nježna paprat zastupljena je u flori Bosne i Hercegovine u zoni mediteranske klime gdje naseljava vlažne vapnene stijene. Dolinom rijeke Neretve vrsta prodire duboko u unutrašnjost, sve do iznad Jablanice. Vrsta je prisutna i u kanjonu Drežanke. Na istočnom dijelu Čabulje uspinje se do 400 m nadmorske visine iznad potoka Trmošnice ( Šilić, Č ). Posebno interesanta su staništa ove vrste u unutrašnjosti zemlje uz termalna vrela. Tako vrstu možemo naći u Gornjem Šeheru kod Banje Luke, kao i Banja kod Višegrada (Šilić, Č ). Na području Mostara i Hercegovine vrsta je česta, tako uz kanale Radobolje ispod Tabačica džamije u Priječkoj čaršiji kao i po okapinama uz samo ušće Radobolje ispod Starog mosta. Posebno snažne sastojine nalaze se ispod vodopada Kravice uz rijeku Trebižat. (V) Vrsta je na kontinentalnim staništi ma u B i H označena kao ugrožena (Šilić, Č ). 45

48 AKCIJA ZA RANJENU ZEMLJU U posljednjih 40 godina u tuzlanskom industrijsko - rudarskom bazenu vršena je intenzivna eksploatacija uglja metodom površinskog otkopavanja. Pri otkopavanju i odlaganju tzv. jalovine degradirane su velike površine šumskih i drugih zemljišta. U radu se iznosi da je u minulom periodu na taj način degradirano oko ha površine od čega su rekultivirane neznatne površine (oko 1 do 2%). Pored površinskih ugljenokopa i njihovih odlagališta, taložnici pepela i drugih materijala koji otpadaju kao nus proizvod iz kapaciteta hemijske industrije čine poseban problem i vrše takođe negativan utjecaj na okoliš (vazduh, voda, flora i fauna). Brojni projekti rekultivacije koji su izrađeni od sedamdesetih godina prošloga vijeka do danas nisu realizovani. Državne rudarske firme su realizaciju projekata vješto odlagale za bolja vremena ili su površinske ugljenokope vodili još aktivnim. U akcijama poboljšanja ekološke situacije u širem tuzlanskom kraju šumari se uključuju i predlažu između ostalih i programe rekultivacije pomenutih površina podizanjem šumskih kultura na napuštenim površinskim ugljenokopima i njihovim odlagalištima. Autor projekta mr. A. Dizdarević, umjesto termina rekultivacije s razlogom upotrebljava adekvatniji termin revitalizacija. Izabran je najprioritetniji napušteni površinski kop Krojčica. Izvršeno je projektovanje podizanja šumskih kultura na površini od 20 ha. U radu su navedeni potrebe i razlozi revitalizacije konkretne degradirane površine. Navedeni su takođe domaći i inostrani radovi kao i iskustva vezana za slične rekultivacije. Razmotrena je istraženost rekultabilnosti raznih geoloških serija kao i dat prijedlog klasifikacije jalovišta sa apekta pogodnosti za revitalizaciju. Planom biotehničkih radova pored izbora vrsta sadnog materijala određena je: dinamika odvijanja radova, ulaganje živog rada, sredstva i ostala rješenja, a u premjeru i predračunu radova iskazana je ukupna cijena projektovanja i izvođenja radova. U završnom dijelu rada navodi se da u BiH postoje velike površine ovakvih ili sličnih degradiranih površina koje su uglavnom ranije bile obrasle šumom pa ih treba korištenjem budžetskih sredstava za podsticaj unapređenja opštekorisnih funkcija šuma (OKŠ) vratiti šumskoj kulturi. Preporučuje se izrada i izvođenje ovakvih projekata u interesu poboljšanja ukupne ekologije prostora. POLAZNE ČINJENICE U posljednjih četrdesetak godina dvadesetog stoljeća u užem tuzlanskom kraju intezivno se vršila eksploatacija uglja i drugih nemetala. Ugalj kao energetska baza se intezivno otkopava na tzv. površinskim kopovima pri čemu se stvaraju odlagališta jalovine» na taj način su degradirane velike površine šumskih i plodnih poljoprivrednih zemljišta i okućnica. Cijeni se da je na taj način degradirano oko 8000 ha površine. Rekultivacija degradiranih površina rudarenjem je bila zakonska obaveza, ali veoma je malo učinjeno na tom planu. Uglavnom su površine držane kao rudarski aktivne i tako decenijama ostajale neuređene i nepripremljene za bilo kakvu revitalizaciju. Veoma mali procenat od degradiranih površina je priveden nekim, uglavnom poljoprivrednim kulturama. Projektima rekultivacije su uglavnom planirana što manja ulaganja i etapna realizacija. Nažalost, skoro svi projekti rekultivacije nisu realizovani zbog poznatih razloga. Taložnici pepela i drugih materijala u općinama Tuzla i Lukavac su poseban problem koji takođe veoma negativno utječu na okoliš LIKVIDIRANI POVRŠINSKI KOP KROJČICA EKOLOŠKA BOMBA U GRADU TUZLI Degradirane površine rudarenjem i drugim aktivnostima su uglavnom prisutne u općinama Tuzla, Živinice, Banovići i Lukavac. Jedna od tako degradiranih površina je napuštena PK Krojčica» koja se naslanja na sama gradska i prigradska naselja Krojčica i Gornji Kužići, kao i naselje Ravna Trešnja, Orašje i Liješnica. Mr.sc. Ahmed Dizdarević SADNICE SU NAJBOLJI LIJEK Površine napuštenih kopova na području Tuzle i Lukavca (veoma) negativno utiču na okoliš Kop se nalazi i naslanja na put Tuzla-Dubrave i Krojčica- prevoj-ravna Trešnja- Pasci. Površinski kop je ugašen davne godine, degradirano je 25 ha zemljišta. Od tada do danas na rekultivaciji ovog PK nije ništa urađeno. Ekološka situacija ovog područja je katastrofalna jer se na ovoj površini odlažu otpaci organskog i neorganskog porijekla kao što su pokvareni ostaci mesa i suhomesnati proizvodi, kosti i dr., te plastika, bijela tehnika, auto školjke i gume, zemljani i drugi otpadni materijal sa ruševina i gradilišta. Kop je, takođe, leglo pasa lutalica. Divlja ispaša koza i druge stoke uništava prirodnu obnovu bagrema, vrba, bijele topole, graba, jasena, lipe i nekih korisnih grmolikih vrsta. U posljednje vrijeme, obilato se naselila veoma štetna AMBROZIJA sa vrlo opasnim i štetnim polenom, naročito za lica osjetljiva na respiratorna i kožna oboljenja. Prema opisanom stanju neophodno je potrebno izvršiti revitalizaciju oko 20 ha ovog napuštenog kopa. PROGRAMIRANJE REKULTIVACIJE Program rekultivacije izrađen godine naručen od rudnika Kreka a izrađen u Institutu za rudarstvo Tuzla, nije ni u jednom svom dijelu realizovan do danas. Taj tehnički projekat je predvidio veoma male troškove, te nije dobro predvidio uređenje površina prenoseći to na Tuzlakvarc kao korisnike pijeska ( tona). Takođe je predviđeno da svega 25% učestvuje šumska kultura, a 75% travne smjese. Dakle, taj program sa aspekta naraslih potreba zaštite okoline i stanja, (skoro 1/2 površine je divlje zatravljena), je prevaziđen te postoji realna potreba za novo programiranje sa cjelokupnim učešćem šumske kulture mješovitog sastava. Iz J.P. ŠUME TK i kantonalnog resornog ministarstva potekla je inicijativa da se površina napuštenog kopa rekultivira kroz pošumljavanje koje bi se programiralo od strane stručnjaka pomenutog preduzeća, a finansiralo iz sredstava za podsticaj opštekorisnih funkcija šuma (namjenski budžetski fond kantona). 46

49 ONI VOLE PLANETU Među datumima eko-kalendara nekako se, baš kao da joj je rođendan, ističe 22. april, nazvan Danom planete Zemlje. I kao što svako od nas ima bitne datume u svom životu te ih pažljivo i prati i obilježava, tako i prijatelji prirode, razne nevladine organizacije, obrazovne ustanove, stručnjaci iz ove oblasti taj dan dižu jače svoj glas u želji da jasno i nesumljivo, po ko zna koji put, podsjete i ukažu na neophodnost drugačijeg odnosa čovjeka prema prirodi. Profesori biologije i geografije u Trećoj gimnaziji u Sarajevu osjetili su se najp(r)ozvaniji da i ovaj put sa svojim učenicima budu dio ovog projekta.nekoliko se dana uređivalo školsko dvorište u kojem, u tu čast, nije bilo niti jednog parkiranog automobila. Projekat je predstavljen u amfiteatru Treće gimnazije. Na početku, prisutne goste, predstavnike medija, profesore i učenike pozdravila je direktor Treće gimnazije Emina Avdagić: Posebno podržavam projekte koji educiraju i mlade i starije kako da čuvamo, unaprjeđujemo okoliš. Zahvaljujem se profesorima Melihi Salihović i Abidu Zukiću što uvijek imaju novu ideju obilježavanja Dana planete Zemlje, Dana voda i sl., što uvijek privuku ugledne goste, predstavnike Prosvjetno-pedagoškog zavoda, medija, Fondeka, a ovaj put i gimnazijalce iz Istočne Ilidže. Imam priliku danas da uživam kao ljubitelj prirode. Počelo se s recitalom čitavog I 5 odjeljenja u kojem se čula prava riznica ekoloških mudrosti. Jedno slučajno poznanstvo s učenicima i profesorima Gimnazije Istočna Ilidža ubrzo je rezultiralo njihovim gostovanjem kod nas. Predstavili su se prezentacijom o antropogenim uticajima na životnu sredinu MIJENJAJ NAVIKE Prof. Abid Zukić, Treća gimnazija, Sarajevo Zabilježeno prilikom obilježavanja Dana planete Zemlje u Trećoj sarajevskoj gimnaziji Učenici su dali najveći doprinos u realizaciji projekta Prepuni amfi teatar Treće gimnazije te izdvojili dobre i loše primjere. Ubrzo slijedi naša posjeta njihovoj školi. Nekadašnja učenica Treće gimnazije, sada dipl. ing. šumarstva i stručni savjetnik za zaštitu šuma u Bosanskohercegovačkim šumama Mirzeta Memišević imala je nadahnut nastup: U pogledu budućnosti šuma možemo biti optimistični onoliko koliko smo spremni da dosipamo u polupunu/polupraznu čašu. Budemo li šumama vraćali onoliko koliko im uzimamo, i još malo više, možemo očekivati da nam budu žive i zdrave, a ako one budu takve planeta će moći normalno da diše. Jer, šume su pluća planete. Ovakav skup nije mogao proći bez predstavnika Fondeka. Bili su u punom sastavu, od sekretara, člana upravnog odbora, glavnog i odgovornog urednika do direktora. Iz Treće gimnazije čule su se sve pohvale za Fondeko i način na koji se krči put kojim je prvi krenuo naš rahmetli Nijaz Abadžić. Tri su godine od njegove smrti, a ono Živi i zdravi bili kao da niko ne zna reći kao on. Obratili su se skupu Alma Džinović (pozvala učenike na saradnju a što je već u ovom broju realizovano) i Hajdar Arifagić (predložio trajnu zabranu parkiranja automobila u dvorištu škole). Slijedila je prava poslastica, eko-drama u izvedbi učenika I 1 razreda, autorski rad učenice drugog razreda Emine Panjeta. Nadamo se da su naše poruke sa ovog okupljanja bile dovoljno glasne i sasvim jasne da želimo da oživimo stav indijanskog poglavice iz godine da Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji, da Zemlja nam je mati i da sve što je snađe ubrzo snađe i njenu djecu. I u cijeloj BiH obilježen je Dan planete Zemlje. U sarajevskoj općini Novi Grad, parku šume Mojmilo, učenici Mješovite srednje drvno šumarske škole te đaci osnovnih škola zasadili su 20 sadnica odraslih drvenastih vrsta i veću količinu sezonskog cvijeća. Volonteri okupljeni u organizaciju Kruh svetog Ante obnovili su jedan zeleni park Sarajevu, poručivši građanima da žive s prirodom. I studentski forum Kap slobode ukazuje na potrebu organizovanja ovakvih manifestacija. Skupu je prisustvovao i pomoćnik ministra okoliša i turizma u vladi FBiH Mehmed Cero. Održan je i biciklistički karavan kroz osam bh. gradova sa motom Mijenjaj navike. 47

50 KLIMA I POLJOPRIVREDA (2) Akademik Taib Šarić ZRENJE BEZ MRAZA I SNIJEGA Poljoprivredene biljke imaju povoljan uticaj na vremenske uslove (Nastavak iz prošlog broja) Otopljavanje znači još jednu veliku prednost za biljnu proizvodnju produženje vegetacione sezone. Zima će biti kraća i blaža, početak vegetacije u proljeće raniji, a njen kraj u jesen kasniji. Time će se omogućiti uzgoj i dozrijevanje usjeva duge vegetacije tamo gdje je nedostajalo dana za uspješan završetak vegetacije. Tome će doprinijeti ne samo duža vegetaciona sezona nego i ukupan zbir toplotnih stepeni tokom vegetacije. Oba ova činioca, kao posljedica otopljavanja, i duža vegetacija i veći zbir toplotnih stepeni tokom sezone, omogućit će realizaciju sistema dvije žetve godišnje i tamo gdje to do sada nije bilo moguće, a gdje ostale okolnosti to dozvoljavaju. Tada bi se mogao ostvariti davnašnji san poljoprivrednika u našim uslovima - da u jednoj godini dobiju dvije žetve zrna, recimo ozime pšenice i postnog kukuruza, što se do sada nije moglo ostvariti, osim u izuzecima. Za veću biljnu proizvodnju, odnosno fotosintezu, osim povećane koncentracije CO2 i povišene temperature, trebalo bi obezbijediti i više vode, a nju će u zemljištu, zbog otopljavanja i veće evaporacije i transpiracije, biti manje. Međutim, neki futurolozi smatraju da će se sa porastom temperature zraka i veće koncentracije ugljendioksida u atmosferi, povećati i količina padavina na Zemlji. Time bi se kompenzirao povećan gubitak vode iz tla. Osim toga, navodnjavanje obradivih površina je vrlo potrebna mjera u svakoj intenzivnoj proizvodnji i danas, ako se žele dobiti visoki i stabilni prinosi. Zato se može očekivati da će ta agrotehničika mjera u budućnosti biti mnogo više zastupljena. KRAĆE I BLAŽE ZIME OMOGUĆIT ĆE DVIJE ŽETVE GODIŠNJE Otopljavanje bi moglo da ima negativne posljedice u toplom pojasu Zemlje, tamo gdje toplote već ima dovoljno ili previše. Ono bi moglo da ima loše efekte na sadržaj vode u tlu, kako za potrebe biljaka, tako i za potrebe ljudi. Zato bi se povećala opasnost od dezertifikacije, naročito na rubnim dijelovima velikih pustinja kao što je Sahara. Stoga bi u takvim područjima bile potrebne posebne mjere sprečavanja takvih pojava, u prvom redu pošumljavanjem i zatravljivanjem ugroženih oblasti, uz osiguranje novih izvora vode iz podzemnih zaliha, desalinizacijom morske vode ili dobijanjem slatke vode iz ledenih gromada sa Južnog pola. Posljednjih decenija poljoprivredna proizvodnia u Njemačkoj stalno je rasla. Prinos jarih žita, uključujući kukuruz za zrno, porastao je za 40-60%. Ovaj porast pripisivan je boljim sortama i boljoj agrotehnici, dok se uticaj "đubrenja" povećanim sadržajem ugljendioksida u zraku nije uzimao u obzir. Zato su istraživači proučili ove uticaje u eksperimentima u klima-komori. Dobili su sljedeće rezultate: Povećana koncentracija CO2 od 372 ppm na 539 ppm nije djelovala na prinos graha. Međutim, prinosi jare (proljetne) pšenice, naročito jarog ječma, bili su značajno povećani. Na osnovu tih istraživanja autori zaključuju da povećanje prinosa jarih žita u Njemačkoj između i godine za 1/4 do l/2 može se pripisati uticaju povećanog sadržaja ugljendioksida u atmosferi. POSLJEDICE ZA POLJOPRIVREDU U BOSNI I HERCEGOVINI Klimatske promjene uzrokovane čovjekovim aktivnostima, prije svega porast sadržaja ugljendioksida i drugih stakleničkih gasova u atmosferi, i porast temperature, u sljedećih stotinu godina mogle bi imati dalekosežne posljedice i za biljnu proizvodnju u Bosni i Hercegovini. Te posljedice su sljedeće: 1. Povećana koncentracija CO2 u atmosferi omogućit će intenzivniju fotosintezu svih biljaka - ratarskih, voćarskih, vinogradarskih, travnjaka (livada i pašnjaka) i šuma, i bolje iskorištavanje ostalih vegetacionih činilaca - svjetlosti, vode i hraniva od strane biljke. Rezultat toga bit će veće stvaranje organske materije u biljkama i viši prinosi. Biljna proizvodnja u narednih stotinu godina, samo zahvaljujući ovom faktoru, mogla bi se povećati za 50%. 2. Povišenje temperature imat će višestruke efekte: - Produženje vegetacione sezone Soja, biljka budućnosti 48

51 KLIMA I POLJOPRIVREDA (2) zbog kraće zime i duži period vegetacije i fotosinteze, odnosno stvaranja organske materije, direktno doprinosi višem prinosu. Porast temperature od 1 C produžava vegetacioni period za oko 10 dana. Toplota bitno djeluje na najveći broj životnih procesa u biljci, počev od klijanja sjemena, pa do zrenja ploda. Za mnoge važne usjeve u Bosni i Hercegovini ne postoje optimalne sume toplotnih stepeni. Tako su, naprimjer, srednje mjesečne temperature zraka za kukuruz tokom vegetacije za 2-3 o C niže od optimalnih. To je razlog što kod nas najčešće ne mogu da donesu zrelo zrno hibridi kukuruza duge vegetacije, koji su i najprinosniji. I za pšenicu zbir temperatura u proljeće i u jesen, a pogotovo tokom zime, niži je od optimalnog. Mirovanje ozimih usjeva tokom hladnih mjeseci moglo bi se skratiti, a vegetacija produžiti kada bi se u dijelu tog perioda temperatura zraka i zemljišta podigla iznad 5 o C, tj. praga aktivne vegetacije kriofilnih (zimootpornih) usjeva. To isto važi i za porast temperatura u proljeće iznad 10 o C, tj. praga aktivne vegetacije termofilnih (toploljubivih) usjeva, kakvi su uglavnom svi kasni proljetni usjevi, prije svega naša najraširenija kultura kukuruz, ali i krompir, soja, duhan, kasno povrće itd. Topliji jesenji mjeseci omogućili bi dužu vegetaciju i zrenje svih usjeva, naročito kasnih jarih (kukuruz, soja, suncokret, krompir itd.), bez bojazni od mraza i snijega; - Veći zbir temperatura tokom vegetacione sezone također će povoljno uticati na fotosintezu i prinos; - Toplija zima omogućit će duže vegetiranje ozimih usjeva i njihovo manje izmrzavanje i ranije zrenje i žetvu u proljeće ili ljeto; - Biće mnogo veća mogućnost praktikovanja sistema dvije žetve godišnje zbog kraće zime, duže vegetacione sezone i zbog većeg zbira toplotnih stepeni tokom vegetacije. UTICAJ POLJOPRIVREDE NA PROMJENU KLIME Uticaj poljoprivredne proizvodnje na klimu može biti negativan i pozitivan. Poljoprivreda je značajan izvor stakleničkih gasova (CO2, metan, azotni oksidi i vodena para) koji dovode do zagrijavanja atmosfere sa svim posljedicama koje iz toga proističu. Ona je i glavni izvor amonijaka kao zagađivača zraka. Čak 40% zagađivanja zraka amonijakom i polovina zagađivanja metanom potiče od domaćih životinja, odnosno od stočnog izmeta. Predviđa se da će se u narednih 30 godina emisija metana i amonijaka iz stočarstva povećati za oko 60%. Prema jednoj pretpostavci u studiji FAO, amonijak više zakiseljuje tlo nego sumpordioksid i azotni oksidi. On je jedan od glavnih uzročnika kiselih kiša koje oštećuju drveće i druge biljke, zakiseljavaju zemljište i vodu u rijekama i jezerima. Pošto se emisija sumpordioksida postepeno dovodi pod kontrolu i smanjuje, amonijak može da postane glavni uzrok acidifikacije. Oko 16% azotnih oksida kao stakleničkih gasova dolazi u atmosferu iz mineralnih đubriva, a 18 posto od spaljivanja biljnih ostataka i drveta. Spaljivanje biljne mase zagađuje vazduh i dimom i pepelom. Postoje načini da se značajno smanji emisija štetnog amonijaka u atmosferu. Metan koji nastaje fermentacijom u crijevima domaćih životinja i razlaganjem njihovog izmeta, iako u atmosferi kratko ostaje, zagrijava čak 20 puta više nego ugljendioksid. Porastom broja domaćih životinja porast će i emisija metana. Stoka proizvodi i polovinu antropogene emisije azotnih oksida koji su također staklenički gasovi i dovode do zagrijavanja atmosfere. Povećanje koncentracije ugljendioksida može da bude za poljoprivredu korisna pojava. Očekuje se da će se koncentracija CO2 u atmosferi u sljedećih 30 godina, sa sadašnjih 350 ppm, povećati na 400 ppm. To će povećati fotosintezu i stvaranje organske materije, uzrokovaće smanjivanje stoma na biljkama, pa time i gubitak vode iz njih transpiracijom, čime Navodnjavanje polja biće još potrebnije će se povećati efikasnost korištenja vode od strane biljaka. DVIJE ŽETVE Globalnim zagrijavanjem povećat će se areal širenja i uzgoja biljnih kultura kako u horizontalnoj ravni, tako i na većim nadmorskim visinama. Produžit će se vegetaciona sezona (zima će biti kraća i blaža), to će omogućiti sistem dvije žetve godišnje, biljke će rasti brže i donositi veći prinos, a šume veći prirast drveta. Promjene u agrotehnici i selekcija pogodnijih sorti i hibrida bilja pomogle bi da se umanje ili eliminišu negativne posljedice promjene klime, a da se iskoriste pozitivne posljedice. Na milijardu i po hektara obradivog zemljišta na svijetu uzgajaju se poljoprivredne kulture. One svake godine proizvedu više milijardi tona organske materije u raznim proizvodima (hrana, vlakna, nusproizvodi itd.). Tom prilikom, u procesu fotosinteze iz biljaka se oslobađa ogromna količina kisika (biljke ga jedine i proizvode, a svi drugi ga troše) i apsorbira iz atmosfere, također veliku količinu ugljendioksida. Što je veća masa biljaka, to je veća proizvodnja kisika i veća potrošnja CO2, tako da biljke dvostruko prečišćavaju vazduh. Potrošnjom ugljendioksida od strane biljaka smanjuje se opasnost od globalnog zagrijavanja. Svim agrotehničkim i drugim mjerama, kojima stimuliramo veći rast biljaka, povećavamo i ove njihove korisne uticaje na klimu. Također, sistemom dvije žetve godišnje, a gdje je moguće i tri, povećava se proizvodnja biljne mase, pa tako i povoljan uticaj poljoprivrednih biljaka na klimu. 49

52 FONDEKO IZMEĐU DVA BROJA NASTAVLJENA RAZBORITA MISIJA Organizovali smo ekološke tribine po BiH i bili prisutni na brojnim skupovima nevladinih i međunarodnih organizacija Na promociji 27 broja revije Fondeko svijet bilo nam je zadovoljstvo uručiti zahvalnice suosnivačima Udruženja Fondeko i to Lidumilu Alikalfiću, Miroslavu Franjkoviću, Aleksandru Kneževiću i postrhumno Nijazu Abadžiću zato što su imali viziju i okupili savjesne ljude u plemenitoj i razboritoj misiji formiranja Fondeka. S obzirom da je ovaj broj revije bio najvećim dijelom svog sadržaja posvećen klimatskim promjenama, Udruženje je organiziralo nekoliko Javnih tribina širom BiH kako bi što širu javnost upoznali sa globalnim klimatskim promjenama kao i posljedicama koje se dešavaju u BiH. Tako smo održali predavanja u Travniku, Zenici, Tuzli gdje je predavač bio akademik Midhat Usčuplić. Tribine su bile veoma zapažene i posjećene. Poslije tribine u Travniku, Fondeko je dobio poziv od NVO Regionalno udruženje Srednje Bosne da održi predavanje na temu izgradnje mini hidrocentrala i njihovog uticaja na okoliš, na koji smo se odazvali i akademik M.Usčuplić je održao predavanje u OŠ Mehurić. Održan je sastanak mreže NVO sa područja riječnih slivova Neretve i Trebišnjice Zaštiti rijeku zaštiti život gdje Fondekov predstavnik učestvuje u radu od samog početka rada mreže. Predstavnik Fondeka je učestvovao na radionici Jačanje kapaciteta grupe Energija za učešće u izradi energetskih strategija u BiH koju je organizirao Centar za životnu sredinu iz Banja Luke. Fondeko je učestvovao na konferenciji Jačanje demokratske kulture dijaloga i saradnje institucija vlasti i civilnog društva u BiH. Rezultati konferencije treba da doprinesu efikasnijoj primjeni već potpisanog Sporazuma o saradnji izmedju Vijeća ministara BiH i nevladinog sektora u BiH.Organizator konferencije je bio Centar za promociju civilnog društva. Fondeko je učestvovao u radu osnivačkog skupa mreže Sporazum plus Kantona Sarajevo i izabran za člana komisije koja će raditi Sporazum o saradnji izmedju Vlade Knatona Sarajevo i organizacija civilnog društva u Kantonu Sarajevo. Za dan planete Zemlje Fondeko je dao svoj doprinos i podršku projektu Eko kapljica koji je osmišljen od strane mladih, stipendista Fonda Kap dobrote koji djeluje pod pokroviteljstvom HKO Kruh sv.ante. Projekt je osmišljen u svrhu obnove Parka mladenaca kao javne zelene površine na području Općine Novo Sarajevo. Cilj projekta je probuditi ekološku svijest gradjana kroz promociju i uredjenje gradskog parka kao ogledala kulture življenja i mjesta za okupljanje mladih i starijih osoba. Na poziv centra za ekologiju i energiju Tuzla Fondeko je učestvovao na prvom nacionalnom sastanku i radionici u okviru projekta Regionalno širenje svijesti o zaštiti okoliša, djelovanje i povezanost u zapadnom Balkanu. Osnovni cilj projekta je da se na sektor za zaštitu okoliša gleda kao top-prioritet u državnoj strategiji kod donosioca odluka i drugih stakeholder-a (NVOi, mediji, biznis sektor, javnost) u zapadnom Balkanu i da regionalna saradnja i povezanost, postanu priznati kao instrument održivog napretka, bržih EU integracija i potencijalnih investicija u 6 država zapadnog Balkana. Projekat je dio regionalne dvogodišnje kampanje koja se pored BiH implementira u još pet zemalja zapadnog Balkana. REKLI SU O FONDEKO SVIJETU MOTIVI ZA ODGOVORNO PONAŠANJE Fondeko svijet predstavlja veoma uspješno izdanje koje sačinjavaju brojne aktualne i interesantne okolišne i posebno ekološke teme i prilozi, kazao je promovišući 27. broj revije prof. dr. Tarik Kupusović. Između ostalog rekao je i ovo: U ovom broju posebna pažnja data je "klimatskim promjenama". Značaj globalnih klimatskih promjena je veliki, epohalni, te su kroz reviju predočeni dijelovi projekta UN "Milenijska ocjena ekosistema". Generalno, ukupan omjer tema - domaćih i inozemnih, popularno predstavljenih i stručno obrađenih je dobro izbalansiran u ovom broju. Naglašavam da je 27. broj Fondeko svijeta podređen osvješćivanju i senzibiliziranju ljudi, odnosno javnosti na aktuelni problem "klimatskih promjena", a kako bi postala okolišno educirana, tj. motivirana za odgovorno ponašanje i odnos prema okolišu, odnosno prirodi. 50

53 PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA LIRSKO OSJEĆANJE SVIJETA Vojislav Vujanović Marko Kusmuk se opredijelio za slikarstvo, a Edin Lepir za skulpturu i obojica su pokazali istinsku zrelost i u formulacijama likovnih ideja i njihovim prevođenjem u umjetničko djelo Jedna nova generacija likovnih umjetnika u Bosni i Hercegovini najavila je svoj dolazak: učinjeno je to postavkom izložbe dvojice njihovih predstavnika Marka Kusmuka i Edina Lepira u galeriji ULUBiH a Roman Petrović. Bilo im je to svojevrsno priznanje od strane Udruženja likovnih umjetnika BiH za najveći broj osvojenih bodova na nedavnom prijemu novih članova u ovu organizaciju. Marko Kusmuk se opredijelio za slikarstvo, a Edin Lepir za skulpturu i obojica su pokazali istinsku zrelost i u formulacijama likovnih ideja i njihovim prevođenjem u umjetničko djelo. Za osnovu svoje skulpture Edin Lepir je koristio naglašenu vertikalu u kojoj se, sama od sebe, nametala ideja dostojanstva i energija vitalizma koji su se, potom, mogli razvijati u široku paletu motivike sa naglašavanjem njihovog plasticiteta. I, upravo, u plastičnosti izvedbe ogleda se stvaralačka snaga ovog mladog umjetnika. Svoju inspiraciju najčešće nalazi u vertikalizmu i oblinama ženskog tijela, u čistoti i valovitosti njenih linija uvjeren da se u tome otjelovljuje susret ideje i njene stvaralačke izvedbe. Predmetno i njegov supstancijalitet se prelijevaju jedno u drugo i taj proces umjetnik prati svojim imaginativnim usredsređenjem, Autor: Marko Kusmuk Autor: Edin Lepir vaja formu koja prerasta u svoje poetsko opredmećenje, poetsko zahtijeva svoju oblikovnost u brižljivoj obradi epidermalnog sloja figure. Nekada će ta obrada biti dovedena do čiste lirske apoteoze, nekada će taj sloj figure ostati bez te naglašene cizelacije, dok će, u drugim slučajevima, epidermalni sloj biti razveden u bogatim naborima koji se uspinju uz vertikalu figure. Ali zna ovaj umjetnik i odstupiti od svoje osnovne inspiracije, koristiti sintetički postupak kojim će ženske figure svesti na simboliku ženskih atributa ili će figure razvoditi u forme u kojima se vertikala razvodi u geometričke forme. Ciklus izloženih radova nosi naziv Akt u skulpturi. Široka je skala likovnih formi u kojima Marko Kusmuk iskušava svoje stvaralačke mogućnosti tražeći onaj oblik koji bi bio najbliži njegovom senzornom sistemu, njegovom emotivnom osjećanju i njegovim intelektualnim potencijama. Za sada, ono što bismo mogli staviti kao zajednički imenilac ukupnom njegovom stvaralaštvu, ostvarenom do sada, jeste lirsko osjećanje svijeta, koje ima svoju referencu u plemenitosti i dobru koje se, bar za sada, nude kao premise njegove filozofije kroz čiju koprenu treba da prozre ono što nazivamo vrhovnom vrijednosti svijeta u čijem okrilju živi i koji prevodi u umjetnost. On se kreće širokim transverzalama likovnog govora ne dajući, za sada, ni jednoj formi posebni primat. Već godine, u katalogu za njegovu prvu samostalnu izložbu, istakli smo da Marko Kusmuk ima oštro oko da vidi i sigurnu ruku da viđeno prevede u likovnu formu. To oštro oko i sigurna ruka nadgrađuju svoju unutarnju moć i postaju sigurni voditelji Marku Kusmuku da razrješava likovne lavirinte i dospije do širokih horizonata svoga umjetničkog zova koji biva sve zvonkiji i sve čujniji. Potvrđuje to i njegov prijem u Udruženje likovnih umjetnosti Bosne i Hercegovine ove godine! Biografska skica: Edin Lepir je rođen u Zenici Srednju školu primijenjenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio u Sarajevu, odsjek kiparstva u klasi Mustafe Skopljaka. Upisao je i Fakultet za restauraciju i konzervaciju u Sarajevu. Kao student četvrte godine osvojio je prvo mjesto na konkursu sa temom Obline ženskog tijela u Bosni i Hercegovini. U ULUBiH je primljen u martu godine. Biografska skica: Marko Kusmuk je rođen godine u Sarajevu. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek slikarstva u Sarajevu. Postdiplomske studije završio je na Accademia di belle arti u Rimu Od godine član je ULUBiH-a. 51

54 TAJNE I ISTINE Mudar čovjek voli more, a plemenit planinu. Konfučije Ferid Muhić, Slobodan Žalica TAMO GDJE POGLED PUCA... I u trenucima najdublje radosti, okruženi onima koji nas vole i poštuju, izloženi smo sred mira i obilja, osjećanju koje je Paskal nazivao pustoš života... I zaista, gdje se sakriti od taedium vitae, kako izbjeći svijest da smo tamo gdje nam ne priliči i da sa tog mjesta ne možemo? I kako ne vidjeti da ništa u ovom svijetu kojim kročimo, s kojim se grlimo na život i smrt, ne može sasvim biti zapreteno onim jerofejevskim uvjerenjem da naša duša nije prestala da tuguje? Ovaj tamni pokrov što kao zamrli akord pekriva i našu najzaneseniju radost, ovo uviđanje da ovdje, na ovom svijetu, naša duša nikada neće prestati da tuguje, ima jednu osobinu koja njegovu sličnost sa pramenjem magle bitno uvećava. Kao i magla, i ovaj pokrov pada samo po dolinama, ravnicama, mjestima što smo ih naselili, ali se, baš kao i magla, rijetko uzdiže do oštrih vrhunaca... Tu, ili, ako hoćemo tačnije tamo, u planinama nema više ni tugovanja, ni pustoši života. U planinama, tim katedralama, tim svetilištima planete i oltarima ljudskog zanosa, mnogi su filozofi potražili i bili uvjereni da su našli čovjekovo rodno mjesto. Čak su i skolastički majstori izvodili etimologiju antroposa iz pojma onoga koji se uspinje, dakle, onoga koji stremi ka vrhovima, koji visinama teži. I plemenito je to i ljudski je: jer gore, na vrhovima, kao što je govorio Kjerkegor, kome planine nisu bile suđene, ima mjesta samo za jednog. Dolovi, ono gdje je množina, gdje je gomila, mjesta su laži, jer je gomila laž. A, Niče je, penjući se Alpima Švajcarske, zapisivao da je visinska granica od 2000 metara, granica iznad koje se tek može sresti i roditi čovjek; niže to je zatrovano, političko (a)moralno, religiozno obamiranje i trepet... I ako je za Šopenhauera muzika zapravo filozofija koja koja istinu izražava bez pojma, samo zvukom, onda su planine filozofija bez pojma i muzika bez zvuka samo svojim postojanjem sve kažu i vrate čovjeku sjećanje na ono, što je njegova gotovo zaboravljena istina kao bića dostojnog visina i uspinjanja. U tišinama velikih osama, kroz koje, kao neuhvatljivi glasnici, tačnošću koja nije od ovoga svijeta, prohuje samo vihori, iznad vladara, iznad zaborava sitne kompetencije, koju su od onih što su ostali u dolu života, možda samo Spinoza, ili Toma Akvinski, ili jedan Rudolf Štajner, nadrasli naseljeni u planini sopstvenog duha tamo postoji jedan svijet bez zakona, granica, utemeljen na etičkom individualizmu, neobojen i neodređen nacionalno, rasno, etnički, vjerski svijet kakav je bio prije nego što je Diogen užgao svoju lampu tragajući za čovjekom... Jer, slobodan čovjek djeluje moralno i ima moralnu ideju, a ljudi sa Prenj, masivi Cetine i Izgorjele grude, Foto: Uzeir Beširević moralnim idejama jesu preduslov moralnog svjetskog poretka pisao je Rudolf Štajner još I još: sloboda se ne javlja u radnjama kada smo primoravani od spoljašnjeg svijeta, nego u onima što su nošene duhovnim intuicijama; a zreo čovjek daje sam sebi svoju vrijednost on djela kako hoće, to jest prema svojim etičkim intuicijama... Kada čovjek teži slobodi bez egoističnih namjera, kada mu sloboda postane čistom ljubavlju za akcijom koja hoće da se u svijetu ostvari, tada za njega i biva moguće da pristupi Duhu slobode... Za takvim su svijetom krenuli mnogi, ostavljajući sve u potragu za izgubljenim akordom... O toj potrazi su pjevali najbolji na Zapadu... predstavnici razvijene duše svijesti, britanska rock grupa Moody Blues... a Parsifal, vitez kralja Artura, jeste prvi moderni tragalac za izgubljenim.. za Svetim Gralom, koji se još prije 1100 godina učio, ispred svih nas ljudi, da postavlja prava pitanja, da ispravno pita... Gore, gdje nema ni kralja, ni vazala, ni nepravde, ni rehabilitacije, gore je mjesto podsjećanja na mnogo šta od onoga što smo izgubili iz vida, a što je vrijedilo pamtiti: odumrlu državu i slobodni duh; planine ta stalna podsjećanja na budućnost ostvarene utopije... Planine, katedrale i univerziteti, onakvi kakve su ove ustanove izvorno i bile zamišljene kao mjesta na koja zabrana, tortura, naredba, pokornost, nemaju pristup. Pribježišta, ili, još bolje, eksteritorijalne zone ovoga svijeta, slobodne alveole ove Doline suza mjesta na kojima je sve meditacija i mir, blagoslov i znanje. To su mjesta sa kojih se najbolje vidi da ljudi, što god sebi kroz historiju postavljali kao zadatak, još nijedan nisu ostvarili, ili, ništa što bi bilo pomena vrijedno. Učinjeno je samo ono što je bilo bolje i ne činiti, ili što, učinjeno, ništa bolje nije donijelo. U zapisima o planinama mnogih znanih i neznanih majstora filozofa, pjesnika, ekologa, antropozofa, alpinista žive riječi jače od mnogih političkih programa, koje otrežnjuju više od mnogih filozofskih eseja, oplemenjuju i bodre dublje od mnogih djela književnosti. Napisali su ih znalci, oni koji su mnogo puta bili gore, iznad srama i pustoši ljudskog svijeta. 52

55 AKTIVNOSTI NEVLADINIH ORGANIZACIJA ZELENA KOALICIJA ZAPADNOG BALKANA Centar za ekologiju i energiju Tuzla u saradnji sa Ambasadorima životne sredine iz Srbije organizirao je 13. i 14. maja u Sarajevu prvi nacionalni sastanak i radionicu u okviru projekta Regionalno širenje svijesti o zaštiti okoliša, djelovanje i povezanost u zapadnom Balkanu. Osnovni cilj ovog projekta je da se na sektor za zaštitu okoliša gleda kao top-prioritet u državnoj strategiji kod donosioca odluka i drugih zainteresiranih strana (NVOi, mediji, biznis sektor, javnost) u zapadnom Balkanu i da regionalna saradnja i povezanost postanu priznati kao instrument održivog napretka, bržih EU integracija i potencijalnih investicija u 6 država zapadnog Balkana. Projekat je dio regionalne dvogodišnje kampanje koja se pored BiH implementira u još pet zemalja zapadnog Balkana. Na prvom nacionalnom sastanku je bilo prisutno 40 učesnika iz različitih sektora društva (državne, entitetske i lokalne vlasti, NVO) i iz različitih krajeva BiH, biznis sektor preko privrednih komora, akademska zajednica i mediji. Na ovom sastanku formirana je zelena koalicija BiH kao dio zelene koalicije zapadnog Balkana koja će podržavati promociju i zagovaranje slijedećih ciljeva u naredne dvije godine: Unaprijediti međusektorsku saradnju i zagovaranje na nacionalnim i regionalnim nivoima, bazirane na Nacionalnoj situaciji, a odnose se na pitanja okoliša; Povećati znanje i informiranost građana i zainteresiranih strana u regiji Zapadnog Balkana o ekološkim vrijednostima i standardima EU; Poboljšati regionalnu saradnju, bolji protok informacija i razmjenu iskustava u politici zaštite okoliša i inicijativa u regiji Zapadnog Balkana. U okviru radionice koalicija je definirala pet strateških pravaca u kojima bi se moglo djelovati: Jačanje kapaciteta vladinih institucija i civilnog društva o EU integracijama, principima podrške EU, kreiranju i sprovođenju javnih politika, radu sa medijima i edukacija Sabina Jukan Počinje lobiranje za implementaciju međunarodnih sporazuma i donesenih zakona samih medija na promjeni njihovog odnosa prema problemu okoliša i EU integracija; Lobiranje za implementiranje potpisanih međunarodnih sporazuma i donesenih zakona i iniciranje potpisivanja novih međunarodnih sporazuma i donošenje novih zakona. (Zakon o okolišu na državnom nivou, Arhuska konvencija...); Jačanje dijaloga i unapređenje protoka informacija između vladinog, nevladinog, biznis sektora i medija, na lokalanom, nacionalnom i regionalnom nivou; Zalaganje za djelotvorniji rad državnog parlamenta i bolju zastupljenost okolinskih tema u programima političkih partija; Rješavanje konkretnih lokalnih okolinskih problema u cilju jačanja svijesti i poboljšanja dijaloga sa građanima (zaštita sliva rijeke Bosne, rješavanje problema ugrađenog azbesta ). U nastavku slijedi istraživanje na terenu koje bi trebalo pokazati u kojem od navedenih pravaca bi koalicija trebala djelovati u naredne dvije godine. 53

56 NA IZVORU LIJEPE RIJEČI Vojislav Vujanović SRETNA SKITNICA Dara Sekulić je svojom poezijom našla najkraći put do ljudskih srca Ime Dare Sekulić (1931. Kordunski Ljeskovac) je najznačajnije ime žene pjesnika u povijesti bosanskohercegovačke književnosti. Iako je rođena na Kordunu, svoju životnu i pjesničku sudbinu je vezala za Sarajevo. Svoje prve pjesničke refleksije počela je ispisivati kao srednjoškolka dok je boravila u Zagrebu i objavljivala ih u srednjoškolskim listovima i u časopisu Izvor. U Sarajevo je stigla sa već evidentnom pjesničkom zrelošću i prvu svoju pjesničku zbirku Otjecali smo s rijekama objavila u zajedničkoj knjizi sa Pubom Mateovićem i Lukom Pavlovićem godine. Te prve pjesme su natopljene bolom koji je preživjela u strahotama drugog svjetskog rata. Posebno joj je potresna pjesma Tužaljka sa reminiscencijama na majku: Nikada ti nismo cvijeće poklanjali. Kod nas, roditi se, ništa nije značilo. Ja se ne sjećam svih imena moje mlađe braće. Ti si bila slična zemlji Možda je zato tvoje krilo bilo tako toplo. Bijela suknja seljačka Svake je jeseni crvenila od rođenja. Kakve je boje bila ti kosa? Marama crna na kruh me podsjećala. Da znam gdje si zakopana Rasplakala bih zemlju. Do sada je objavila preko dvadeset knjiga poezije o kojima su pisali najeminentniji književni kritičari, od Mithata Begića, Hanife Kapidžić Osmanagić, Tomislava Ladana, Slavka Leovca i Jasmine Musabegović do Riste Trifkovića, Florike Štefan, Duška Trifunovića, Velimira Miloševića, Stevana Tontića i drugih. U svojoj studiji Četiri bosanskohercegovačka pjesnika (Skender Kulenović, Mak Dizdar, Dara Sekulić i Anđelko Vuletić), Mithat Begić je o poeziji Dare Sekulić zapisao: U stvari, D. Sekulić je postupno stvarala svoj osobeni pjesnički rječnik sa vrlo širokog osnova, gdje iznenadna neobičnost, neočekivana riječ, najednom uzdigne čitaočevu radoznalost. Hanifa Kapidžić Osmanagić je, pak, o poetici Dare Sekulić zapisala sljedeći sud: Uvijek ritmična i melodična, sa stihom bogatim asonancama i unutarnjim ritmovima, poezija Dare Sekulić u posljednje vrijeme sve se češće, lagano i nenametljivo, rimuje. Time je njena melodičnost pojačana. Jedno od posljednjih priznanja jeste nagrada Kočićevo pero dodijeljena Dari Sekulić za njenu pjesničku knjigu Sretna skitnica. U obrazloženju je istaknuto: Poznata književnica Dara Sekulić svojom novom zbirkom "Sretna skitnica" još jednom je, po ko zna koji put, potvrdila svoj davno stečeni renome majstora pisane riječi, jednog od najvećih savremenih pjesnika srpskog jezika. Dara Sekulić je svojom poezijom našla najkraći put do ljudskih srca, a ova nagrada je dokaz njezinih visokih literarnih dometa, ali i našeg poštovanja prema njezinom djelu. Svaka poetska knjiga Dare Sekulić nosi u sebi specifičnu osobenost, svoj drugačiji poetski slog. Ipak, reklo bi se da se, po toj svojoj osobenosti, izdvaja njena knjiga sa naslovom Gorak konak (1970.). Ona počinje kultnom pjesmom ukupnog Darinog pjesničkog opusa Ave Maria. Pjesma se razvija u jedinstvu svoga značenja, značenja žrtve koju je samo žena mogla ponijeti na svojim plećima, i podnijeti dok je u prljavim posteljama svoj sveti miris posijala, a, istovremeno, Niko nije imao milosti ni milošte za tebe. Ali u ovoj knjizi ima i jedan ciklus, po kome je i čitava knjiga nazvana Gorak konak. Ciklus je posvećen Sarajevu. Pjesnikinja promiče njegovim prostorima, zastaje na pojedinim tačkama njegovim, pokušava dokučiti, shvatiti i razumjeti ono povijesno jezgro koje se zgrudvalo tu isijavajući nevidljivu energiju koju je samo pjesnikinja dokučivala i prevodila u svoje poetske arabeske, ponekada razvijene u širu poetsku gamu, a ponekada svedena samo na nekoliko stihova, kao što je pjesma Saburina : Ko čeka / Smoren / Korak / Gorak / Konak dočeka. Stihovi pjesama su često svođeni u eliptičnu formu, bez korištenja zareza, uklanjajući jezičko posredništvo između lirskih naboja koji teku u neprekidnoj sukcesiji. U naš izbor smo uvrstili dvije pjesme koje predstavljaju dvije krajnje tačke među kojima se proteže Grad. To su Malta i Kozja Ćuprija. MALTA Na moj teret ne možete carinu udarati Ni car tamo ni ovamo caravan U oku ovo, to je tuga Otkud biser. Duga oko pasa, kakva svila. To pod grlom okov Nije zlato Zato pustite me Nemam blaga Ako mogu bez tog žiga Na drugu stranu Ja bez traga Sramota je na moj teret carinu udarati. KOZJA ĆUPRIJA Ni sa vodom ni na obali. Pusta i prazna odolijeva silini naviranja Ljepota bijela nekad drhtava mlada Ispred svatova Strahotan odjek kopita Rumeno prosipanje brašna i ljeta Nekad priče i zborovanja Ledeni cvijet u zimska predvečerja Peludno sijanje kroz široki rukav prolaženja Sada obmana survana. Klekla između vode i obala Između zova i daljine Spremna da smogne zadnji napon volje Za još jedan bljesak na viru ispod sunca. 54

57 POLITIKA I EKOLOGIJA BORCI ZA PRIRODU OSVAJAJU VLAST Građani Evrope na junskim izborima iskazali povjerenje prema "zelenim" partijama koje su ojačale poziciju u Evropskom parlamentu Poruke za zelenu revoluciju, za obranu prava građana i demokratsku Europu naišle su na odobravanje i prihvaćanje europske javnosti, o čemu svjedoče i rezultati junskih izbora za Evropski parlament. Komentirajući izborne rezultate za EU parlament, koji su donijeli europskim zelenima Greens/EFA Group iznenađujuće dobitke, njihov dopredsjenik Daniel Cohn-Bendit je izjavio: "Ovo je Dan D za ekološke politike u Europi. U mnogim zemljama rekordni je broj građana dao glas za Zelene, podržavajući našu viziju za budućnost. Europljani su pozdravili naš konstruktivni rad, pozitivan stav i spremnost na razgovore sa drugim političkim opcijama. Mi smo u suprotnosti sa destruktivnim porukama euroskeptika i ekstremne desnice, koji su, nažalost također dobili dosta mjesta u Parlamentu." Cohn-Bendit je istakao da su kršćanski demokrati i desni centar već uspostavili jak položaj, dok su socijaldemokrati pretrpjeli spektakularan kolaps. - Veliko je pitanje za Zelene u slijedećim tjednima kako izgraditi koalicijsku opoziciju Barrosou, jer mi ne možemo više dopustiti njegov reizbor za predsjednika Europske komisije, zbog njegove dosadašnje politike. Radi toga Greens/EPA imaju za cilj izgraditi potrebnu većinu, odnosno koaliciju zajedno s socijalistima, liberalima i ljevicom strana, kazao je Cohn-Bendit. Monica Frassoni, predstavnica Greens / EFA Group dodala je da je uspjeh progresivnih i ekoloških kandidata (postojećih 43 zastupnika pojačano je za još 10) pokazao da su poruke za zelenu revoluciju, za obranu prava građana i demokratsku Europu naišle na odobravanje i prihvaćanje europske javnosti. "Obzirom na rezultate u mojoj domovini Italiji, jasno je da ćemo morati raditi na stvaranju novih uvjeta i razvijanju novih političkih prostora", najavila je Frassoni. Najveće povjerenje zelenim strankama dali su birači Belgije (31 posto), Danske (16,2 posto), Luxemburga (17,4 posto). Njemačke (12,1 posto), Švedske(10,9 posto). Podrška Zelenim izostala je u Bugarskoj, Kipru, Češkoj republici, Estoniji, mađarskoj, Irskoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj, Sloveniji, Škotskoj koje nemaju niti jednog "svog" parlamentarca u novom Evropskom parlamentu. (Priredio: H.S.A.) 55

58 "ZELENE" VIJESTI BOJE TIKVE Proizvodnjom povrća bavimo se pet godina na površini od sedam dunuma. Počeli smo se baviti sasvim slučajno nakon posjete jednom od sajmova ekološke hrane u Republici Hrvatskoj. Nakon što sam otišao u vojnu mirovinu trebalo se nečim baviti i izbor je pao na uzgoj tikvi. Prvo smo počeli uzgajati ukrasne i obične tikve za stočnu ishranu, a kasnije se i počelo sa uzgojem drugih vrsta tikava kao što su: tikve muškatne, sudovnjače, tikva golica, više vrsta tikava za pohovanje, pite i kolače, lufa (biljna spužva) i smokvolisna tikva. Sve vrste povrća uzgajaju se na ekološki način bez upotrebe mineralnih đubriva, pesticida i herbicida. Za prehranjivanje koristi se stajnjak, a za zaštitu pripravci na bazi bilja. Pored uzgoja više vrsta povrća spravljamo više vrsta marmelada, slatko, kompot, sirup, bistri i kašasti sok, sjemenke tikve golice i prirodnu biljnu spužvu. Osim proizvoda od tikve spremamo sok od crvene, zelene i žute rajčice, sirup i čaj od zove, sirup i čaj od koprive, sirup od maslačka i ruže. Naši proizvodi su u skladu s najboljim iskustvima u tradicionalnoj proizvodnji i bez upotrebe konzervansa što daje vrhunski proizvod po kakvoći, boji, okusu i mirisu. Mada su svi naši proizvodi budili pažnju posjetitelja sajmova širom Bosne i Hercegovine posebnu pažnju pobudila je prirodna biljna spužva koja se dobiva od tikve lufa. Mnogi nisu mogli da vjeruju da se od tikve može dobiti prirodna biljna spužva. Mnogi nisu nikada ni čuli za lufu prirodnu spužvu. Proizvodi se mogu kupiti na sajmovima i izložbama zdrave hrane u BiH i Hrvatskoj i na samom gospodarstvu. Nikola Veselčić - Srebrenik EKO-FEST U SARAJEVU Već nekoliko godina u Sarajevu, na Trgu oslobođenja Alija Izetbegović, organiziraju se manifestacije koje promoviraju sektor ljekovitog bilja, pčelarstva i gastro kulture. U organizaciji tih manifestacija posebnu pažnju poklanjamo onim cjelinama koje doprinose ostvarenju naših ciljeva i to: - uključivanje što više mladih i djece s ciljem izgrađivanja svjesti o potrebi održivog razvoja kroz zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti (biodiverziteta) i u tom kontekstu zaštite i ispravnog korištenja ljekovitog bilja; - organiziranje znanstveno-stručnih, tematskih rasprava o stanju u oblasti ljekovitog i aromatičnog bilja i pčelarstva i perspektivama u okviru ovog područja; - organiziranje izložbe ljekobilja, pčelarstva i opreme, itd. Iz godine u godinu interes građanstva za ove manifestacije raste, što i jeste cilj, kako u pogledu informiranja o ljekovitosti proizvoda, tako i u pogledu interesa za pokretanje vlastite proizvodnje. Ovakav način promoviranja domaće proizvodnje pokazao se efektnim i učinkovitim, jer se i proizvođači između sebe povezuju i uspostavljaju poslovne kontakte. Svjedoci smo da je, i zaslugom ovih manifestacija, ponuda i konzumacija čajeva i preparata na bazi ljekovitog bilja, meda i ostalih pčelinjih proizvoda i preparata svakog dana sve veća. Stoga pridružite nam se Nasi kontakti su ; ; ; info@tea-fest.ba; diosrca@lol.ba BIH BEZ ZAKONA BICIKLISTI ZA PLANETU Tridesetak domaćih biciklista i stranaca dva dana su povodom Dana planete Zemlje učestvovala u biciklističkoj karavani koja je prošla kroz osam općina Bosne i Hercegovine. Nakon polaska iz Bihaća, prošli su kroz Bosansku Krupu, Bosanski Novi, Prijedor i Sanski Most. Vožnju su nastavili kroz Ključ, Mrkonjić Grad i završili je na Trgu Krajine u Banjoj Luci. Pod motom Mijenjaj svoje navike, biciklisti su zajedno sa domaćinima u općinama govorili o važnosti mijenjanja navika za dobrobit zaštite okoliša, što je i jedan od osnovnih ciljeva ove biciklističke karavane. Vožnju su organizirali predstavnici općina, nevladinih organizacija i Misija OSCE-a u BiH, prvenstveno radi afirmiranja međuopćinske saradnje. BiH mora učiniti sve što je u njenoj moći kako bi ublažila posljedice klimatskih promjena, jer se nalazi u dijelu južne Evrope koji će najviše biti pogođen ovim promjenama - saopćeno je iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Racionalnim korištenjem resursa potrebno je utjecati i na smanjenje emisije stakleničkih plinova. BiH je dužna na najbolji mogući način pristupiti procesima integralne zaštite okoline, u šta spada prihvatanje međunarodnih propisa i donošenje zakonske regulative usklađene sa zahtjevima pravne stečevine EU-a, čime će BiH dokazati da zaista pripada Evropi, stoji u saopćenju povodom Dana planete Zemlje. Odabrala: Anida Džanko 56

59 ISKUSTVA DRUGIH GRAD KAO EKOLOŠKA ZONA U SR Njemačkoj postoje ekološki zaštićena područja u koja ne može ući nijedno lično ili službeno vozilo koje ne posjeduje takozvanu ekološku plaketu, saopćavaju iz Ambasade BiH u SR Njemačkoj. Trenutno u Njemačkoj postoji 31 ekološka zona, a od kraja februara godine uvodi se još njih 16. Svi koji namjeravaju putovati ličnim ili službenim automobilom dužni su se prethodno informirati da li je grad ili mjesto u koje putuju proglašeno ekološkom zonom, te da li moraju nabaviti odgovarajuću naljepnicu za svoje vozilo. PLANINSKE STRAŽE U protivnom bi se mogli suočiti s neugodnostima, odnosno mandatnom kaznom od 40 eura, te uvođenjem u Centralni registar prekršaja sa sjedištem u Flensburgu. Prema saznanjima Ambasade BiH u Berlinu, ekološkim zonama su proglašeni Berlin, Hannover, Koln, Dortmund (Brackeler Staße), Ilsfeld, Leonberg, Ludwigsburg, Mannheim, Reutlingen, Schwäbisch-Gműnd, Stutttgart, Tübingen, Pleidelsheim, Bochum, Bottrop, Dortmund, Duisburg, Essen, Frankfurt/Main, Gelsenkirchen, Mülheim an der Ruhr, München, Oberhausen, Recklinghausen, Augsburg, Bremen, Herrenberg, Karlsruhe, Nürnberg, Pforzheim, Ulm. Do kraja februara uvest će se ekološke zone Düsseldorf, Dresden, Freiburg (Breisgau), Heidelberg, Mühlacker, Osnabrück. U skoroj budućnosti vlasti su odlučile uvesti i ekološke zone u Braunschweigu, Darmstadtu, Gerai, Leipzigu, Magdeburgu, Neu-Ulmu, Pfinztalu, Regensburgu, te veliku ekološku zonu Rurske oblasti (Ruhrgebiet-Großumweltzone). Postoji velika vjerovatnoća da će se i u ostalim gradovima uvesti ekološke zone ako se zabilježe prekoračenja dozvoljenih ispušnih gasova u periodu većem od 35 dana godišnje, saopćeno je. Redakcija Drago Bozja, dipl.ecc. KAKO SAČUVATI NAŠE PLANINE OD BESPOŠTEDNOG BRANJA LJEKOVITOG BILJA Prije izvjesnog vremena objavljen je u dnevnom listu OSLOBOĐENJE kratak članak o problemu uništavanja lijekovite biljke islandskog lišaja na Bjelašnici. U tom članku je spomenuto da je na Bjelašnici nestala i cijenjena ljeko vita biljka lincura. O problemu bezpoštednog branja i ujedno i uništavanja staništa ljekovitog bilja na našim planinskim prostorima, poznato je već dulje vremena, malo prosano, a ništa poduzeto. Nedavno kada sam se spuštao južnim padinama sa vrha Bjelašnice ka Ivanovom dolu, naišao sam na te berače lincure. Sa improviziranim grabljicama vadili su lincuru zajedno sa korijenom. Upozorio sam jednu beračicu da je to štetno i da tu više nikad neće rasti ta biljka. Savjetovao sam joj da na svakom staništu ostavi barem nekoliko kvadratnih centimetara kako bi se biljka mogla obnoviti i ponovo rasti. Lakonski ali nažalost istinito mi je odgovorila Ostavit ću, ali doći će drugi i to pobrati. Naišao sam na drugog, muškog berača. Pokušao sam i njega savjetovati. Tu sam naišao ne samo na tvrdi otpor već i prijetnju da odlazim i da me se to ne tiče. Odgovor je bio na kraju ja moram hraniti djecu. Postavlja se pitanje što činiti? Od konstatacije šta se dešava, ne samo na Bjelašnici već i na drugim našim planinama koje su možda, još prije nekoliko godina bile primjer raznolikog biljnog pokrova pored ostalog i ljekovitog bilja nema mnogo koristi. Nije u pitanju samo islandski lišaj, lincura, gavez i ostala široka lista ljekovitog bilja, a da ne spomenem bezpoštedno i nestručno branje široke lepeze jestivih gljiva, koje se nemilosrdno, bez ikakvog obzira, bere za razne legalne i nelegalne otkupne firme. Berači za relativno mali novac prodaju svoj trud, koji se izvozi u inozemstvo odakle onda mi za skupe novce uvozimo razne preparate. Ne bih želio biti bezrezervno kritičan, jer ima i relativno dobrih primjera domaćih poduzetnika gdje sve ipak, u maloj količini ostaje na domaćem tržištu. Zadnji je čas da se uvede red. Odgovornim resornim tijelima, od najviših ministarskih do najniže lokalne zajednice. Nije mi poznato da li postoje u tom smislu zaštite odgovarajući normativni akti, ili će se donijeti i usvojiti, s obzirom na postojeću praksu, ne poštovanja Zakona, ostaje krucijalno pitanje kako ga poštovati i provesti u praksi. Besumnje, iako se mora računati na sankcije, mišljenja sam da je edukacija i stimulacija bolji metod.. Pitanje je da li odkupljivači bilo na kakav način educiraju te berače kako se i šta može brati. S druge strane, prvenstveno lokalna vlast, ali uz pomoć više instance morali bi naći najpogodniji način da educira te ljude, kojima je sakupljanje ljekovitog bilja postao profesionalni ili poluprofesionalni posao za osiguranje egzistencije. Poslije edukacije ti ljudi morali bi dobiti nekakav dokumenat-certifikat da se mogu i smiju baviti tim poslom. Ta akcija bi se mogla provesti i uz pomoć adekvatnih nevladinih organizacija EU nudi znatna sredstva za realne projekte gdje bi i ovakvi projekti sigurno našli svoje opravdanje i mjesto. To je konačno od općeg interesa ne samo pojedinaca već cijele zajenice pa i Evrope. Danas ne samo na području Kantona Sarajevo već u cijeloj BiH imamo brojne planinarska društva, skaute, izviđače, gorane. Uz određenu edukaciju i jasno određeni broj stvarnih - profesionalnih zaštitara prirode, ne onih koji u zelenim uniformama i akreditacijama šetaju gradovima demonstrirajući tzv. EKO patrolu, već u organizaciji PLANINSKE STRAŽE po uzoru na Austriju, Sloveniju, Italiju, Njemačku, Švicarsku i dr. ( Planinska straža, Bergwacht, itd.) je jedina mogućnost da spasimo što se još spasiti može. Pored edukacije tih samozvanih berača ova organizacija bi odigrala nezamjenjivu ulogu.u pomenutim zemljama država finasijski pomaže te organizacije ali uložena sredstva se vraćaju i daju višestruku korist. 57

60 ZDRAVLJE I UMJETNOST Alema Potur PRONAĐI MENTALNI RITAM O muzikologiji i liječenju muzikom u kontekstu zdravlja i blagostanja Vjerovati je da nije postojao niti jedan Homo sapiens, a da nije pao pod uticaj očaravajućih zvukova koji samo muzika može pružiti i odao se uživanju u istome. Uticaj muzike je svakako blagotvoran i preporučljiv, jer djeluje na naša najdublja osjećanja, tako što suptilne pozitivne vibracije usmjerava uspostavljanju psihičke ravnoteže i stvaranju osjećaja zadovoljstva i radosti življenja, tvrde stručnjaci. Muzika sve čini lakšim, jer djeluje stimulativno. Utvrđeno je, da se slušanje muzike koja nam godi javlja začuđujuća sinkronizacija lijeve i desne strane mozga. Prvi zvukovi koje i sami usvajamo su oni iz majčine utrobe ritam rada srca, rad crijeva, disanje i ovi ritmovi su u pentatonskoj skali, tj. sadrže pet tonova. Zanimiljivo je da su sve uspavanke u ovoj skali, što znači da su to tonovi koji smiruju i daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Muzika uveseljava, umiruje i dovodi do uzvišene meditacije. Stari Egipćani su koristili isti hijeroglif koji je označavao muziku i uživanje. U plemenskim zajednicama muzika i ples služili su za izazivanje napadaja kojima su bolesni članovi zajednice doslovice ''stresali'' sa sebe bolest tjelesnu i društvenu. Pisani izvori obiluju dokazima i informacijama o pozitivnom učinku muzike na ljude. U Bibliji, u ''Prvoj knjizi o Samuelu'' opisuje se kako mladi David svira harfu i time tjera zlog duha koji je opsjeo Saula i nakon toga Saulu je bilo bolje, ''zao duh je otišao od njega''. Kao terapija, muzika je izgubila svoj ugled tokom velikih epidemija kuge, kada su ljudi iz očaja pribjegavali i muzikoterapiji, naravno bez uspjeha. Smatra se da ju je oživio Richard Brocklesby tokom XVIII stoljeća, jedan od liječnika Samuela Johnsona koji je tvrdio da bi se konačno, kao u davna vremena, trebala primijeniti muzika ''koja djeluje tako neobično i korisno''. Muzikoterapija nije još u nekoj velikoj primjeni na našim prostorima. Muzikoterapija spada u jednu od psihoterapijskih tehnika koju uglavnom primjenjuje edukovani muzikoterapeut, a u dijagnostičke i terapijske svrhe koristi zvuk koji može, ali i ne mora biti muzika. Značajno je da se muzikoterapija može primjenjivati i kod zdravih ljudi u cilju psihoprofilase, povećanja kreativnosti, te intezivnijeg psihološkog i duhovnog razvoja. U muzikoterapeutske tehnike spada jedan čitav složen proces na relaciji između pacijenta ili grupe koji slušaju odabrani muzički izvod, i muzikoterapeuta. Metodi su različiti: analitičko slušanje muzike, metod vođenih fantazija, art muzikoterapija i sl. Posebno je muzikoterapija dala rezultate u psihijatriji kod fobija, depresivnih poremećaja, opsesivno kompluzivnih, poremećaja ličnosti i graničnih poremećaja, kriznih stanja, poremećaja prilagođavanja, postraumatskih poremećaja, seksualnih poremećaja. Može se primijeniti kod djece zaostale u razvoju, djece sa govornim manama. Ova terapija je dala izvanredne rezultate kod djece oboljele od autizma. Može se takođe primjenjivati i kod zdrave djece. U samoj osnovi muzikoterapije je ustvari teorija zvučnog identiteta, jer svako od nas ima svoj zvučni identitet, bez obzira na pol i starost i za svakoga je taj identitet specifičan, poseban i karakterističan (bez obzira da li je klasična muzika u pitanju, rock ili neki drugi pravac, savjetuju stručnjaci). Da bi primjena muzikoterapije bila uspješna i efikasna mora se pronaći mentalni ritam pacijenta s ritmom muzike koja se primjenjuje u terapiji. Naučnici na kalifornijskom univerzitetu su napravili istraživanje koje su nazvali ''Mozart efektom'', u kojem se pokazalo da su studenti koji su slušali prije testa Mozartove kompozicije bolje uradili test za razliku od onih koji nisu slušali ništa ili su slušali neke druge relaksacijske snimke. Također je dokazano, da slušajući odgovarajuću muziku porodilje lakše donose svoju djecu na svijet. Muzikoterapija čini porođaj manje bolnim na razne načine: muzičke i vibroakustične tehnike direktno djeluju na smanjenje osjećaja bola, a posebno odabrana muzika ima smirujuće djejstvo, čime se eliminišu napetost i stres. Vibracije zvuka direktno utiču na puls i aktivnost mišića, što takođe umanjuje bol. Na pripremama za porođaj, buduće mame uz određene muzičke elemente stiču uslovne reflekse za duboko opuštanje. Često se za vrijeme različitih faza porođaja pušta muzika određenog tempa, koja porodiljama pomaže da dišu u skladu sa ritmom kontrakcija. Dokazano je da nerođena djeca pamte zvuke koje su slušala dok su bila u maminom stomaku, i da ih nakon rođenja prepoznaju. Istraživanja su potvrdila da su porodilje koje su rodile na ovaj način pozitvnije doživjele svoj porođaj, što je odličan početak majčinstva. Konačno da bismo pobjegli od tih sitnih i uvijek prisutnih životnih problema muzikoterapija se pokazala više nego efikasnom u otklanjanju stresa, bola, a čak ima stomatologa koji je primjenjuju pri svojim stomatološkim zahvatima. Preporučeni su i kompozitori sa svojim kompozicijama koji bi nam mogli pomoći da vratimo nama naš tako drgocjeni mir i blagostanje. Svaki dan uz vrlo malo muke, dovoljno je da malo izdvojite vremena i nađete ugodan kutak i pustite omiljenu muziku. Za opuštanje i protiv stresa preporuča se: Chopinovi nokturni; Wagnerov: Parsifal; Dvorzakova: Smfonija novog svijeta i Djela Saint-Saensa. Protiv straha i nemira možete poslušati Bachove svite, te djela Čajkovskog. Protiv melanholije preporuča se Mascagni i njegova ''Poljska kavalarija'', Saint Seans ''Simfonija NO 3 u nižem Ut, Haendlov koncert za orgulje i orkestar NO 1, Wagner Veliki marš Tannhauser, Ponchielli ''Ples satima''. Protiv nesanice: Schubertova ''Ave Maria'', te Haendlov ''Largo''. Najoptimističnija predviđanja idu dotle da ako patimo od hroničnog umora, stresa, nesanice, glavobolje, melanholije, umjesto po pilule u apoteku ići ćemo po muziku koja će to ublažiti i otkloniti. 58

61 NE TUCITE DAŽDEVNJAKA Zapisano s pogledom na jezero Matka u Makedoniji Memišević Mirzeta, dipl.ing.šum. Dugo nisam pisala za "Fondeko svijet". Ko hoće traži načine, ko neće traži razloge, rekao je neko mudar, a neko isti takav ostavio u prostoriji u kojoj radim. Često mi pogled skrene ulijevo da se toga podsjetim! Očigledno nisam tražila način, kao što ne tražim ni razlog. Kome smeta što nisam pisala hvala mu, kome ne smeta, i njemu hvala! Pisala sam tekstove (O, blagoslovljena bila riječ tekst, hiljadu puta blagoslovljena bila, što me spašava vatre da svoje povezane ili nepovezane riječi moram nazvati esejom, ili pričom, ili kritikom...!), pisala sam tekstove na temu Prirodne ljepote u djelima naših pisaca. Derviš Sušić Magluštine. Meša Selimović - Sunce nad rijekom, odbljesci na vodi, u meni širina. Ivo Andrić Sunce. Hamza Humo - Jesam li ipak, ja upravu?! I stala kod Hume. Jesam li bila upravu? Hm, sad izgleda kao da hoću da pišem o sebi, gdje sam to bila i šta sam to pisala. Možda je tome i tako (ne zvuči mi ispravno ova sintagma, ali zvuči tako nekako kako nijedna druga ne bi mogla da zamijeni to njeno zvučanje), ali u svakom slučaju na jedan drugi način nego sam pisala o gore pomenutim, Velikim. Ako me nekad budu smatrali ozbiljnim piscem, voljela bih da se nadje neki novi klinac, ili klinka, i da pišu o meni kako sam ja pisala o Ovima. Ja ću vam pričati jednu drugu priču... Vozeći se autobusom koji će me iz Sarajeva, odvesti do Prištine, gdje ću popiti kafu sa vrlo dragom prijateljicom, a zatim nastaviti prema Skoplju, prema zemlji gdje vječno sunce sja, i gdje ću imati promociju svoje druge knjige pjesama, blagoslovljenog imena "Krive Drine", razmišljala sam o onome o čemu će me sigurno pitati... Otkud šumarstvo i poezija? Kakvo pitanje?! Vjerovali ili ne, bukadar puta postavljeno. Pjesme se pišu na papiru, a papir se pravi od drveta! Kakvo pitanje takav i odgovor! Bio mi je simpatičan nešto više od 7,5 sekundi, a odmah poslije toga osjetila sam neku gorčinu, kao da sam probala divlji badem (otkriću vam tajnu: nikad nisam probala divlji badem!). Kakav god odgovor bio, pitanje je gorko! Zašto objašnjavati povezanost između nečega što volim i još nečega što volim?! Smišljala sam dalje... Imala sam vremena dovoljno, onog vremena kakvo uvijek želim, vremena samo za sebe, kad nigdje ne mogu da odem, da dohvatim nikakvu knjigu sa police, da upalim računar i konektujem se na internet. Nisam se potrudila čak ni da obezbijedim muziku... Ako sam dobro društvo drugima, a kažu da jesam, zašto ne bih bila sebi?! Smislih da sličnosti i razlike objasnim ovako. Inžinjer sam šumarstva. Mi to, interno, zovemo šumar, tj. šumarka, što sam, samoincijativno i jednostrano, preimenovala u šumaricu, latinskog imena Anemone nemorosa. Divan mali bijeli cvijet. Malo, sasvim malo otrovan. Simpatičan još i iz razloga što podsjeća na anamona, termin naših nana za neku tamo, Bog zna kakvu, u paktu sa đavolom, ženu. Kada nisam šumarica (za vrijeme koje se vodi kao radno ne pišem pjesme, uglavnom), odlučih prozvati se narcisom. (Narcisima zovu one zaljubljene u sebe, ali ja sam čula i povjerovala u jednu drugu priču o Narcisu, gdje je jedna vila začarala Narcisa da voli samo onoga ko mu ne može uzvratiti ljubav, jer je ona voljela njega, a on nju nije). Bilo kako bilo, ovaj narcis zaljubljen je u poeziju, svoju, i tuđu (ako je tuđa ona koju nisam sama napisala). Zato se zove Narcissus poeticus. Isto divan cvijet, isto bijel, nešto veći. Promocija je bila, hvala na pitanju, odlična, ako mene pitate. A pitate mene, koga biste pitalii... Srela sam prijatelje, neke n-ti a neke i prvi put... Jedan od njih mi je odlučio vratiti tu kap zadovoljstva, pa mi ponudio slap. Pokazao mi je Matku... Matka je ustvari vještačko jezero nedaleko od Skoplja, izgrađeno godine pregrađivanjem rijeke Treske u kanjonu Matka, po kojem je i dobilo ime. I mnogi bi se zapitali šta je to toliko lijepo i značajno u vještačkom jezeru. Možda pomogne informacija da je godine Kanjon Matka proglašen spomenikom prirode, veličine oko hektara. Ipak, predlažem da to sami vidite! Vozeći se prema Matki razgledala sam prospekte koje mi je prijatelj pripremio... I gle čuda! Vireći iz prospekata, smiješila mi se serija razglednica Wonders of Matka. Prva koju sam ugledala bila je ona sa daždevnjakom. Pitala sam ga je li čuo za legendu po kojoj će djevojčica/ djevojka, kojoj daždevnjak pređe preko dlanova, "znati sve rukama raditi". Nije znao. Kao što nije niko. To je izgleda mikrolokacijska legenda mojih krajeva. Pričala sam mu kako su jednom prilikom djevojke i žene združenim snagama napale na legendu, a pomalo i na mene, zašto i u legendama žene moraju raditi i znati raditi, i zašto legenda ne govori da će imati najljepši osmijeh, ili najljepši hod, ili najljepšu svilenkastu kožu! Smijali smo se činjenici da se niti jedna nije pobunila što legenda "planira" da preko djevojačkih ruku prelazi životinja koja pri dodiru luči otrovnu bijelu tečnost iz cijelog tijela i da je ista opasna za ljudsku kožu. Smijali smo se ideji da im to kažem. Bila bih proglašena divljakušom iz divljih krajeva gdje se na tako bolestan način ugrožava zdravlje i život žena. html Pričali smo i o drugim legendama vezanim za daždevnjake, da mogu da ugase vatru (zbog čega su mnogi, jadni, stradali šta li bi na ovo divljaštvo rekle moje prijateljice?!), da ako budu udareni prutom cijuknu tako jako da onaj ko ih je udario ostane na mjestu gluh, da su se zbog svoje otrovne tečnosti koristili u eksperimentima magije i alhemije, čak i za pravljenje "specijalne rakije" koja se koristila u medicinske svrhe. Sa sljedeće razglednice smiješio mi se glavom i bradom (imaju li leptiri bradu?) Njegovo Visočanstvo Leptir. Leptirima nazivam one koje najviše volim. Što vam sve ovo pričam. Zato da kažem da je sve povezano. Šumarstvo i Poezija, Leptiri i Daždevnjaci (mislim da su u pravu Nijemci što imenice pišu velikim slovima), Prijatelji i Jezera... Sve... I da vam pokažem čuda Matke. Ili samo čuda. 59

62 IZ PLANINARSKE BILJEŽNICE Amer Mušić SKIJANJE U CVIJEĆU Vrhovi Vranice dočekali su nas umotani u sniježni ogrtač, sa Prokoškim jezerom ogrnutim ledom Već neko vrijeme razmišljam kako početi priču o prošlonedjeljnom doživljaju, ali sam skontao da baš i nemam sklonost i vještinu svog sugrađanina Andrića. Nešto mislim: a što ovo meni treba, a obećao sam pa se valja prihvatiti posla. Kažu da je najbolje početi iz početka, pa ću tako i ja. A početak je onog trenutka kad je neko rekao da imaju skije koje idu i uz brdo. Od tog dana, skijanje ima sasvim drugu dimenziju... i treću... i četvrtu. Nije više pitanje može li se skijati u četvrtom mjesecu, nego šta moram uraditi tokom sedmice (peglat, kuhat, usisavat...) da bi vikend bio slobodan. U utorak već počinje dogovor i izbor lokacije, pregled Google Earth-a, ski i planinarskih portala i napokon dogovor da nedjelju poklanjamo Vranici, planini u centralnoj Bosni visokoj iznad 2000 m. Rano jutro, prije 6,00 sati, uz začuđujuće poglede rijetkih prolaznika koji sa nevjericom zagledaju skije i pancerice i automatski bacaju pogled na ozelenjele padine Vlašića. Okupljamo se nas trojica ovisnika o kristaliziranim kapljicama vode i put pod noge, odnosno asfalt pod gume prema našem cilju. Htio bih da ova priča ispadne, onako, mudra, pa mi na um pada priča turista koji idu u daleku Evropu i nakon dugog puta odmaraju u Nici. E tako smo i mi odmarali i razbudili se kofeinom, baš u Nici. Ustvari, mi smo zalet za još jedan fantastičan dan uzeli u Foj-Nici. Fojnica je maleni gradić u centralnoj Bosni, podno Vranice, poznat po banjskom lječilištu i Franjevačkom samostanu u kojem se čuvaju dokumenti koji potvrđuju višestoljetnu bosanskohercegovačku državnost. Razlog našeg posjeta nije ni banjanje starih kostiju, niti kopanje po prošlosti, tako da smo sjeli u bolid natovaren skijama i raspalili putem označenim putokazom "Prokoško jezero". Put je u početku dobar makadam, ali kako zalazimo sve dublje u planinu, postaje sve očajniji, izlokan silnim potocima nastalim topljenjem snijega. Tu smo Škodi objasnili da od sada mora glumit Ladu Nivu ili će ići na autopijacu i sa novim samopouzdanjem nastavili pohod... Ljubav je slijepa... A zašto sad ljubav? Kad će snijeg? Pa naše iznenađenje je bilo ogromno, toliko, da nismo stigli staviti aparate u upotrebu. Na dva metra ispred auta su nam iz šume iskočili srna i srndač sa prekrasnim, dugim rogovima. Ne mogu zamisliti kolika je njegova zaljubljenost, kad je zanemario opasnost i izveo damu da je pokaže iznenadnim gostima. U današnjem svijetu skutera, čopera i raznoraznih džipova koji bukom po planinskim vrletima rastjeruju i komarce, ovakakv susret je "amazing". Nastavljamo pod dojmom susreta i u tim trenucima primjećujemo prvu sniježnu fleku. Jedini problem sa flekom je što se nalazi na putu i ne dozvoljava dalje napredovanje vozilom. Kasnije smo saznali da se lokalitet zove Vlaška ravan, a visinomjer pokazuje 1370 m n/v. Nije nam ostalo ništa drugo, nego skije na leđa i raspaliti uz brdo. kad je ćeif u pitanju, to i ne izgleda kao veliko zlo. Puno veće zlo od skija na leđima, dolazi nam iz oblačnog neba. Nakon 15-tak minuta hoda, počinje da sipi lagana, ali dosadna kiša. Pošto smo mi čvrsti u namjeri da se pojavimo na određenom cilju, nastavljamo bez kukanja. Nakon otprilike jednog sata, sa oduševljenjem primjećujemo prvu veću snježnu fleku u kontinuitetu i odlučujemo da je vrijeme da skije idu tamo gdje im je i mjesto, ispod pancerica. Povezujemo sniježne fleke povremenim prelaskom preko livada i uspostavljamo novu skijašku tehniku nazvanu "dry-ski". Nakon ne znam koliko preskakivanja fleka u našu svijest ulazi najljepša bajka i cilj našeg putovanja. Vrhovi Vranice, umotani u sniježni ogrtač, sa Prokoškim jezerom ogrnutim ledom. U daljini stidljivo proviruje Nadkrstac i diči se svojom glavom na 2112 m velikom. Prava momčina. I mi ćemo biti prave momčine kad mu nagazimo glavu i kantnama zasječemo nedirnuta prostranstva. Još smo radosniji prizorom koji odmara oči i kaže da nema više sniježnih fleka, nema nikakvih fleka, samo nedirnuto bijelo prostranstvo. Izbor planine je bio nepogrešiv. To je to. Spuštamo se prema jezeru i nekadašnjem naselju katuna, a danas vikend naselju. Nema tu nekih velikih ljubitelja prirode. Ne može se autom izaći=i ne mora se izaći. Žalosno. Probijamo se između drvenih koliba i nisam mogao a da ne uskijam u rascvjetano polje kaćuna, šafrana, mrazovca... Osjećaj je nevjerovatan. Izabiramo kolibu sa najljepšim pogledom na jezero da malo otpušemo. Visinomjer kaže da smo na 1661 m i da je temperatura 16 C. Ispostavilo se da je temperatura zbog moje ruke bila nešto viša i vrlo brzo je, ležeći na stolu, sat pokazao sasvim novi podatak od +5 C. Polako je kiša prelazila u susnježicu, a pogledom prema vrhovima utvrdili smo da pada pravi, pravcati snijeg. Ljepota. Da me neki forumaši dalmacijiski ne optuže da preskačem glavnu temu većine svojih postova, sad ću priznati da mi je uspon otvorio apetit i trijem kolibe nam je poslužio kao restoran. A ponuda je bila na europskom nivou: suhi divojarac iz Slovenije, Kajmak od bivolice koji se proizvodi samo u okolini Sjenice u Srbiji, Vlašićki sir iz okoline Münchena... (naravno da tog Münchena nije ni vidio)... uskrsni kolači stari sedam dana i kiseljačke pogače. Dok smo trijebili oskudne zalihe, primjetili smo iz jedne kolibe dim. Posjetivši domaćine, koji su uzgred bili, mislim krivolovci, počašćeni smo jednim lokalnim specijalitetom žabljim batacima. Još jedan neočekivan trenutak. Vrijeme je bilo da nastavimo putešestvije. Nastavljamo uspon prema krovu Vranice i vrlo brzo otkrivamo da ćemo ovaj put biti uskraćeni za to zadovoljstvo. Nažalost, iz doline se velikom brzinom navlačila gusta magla, a na terenu pod snijegom, bez šume, a samim tim i bez mogućnosti bilo kakve orijentacije takav poduhvat je besmislen. Nakon kraće konsultacije, pada odluka o povratku. Tješili smo jedan drugog da i kad bi našli vrh, ne bi imali zadovoljstvo pogleda sa istog, a i količina snijega garantuje ponovljeni pokušaj iza prvomajskih praznika. Dok ovo pišem, ta me nada još drži budnim. Do slijedeće ture... 60

63 POŠTA FONDEKA LABUD NE SLUŠA VLAST Gradnja ugostiteljskog objekta u zaštićenoj zoni "bode oči" Izvorište rijeke Bosne je pravnoadministrativno zaštićeno po dva osnova: kao izvor pitke vode i kao prirodni prostor. To znači - kao vodozaštitna zona i kao Spomenik prirode. Ekoudruženje "Neolit" je ove godine upozorilo na nezakonite radnje i gradnje u najužem zaštićenom prostoru Vrela Bosne - ugostiteljski objekat "Labud"- što pored trajnog oštećenja okoliša i njegovih ambijentalnih vrijednosti može uzrokovati loš kvalitet pitke vode za oko 90% građana Sarajeva. Upozorenje je upućeno prema svim nivoima vlasti, odgovornim za ovakva dešavanja: premijeru i Skupštini Kantona Sarajevo; gradonačelniku Sarajeva; načelniku Općine Ilidže. Njima je za metodu zaštite okoliša predložena primjena principa dobre prakse: potpuna zabrana rada i uklanjanje - rušenje objekta. Vlada Kantona Sarajevo je bespravnu gradnju na tom lokalitetu proglasila ekološkim incidentom najvećeg stepena koji ugrožava zdravlje stanovnika Sarajeva i uništava izuzetno vrijedno prirodno bogatstvo, vodne resurse i sve druge eko-potencijale i dovodi do degradacije zaštićenog područja "Vrele Bosne".Vlada je donijela zaključke u cilju zaustavljanja nezakonite gradnje te naložila preduzimanje zakonom propisanih radnji u cilju uklanjanja bespravno izgrađenog objekta. Svi zakonski rokovi za uklanjanje nezakonitog objekta odavno su istekli, ali objekat nije uklonjen, niti je prestao sa radom! Zakon o proglašenju Spomenika prirode Vrelo Bosne je donesen 2006 god. i isključiv je. Nema objekata u prvoj zoni. Ne postoji legalizacija objekata u prvoj zoni. Zakon nema ni prelazne odredbe. Dakle, nema zakonske mogućnosti niti alternative za postojanje ugostiteljskog objekta u prvoj, nultoj zoni Spomenika prirode (nukleus), što znači da se objekat kad - tad mora ukloniti, za što se kao autor ovog teksta upućenog redakciji Fondeko svijeta zalaže i predsjednica "Neolita" Helena Polić, dipl. ing. IZ ALBUMA FONDEKA JAVNE TRIBINE Tuzla Mehurići Zenica Travnik 61

64